Granić zaboravljao, pa se prisjećao imena i datuma

Mate Granić nije se mogao sjetiti da je Jorg Heider 1996. godine vladao Koruškom, iako je te godine sjedio kraj njega na večeri u Bad Kleinkirchheimu

Sanaderova obrana jučer je prilično dobro uzdrmala vjerodostojnost Mate Granića kao svjedoka. “Izbušila” ga je pitanjima o kreditima i konzultantskim uslugama za Hypo, kao i pitanjima zašto je u više navrata mijenjao vremenske odrednice pojedinih događaja vezanih uz pregovore s Hypo bankom. Međutim, Granić im je na koncu svog iskaza snažno uzvratio ispričavši da mu je Sanader osobno pomogao oko kredita za kuću.
– Od Hypo banke dobio sam kredit 1999. godine za gradnju kuće, 150 tisuća eura, devet posto kamata na sedam godina. Nisam ni bio u banci, moj zamjenik Ivo Sanader mi je pomogao. Donio mi je papire i potpisao sam ih. To je bio regularan kredit, ne baš povoljan, a moj zamjenik mi je pomogao oko administriranja, posvjedočio je Granić.
Zamjenik – kurir
Eto, bivši ministar vanjskih poslova tako je priznao kako je, dok je još bio ministar, bez ikakvih problema potpisao kreditni ugovor kojeg mu je donijela osoba koja nije bankar, a koja je, k tome, bila i njegov zamjenik. Ta činjenica dobro govori o značaju ljudi koji su vladali Hrvatskom devedesetih godina, ali Granić barem nije na optuženičkoj klupi, pa je na šteti samo njegov ugled. Začuđujuće, ni Sanader, niti njegova obrana nisu ga ništa pitali o tome.
A ispitivali su ga prilično detaljno. Kroz pitanja Sanaderove obrane postalo je jasno da je Mate Granić sudu ponudio jednu priču, a USKOK-u drugu. Pred USKOK-om je rekao da je prvo pismo Aloisa Mocka stiglo još u jesen 1993. godine, a pred sudom da je stiglo iza Velike Gospe 1994. godine. Koliko je važno za utvrđivanje Sanaderove krivnje, utvrdit će sud.
Granić nije mogao objasniti ni tko je i zašto iz njegovog ureda otvarao pisma adresirana na njega, pa tako i Mockovo pismo i Hypovu ponudu koju Granić naziva “pismo namjera”, a nije se mogao sjetiti niti da je Jorg Heider 1996. godine vladao Koruškom, iako je te godine sjedio kraj njega na večeri u Bad Kleinkirchheimu.
– Bilo je 40 ljudi na toj večeri. Sjedio sam uz zemaljskog poglavara, nisam imao nikakvih kontakata s Wolfgangom Kultererom. Ne sjećam se više tko je tad bio koruški poglavar. Ne znam ni je li imao udio ili utjecaj na Hypo banku. Ne znam ništa, niti me je to zanimalo, odgovarao je Granić kao iz topa na niz pitanja obrane o vlastitim tvrdnjama iz svog prvog iskaza USKOK-u.
Što se tiče stvari vezanih uz same optužbe protiv Sanadera, svoje različite iskaze Granić tumači lošim sjećanjem, jer mu kredit od Hypa tad nije bio važan poput pregovora s međunarodnom zajednicom oko Daytonskog sporazuma.
– Prvi put kad sam pozvan u USKOK rekao sam ono što sam se tog trenutka sjećao. Savršeno se sjećam svih detalja Daytona. No, kako sam bio primoran razmišljati o ovome, jako sam se koncentrirao i prisjetio sam se. Dva puta sam se javio USKOK-u da kažem sve što znam. Sad čvrsto stojim iza ovoga što sam danas svjedočio, kazao je Granić.Kad je tužiteljstvo završilo s ispitivanjem, Turudić je obrani ponudio pauzu, da se malo “koncentriraju” na Granićev iskaz, na što se nadovezao i sam Sanader.- ‘Oćemo se tamo u sobi koncentrirat?, pitao je svoje odvjetnike kad je sudac objavio pauzu.
Pitanja o različitim vremenskim odrednicama nastavila su se i nakon pauze. Pored navedenih dvojbi o Mockovom pismu i “pismu namjera”, sudu i obrani nije bilo jasno zašto se u prvom iskazu nije sjećao priče o misterioznom iseljeniku Laxi, o kome je pričao u drugom iskazu.
Slaganje u glavi
Ostalo je nejasno i zašto je najprije tvrdio da je Sanadera postavio za glavnog pregovarača s Hypom u kasnu jesen, a na sudu je rekao da je to bilo u listopadu.
– Sad sam složio sliku u glavi, kazao je Granić odgovarajući na pitanja u vezi jedne od tema.
– Valjda ste najprije složili sliku u glavi, pa se javili USKOK-u, a ne obratno, rekao mu je Turudić.
– Znam, ali to je bilo prije 17 godina, vratio mu je Granić.
– Vaši iskazi USKOK-u bili su prije tri mjeseca, zaključio je Turudić.
Sanader i njegova obrana prigovorili su istinitosti Granićevog iskaza. Prodanović smatra da Granić u cijelosti nije rekao istinu, među ostalim i zato jer ne zna tko je bio poglavar Koruške, a “svaki prosječno pismeni čitatelj u Hrvatskoj to zna”. Sanaderovi prigovori odnosili su se na pojedine detalje iskaza, poput onog o Laxi, za kojeg bivši premijer tvrdi da mu ga je upravo Granić prvi spomenuo.

 NAGRADA 200 TISUĆA EURA

Osim kredita iz 1999. godine, Granić je poslovao s Hypom i nakon što je napustio politiku 2004. godine. Već godinu kasnije, potpisao je s hrvatskom Hypo bankom prvi konzultantski ugovor.
– Nikakva provizija mi nije bila isplaćena, nego ugovorna obveza, odgovorio je Granić na pitanje Jadranke Sloković kolika mu je bila provizija.
– Ne morate nam reći kolika je ta svota, ako to ne želite, kazao je sudac Turudić potom Graniću.
– Ako vas zanima, gospodine predsjedniče, ja ću to reći. Nagrada je bila 200 tisuća eura, rekao je Granić.
– A taman sam vam htio reći da me ne zanima, kazao je Turudić kroz smijeh.