Zadarski mir, ishodište jedne epohe

Slika korisnika admin
sveuciliste_mir
Ivan JAMIČIĆ
Mladen Ančić s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru iznio je rad pod naslovom «Je li postojala gospodarska politika Ludovika Velikog?»

U Zadru je krajem proteklog tjedna održan znanstveni skup «Zadarski mir, ishodište jedne epohe», posvećen 650. obljetnici potpisivanja Zadarskoga mira između kralja Ludovika i Mletačke republike. Bila je to prigoda znanstvenicima iz Hrvatske i inozemstva za iznošenje svojih dostignuća, zapažanja, kao i rezultata istraživanja ovom iznimno važnome događaju, a koji je kroz pola stoljeća odredio sudbinu ne samo Zadra i Dalmacije nego i čitave Ugarsko-hrvatske države i susjednih joj zemalja. Vrijedi makar i u skraćenom obliku saznati o čemu je bilo govora na ovome skupu, jer je razdoblje o kome se radi, premda kronološki daleko, značajna stranica u čitanki učiteljice života koju, na žalost, nedovoljno često prelistavamo.

Milenko Lončar s Odjela za klasičnu filologiju Sveučilišta u Zadru održao je predavanje «Tekst ugovora o miru» u kojem se govorilo o rukopisu, izdanjima i prijevodu te načinu na koji je sam ugovor, kao važan međudržavni dokument, sastavljen. Posebna pozornost se obratila pitanju ritma završnih sintaktičkih djelova, budući da o tom pitanju ima različitih mišljenja.

Dokumenti o opsadi

Pavuša Vežić s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru održao je predavanje pod naslovom «Sveti Frane u Zadru - arhitektura crkve i samostana u doba gotike i renesanse». Riječ je o mjestu u kojemu se dogodio sam čin potpisivanja Zadarskoga mira, točnije u sakristiji koja je ujedno bila i kapela sv. Ludovika i kapitularna dvorana. No još od 1393. godine kad je odlukom generalnog kapitula u Koelnu samostan postao sjedište franjevačke provincije Sv. Jeronima u Dalmaciji, ovaj kompleks je doživaljvao brojne preinake, pregradnje i obnove sve do sedamnaestoga stoljeća. Brojne zadarske obitelji istakle su se donacijama i skrbi za ovaj samostan, a među prvima je bio nadbiskup Lovre Perijander u XIII. stoljeća, a zatim obitelji Civalelli, Matafar, Varicassa, Detrico, Cedulini, Begna, Ciprianis i Fanfogna.

O «Franjevačkoj provinciji «Sklavoniji» u doba kralja Ludovika» bio je naslov rada fra Stanka Josipa Škunce iz Franjevačke provincije Sv. Jeronima. U radu se govorilo o teškim crkvenim i političkim prilikama u vrijeme kralja Ludovika velikog i krizi koja je tad zbog zavjeta siromaštva potresala franjevački red. Na cijelom Balkanskom pouotoku bile su tad veoma zamršene crkvene prilike i u tome je franjevački red odigrao veliku ulogu, a pozitivno su djelovali i tijekom rata kralja Ludovika s Mlečanima. Posebno je k tome spomenut i fra Šimun Zadranin, koji je umro na glasu zbog svetosti. U predaji se međutim njega katkad brka s Sv. Šimunom, prorokom čije se tijelo čuva u Zadru.

Olga Perić s Odsjeka za klasičnu filologiju Sveučilišta napisala je rad «Opsada Zadra (1345. - 1346.) u dvije latinske verzije: zadarskoj i mletačkoj». Riječ je o prvom i neuspjelom pokušaju kralja Ludovika za uspostavom svoje vlasti u Dalmaciji. Autorica zaključuje da oba teksta koja su o tome sačuvana opisuju situaciju objektivno, ali se i vidi koliko je «taj vojni uspjeh bio važan za Mletke i koliko je bolno ostao u sjećanju Zadrana».

«Desetljeće prije mira - Veliki rat za Dalmaciju kroz trgovačke knjige grada Splita 1348.» rad je Gordana Ravančića s Hrvatskog instituta za povijest. Riječ je o periodu o kojem postoji relativno malo izvora, pa se autor u svom proučavanju poslužio trgovačkim knjigama splitske općine iz kojih se može steći bolji uvid u razdoblje početnih napora Ludovikovih za ovladavanjem obalom. To je i doba epidemije kuge koja je utjecala na život u dalmatinskim gradovima, kao i na sam tijek ratnih zbivanja.

Ludovik i Bosna

Milko Brković iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru naslovio je svoj rad «Kralj Ludovik I. Veliki (1342. - 1382.) u srednjovjekovnim ispravama bosansko-humskih vladara». U njemu se obrađuju burni i zamršeni politički odnosi između ugarskog dvora i bosanskih banova te se zaključuje da je «kralj Ludovik I doista bio suveren bosdanskim banovima i kraljevima, koji su se nakon njegove smrti borili za njegovu državinu kao uostalom i mnogi drugi feudalci».

Slobodna prevoditeljica Eva Halasz iz Budimpešte održala je rad o «Slavonskoj banovini tijekom razdoblja Zadarskoga mira», u kome je glavni cilj bio prikazati stanje u slavonskoj banovini u razdoblju 1350. - 1360.

O «Kraljevini Dalmaciji u kontekstu anžuvinske restauracije kraljevske vlasti oko i nakon Zadarskog mira», referat je Damira Karbića iz zavoda za povijesne znanosti HAZU Zagreb. U radu se pristupa često postavljanom pitanju hrvatske autonomije u ovkirima Ugarskoga kraljevstva te ispituju načini i razlozi djelovanja Anžuvinaca te hrvatskih političkih čimbenika pri postizanju konsenzusa oko pravnih definiranja kraljevina Hrvatske i Dalmacije koje u to doba dobivaju potpuno definirane feudalne institucije.

Mladen Ančić s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru iznio je rad pod naslovom «Je li postojala gospodarska politika Ludovika Velikog?». Polazeći od dosad nepoznate i neobjavljene arhivske građe, ovaj autor želi ukazati na značajne gospodarske posljedice Zadarskoga mira, jer je otvorio istočno jadransku obalu trgovcima i poslovnim ljudima sa zapada, poglavito iz Firence, dok se u Zadru tad može naći čak i transilvanske trgovce. Ančić pretpostavlja da je postojao osmišljeni pristup političke vlasti gospodarskom razvoju kao dio namjeravane imperijalne politike anžuvinske dinastije na ugarskom prijestolju.

Ivan Jurković s Odsjeka za povijest Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Puli pripremio je rad «Vrhnički i hlivanjski plemeniti rod Čubranića u Dalmaciji i Hrvatskoj od mira u Zadru (1358.) do prodaje Zadra i Dalmacije (1409.)», u kojem se posebno ispituje uloga plemenitaške kuće Čubranića i njihova uloga u gospodarskim, duhovnim i kulturnim kretanjima Hrvatske XIV stoljeća.

O jadertinskom govoru

Dušan Mlaconić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani pripremio je rad «Ustroj i funkcioniranje rapske komune pod vlašću Ljudevita Anžuvinca» koji se temelji na notarskim spisima dvaju rapskih bilježnika iz kojih se dade proniknuti u stanje, ustroj i funkcioniranje rabkse komune tijekom vladavine Ludvika I.

Rad Vesne Jakić Cestarić bio je «Narodnosna i jezična slika Zadra XIV. stoljeća», kojemu se istaživanje temeljilo na dokumentima zadarskoga notara Andreasa condam Petri de Canturio 1355.-56. godine. Autorica je utvrdila nešto izmijenjeno antroponomijsko i etničko stanje u Zadru u odnosu na trinaesto stoljeće, što tumači posljedicama trajnije mletačke vladavine, kao i «proširenim poslovnim mogućnostima koje su privukle strance u Zadar». Ipak zaključuje da je hrvatski narodnosni sloj nadmoćan i svoj.

Nikola Vuletić s Odjela za francuske i iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru se u radu «Dalmatski, mletački, volgare venezianeggiante: zadarsko romanstvo u XIV stoljeću», osvrnuo na razvoj i sudbinu jadertinskog, odnosno «autohtonog zadarskog romanskog idioma, pripadnika dalmatske, odnosno iliroromanske skupine romanskih jezika» i njegovog postupnog venecijaniziranja i približavanjima mletačkim jezičnim modelima.

Serđo Dokoza iz zadarskog Zavoda za povijesne znanosti HAZU, održao je referat «Struktura zadarske elite prije i nakon mira 1358.» u kojem istažuje na koga su se oslanjali Mlečani tijekom svoje vlasti 1346. - 1358. te otkriva da se uprava Republike u Zadru skoro uopće nije oslanjala na domaće plemstvo te da je lakše utvrditi tko je bio protiv Mlečana i za vladavinu Anžuvinaca. Nakon mira su brojni zadarski plemići dobijali službe po Dalmaciji kao odani kraljevski ljudi.

Zrinka Nikolić Jakus s Odsjeka za povijest Filozofksog fakulteta u Zagrebu održala je izlaganje «Zadarske plemićke obitelji i posljedice mletačke opsade 1345./46. i Crne smrti» u kojem se pokušalo procijeniti velike ljudske gubitke koje je Zadar pretrpio u brobama, kao i od epidemije, pogotovo među članovima patricijskih gradskih obitelji, važnih za vođenje gradske politike u bliskoj budućnosti.

Zadar - umjetnička metropola

Bela Zsolt Szakacs s Odjela srednjovjekovnih studija Srednjoeuropskog sveučilišta u Mađarskoj pripremio je izlaganje o «Umjetničkim vezama između Italije i Mađarske prije i nakon 1358.». Utvrđeno je da su te veze bile brojne i jake, posebice nakon dolaska Anžuvinaca na ugarsko prijestolje, kao i školovanja mađarskih prelata u Bologni i Padovi, što je rezultiralo bogatijom umjetničkom baštinom trecenta u Mađarskoj, posebice nakon Zadarskoga mira.

Nikola Jakšić s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru iznio je «Nova zapažanja o škrinji Sv. Šimuna u Zadru», u kojem istražuje za kojim se sve uzorima i utjecajima povodio autor Franjo iz Milana te o značenju dvaju prizora na samoj škrinji i njihovoj povezanosti s povjesnim trenutkom nastanka škrinje. Također i o kultu Sv. Šimuna u Mletcima i spomenicima koji i tamo nastaju u XIV stoljeću.

«O ikonografiji sv. Ludovika u umjetnosti anžuvinskog doba u Zadru» rad je Marijane Kovačević s Odjela za povijest umjetnosti Sveuličišta u Zadru u kojem se zalaže za stav da je donatorica križa iz samostana Sv. Frane kraljica Elizabeta, žena kralja Ludovika.

Emil Hilje s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru prikazao je rad «Procvat zadarske umjetnosti u posljednjoj četvrtini 14. stoljeća», u kojem daje pregled porasta umjetničkih djelatnosti na mnogim poljima i prikazuje Zadar kao grad u kojeg su dolazili raditi i živjeti umjetnici iz Italije, Francuske i Njemačke, a k tome se razvijao i sve brojniji sloj domaćih majstora, dok su iz Like u Zadar na školovanje dolazili dječaci. Umjetnički polet iz tog vremena osjećao se sve do sredine petnaestoga stoljeća.

Damir Magaš s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru imao je rad «Zadarski mir 1358.: geografski, geopolitički geostrateški okvir» u kojem posebno razmatra zemljopisne značajke koje su odredile pojedina povijesna, gospodarska i politička zbivanja u hrvatskim zemljama i njihov odnos s Mletačkom republikom i drugim susjednim zemljama.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno