Mladima je nasilničko ponašanje postalo normalno

Slika korisnika admin
Borba s pasivnom i nedovoljno upućenom birokracijom je posljednje što žene žrtve nasilja trebaju

Dan protiv nasilja nad ženama obilježava se na današnji datum, 25. studenog. Ovaj dan nas je sve zajedno još jednom upozorio na sve veći porast nasilja u obiteljima, u najvećem broju upravo nad ženama. Naime, prema dostupnim statistikama svaka četvrta žena u Europi barem jednom u životu bila je podvrgnuta određenoj vrsti nasilja i to najčešće fizičkom nasilju. Stoga je Europski parlament, s obzirom na alarmantnost situacije zatražio proglašenje europske godine protiv nasilja nad ženama. Osim toga zahtijeva se i da nacionalni parlamenti europskih država usklade zakone vezane uz obiteljsko nasilje.

Kako se da primijetiti, u ovoj godini intenzivirana su okupljanja predstavnika odgovornih institucija koje se bave problematikom nasilja u obitelji, odnosno nad ženama, koje pokušavaju pronaći najbolji model suradnje i interne povezanosti kako bi se ovakvi slučajevi rješavali puno brže i bezbolnije za žrtvu koja je nakon obiteljske torture izložena i dugotrajnom, ali i mučnom procesu koji slijedi, kada se napokon odvaže priznati same sebi da su u tom nekom partnerskom odnosu bile žrtve. Priznati samome sebi takvu činjenicu nije nimalo lako, no još teže je nakon zatražene pomoći naići na nedovoljno stručne ljude koji nisu dovoljno upoznati problematikom zlostavljanja niti procedurom koja bi žrtvama dala nadu u jednom bolji život.

Nedostatak stručnog kadra

Vrlo često, nedovoljno obrazovani pojedinci upravo te žene dovedu do te situacije da se same zapitaju jesu li učinile pravu stvar iznoseći pojedinosti svoje tragedije izvan obitelji te vrlo često odustaju u svojim pokušajima za boljim životom jer razočarane u partnera bivaju razočarane i onima za koje misle da su im jedini spas u tome trenutku. Borba s pasivnom i nedovoljno upućenom birokracijom je posljednje što te žene trebaju, no na žalost vrlo često na tom putu nailaze na "stručnjake" prepune nerazumijevanja za njihov odnos koji ih vrlo često stavljaju u isti koš sa manipulatoricama koje svoje životne probleme pokušavaju riješiti ocrnjujući svog bivšeg životnog partnera zbog nekih samo njima poznatih ciljeva.

 Pravi stručnjaci bi trebali prepoznati razliku, no najveći problem u Hrvatskoj, pa tako i u Zadarskoj županiji je nedostatak takvog stručnog kadra specijaliziranog za rad s žrtvama obiteljskog nasilja. U većini institucija s kojima danas raspolažemo u borbi protiv nasilja radi veliki broj ljudi koji osim što ne razumiju problematiku vrlo često žele problem žrtve i zlostavljača riješiti na najbrži mogući način, nekakvim dogovorom, u kojem se vrlo često žrtva postavi kao manipulator, a zlostavljač kao osoba koja je spremna surađivati. Dok god je to tako ženama će biti jako teško.

Gordana Markulin-Ježina, voditeljica zadarske Sigurne kuće i, potpredsjednica Udruge za pomoć ženi i djetetu Duga ističe kako su u Zadarskoj županiji slučajevi obiteljskog nasilja u porastu.

- Danas se u zgradi Županije održava još jedan u nizu Okrugli stol na kojemu će se naći predstavnici svih mjerodavnih institucija vezanih uz rješavanje problematike nasilja nad ženama te ćemo još jedanput iznijeti ključne probleme koje bi trebalo rješavati, ali i našu međusobnu suradnju koja je ključ uspješnijeg prevladavanja ovog problema. Nadam se da ćemo tu donijeti nekakve zaključke i postići određene odgovore koji će nam pomoći u daljnjem radu. Svi znamo, vidimo i osjećamo da je nasilje u porastu, pogotovo u ovoj godini i stoga svi mi zajedno moramo na tom polju što hitnije i učinkovitije djelovati, istaknula je Markulin-Ježina.

Razočaranje sustavom

Povećanje broja zlostavljanih žena razlog je i jednim dijelom zbog sve veće osviještenosti žena koje se sve češće nastoje izvući iz nasilničkog odnosa, ali i svoju djecu koje su korelativne žrtve očevog nasilja nad majkom. Djeca koja gledaju zlostavljanje majke od njihova oca su također zlostavljana djeca, a ne individue koje u zlostavljačkoj sredini žive poseban život.

- Žene koje su žrtve nasilja razočarane su samim sustavom i procedurom koja jako sporo ide. U posljednje vrijeme imamo upravo takve pritužbe. Mi u Zadru još i relativno dobro funkcioniramo, no koliko čujem od kolega iz drugih gradova stanje je puno gore.

Rad s nasilnicima, ali i na prevenciji nasilja u djece od predškolske dobi pa na dalje, izuzetno je važan. Ako se nasilje ne prevenira ono će prije ili kasnije ekskalirati.

Agresivna mladež

- Već sada imamo djecu koja se iz dosade tuku, odmjeravaju snage, onaj tko je jači bit će aktualan, a tu više nema razlike između djevojaka i dječaka, koji su svi zajedno na jedan način izuzetno agresivni. Iz tih dječjih, adolescentskih trenutaka dolaze u odraslu dob, razdoblje kada će ti isti stvoriti svoju obitelj, a još ako su u svojoj primarnoj obitelji trpjeli i gledali nasilje, oni ga prihvaćaju kao društveno prihvatljivo te to poslije primjenjuju u svojoj obitelji jer ne znaju drugačije, ističe Markulin-Ježina.

Za pomake u institucionalnoj brizi o žrtvama nasilja naravno, nedostaje financija.

- Entuzijazam je učinio ono što je, podigli smo Udrugu, no sada više ne možemo od toga živjeti. Financijska potpora nam je važna za projekte koje pišemo i na kojima radimo, a ja ne znam zašto to nitko ne razumije. Najviše nam pomaže Grad, no i ta sredstva su prošle godine zbog gospodarske krize bila smanjena, a ove godine još više. Sve to je malo i ne može nam omogućiti jedan dugotrajan program u kojemu bismo mi mogli osmisliti određene akcije kao što je, primjerice, poludnevno druženje s djecom iz nasilničkih obitelji s kojima bi radili naši stručnjaci te na taj način pomagali toj djeci da se nose s problemima koje imaju svakodnevno. Ja razumijem cijelu lošu gospodarsku situaciju, no na takav način ne možete raditi jedan veliki program koji bi trebao saživjeti sa sredinom, kaže Markulin-Ježina.

 SIGURNA KUĆA PUNA

Zadarska Sigurna kuća je prema riječima Markulin-Ježine već duže vrijeme puna te u njoj za sada egzistira pet obitelji koje nisu sa zadarskog područja.

- Kuća je još uvijek puna. Imamo troje djece koji pohađaju osnovnu školu. U izuzetno smo zahtjevnoj situaciji jer tu djecu treba opremiti za školu. Mi se trudimo u kontaktima s HZZO-om i Zavodom za zapošljavanje na bilo koji način im omogućiti zapošljavanje kako bi te žene mogle negdje raditi i participirati barem jedan dio u financiranju svoje djece. Ministarstvo im u tome pomaže s jednom određenom svotom, no sve to nije dovoljno da be se održala jedna velika obitelj kao što je naša. Imamo financijskih sredstava za minimalne potrebe i s time je naša priča završena, istaknula je Markulin-Ježina.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno