Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Još jedan Božić u prognaništvu…

Autor:

24.12.2008. 23:00
Još jedan Božić u prognaništvu…

Foto: Sebastian GOVORČIN



Zahvaljujući Udruzi tjelesnih invalida, čiji sam član posljednjih 25 godina, a koja je vršila pritisak na Ured za prognanike, te Doris Dragović, koja je povukla neke svoje veze, i moj slučaj se konačno počeo rješavati. Danas mogu reći da sam svojom upornošću i uz pomoć dobrih ljudi konačno pobijedio i pokazao da nisam kriv za svoju sudbinu, kaže Ilija Margarin
Samo spomen predstojećeg blagdanskog razdoblja u većini ljudi budi osjećaj ljubavi, topline i radosti zbog obiteljskog zajedništva. Naime, obiteljsko okupljanje oko bogatog blagdanskog stola za većinu je danas moguće jedino na Božić kada cijela obitelj u vlastitom domu uživa u svojim rijetkim zajedničkim trenucima prožetim blagdanskim ozračjem. Iako mnogi ljudi božićne blagdane doživljavaju upravo ovako, u svoj svojoj sreći nerijetko zaboravljaju one koji niti na taj dan nisu u svom domu. Njihova se sudbina, nažalost, kosi sa svim uvriježenim načelima blagdanskog doživljaja pa u svojoj nesreći Božić redovito dočekuju sami, proživljavajući ga jedino u svojim srcima, čija je toplina jedina snaga koja ih vodi kroz te blagdanske dane. Upravo takve božićne i novogodišnje blagdane i ove će godine, nažalost, proživjeti i nekoliko zadarskih obitelji i samaca u svojim malim prognaničkim sobama hotela “Iž”.
Pomogla i Doris Dragović
Među njima je i Ilija Margarin iz Korlata, invalid od djetinjstva, Zadranima i inače poznat po svojoj trokolici na kojoj je ljubavna poruka za Doris Dragović. Ilija danas ima 45 godina, u prognaništvu je od svoje 27. godine, a posljednjih sedam godina smješten je u hotelu “Iž”.
Naime, Ilijina kuća u Korlatu srušena je u Domovinskom ratu, no umjesto skorašnje obnove kuće koju je većina ostalih prognanika zadarskog zaleđa vrlo brzo po završetku rata dobila, Ilija obnovu svoje kuće očekuje tek u idućoj 2009. godini. Kako pojašnjava Ilija, razlog tome je splet nesretnih okolnosti; prvo promašaj na državnoj razini, a potom i iznimno spora birokracija. No, s obzirom da je Ilija prije desetak dana konačno dobio rješenje o projektu obnove svoje kuće, čija bi gradnja trebala započeti idućih mjeseci, Ilija se danas više ne želi osvrtati.
– Zahvaljujući Udruzi tjelesnih invalida, čiji sam član posljednjih 25 godina, a koja je vršila pritisak na Ured za prognanike, te Doris Dragović, koja je povukla neke svoje veze, i moj slučaj se konačno počeo rješavati. Danas mogu reći da sam svojom upornošću i uz pomoć dobrih ljudi konačno pobijedio i pokazao da nisam kriv za svoju sudbinu, kaže Ilija, napomenuvši da mu je u ovih sedamnaest godina prognaništva najteže bilo preseljenje iz prognaničkog hotela u Sv. Filipu i Jakovu u Zadar, jer tamo je, kako kaže, bio prihvaćen, stekao prijatelje i osjećao se kao doma.
Biti sam i slobodan
– U Sv. Filipu i Jakovu sam bio više od deset godina, a s obzirom da Ured za prognanike tamo više nije imao svoj hotel, morao sam se preseliti u Zadar i moram priznati da mi je to teško palo, kaže Ilija, istaknuvši također da je većinu svojih Božića u prognaništvu proveo uglavnom s prijateljima iz Sv. Filipa i Jakova, koji isto to priželjkuju i za ovogodišnje blagdane. No, Ilija će to ipak pokušati izbjeći, jer se, kako kaže, najbolje osjeća sam u svojoj sobi. Ilijina podrška su i njegova velika obitelj i to tri sestre i dva brata, s kojima je u kontaktu, no on ipak najviše voli biti sam i slobodan.
– Sa svojima sam u dobrim odnosima, oni žive svatko za sebe, sa svojim obiteljima i u svojim kućama pa tako i ja želim biti samostalan i to mi najviše odgovara. Oni ne dopuštaju da ja na Božić budem sam pa me redovito zovu i time vrše pritisak, jer, iako je meni jasno da se oni brinu i da misle da sam tužan i nesretan ako sam sam, ne razumiju da se ja najbolje osjećam u svojoj sobi s fotografijama Doris Dragović, pojasnio nam je Ilija, kazavši kako on prima mirovinu pokojnog oca i invalidninu, što mu je sasvim dovoljno s obzirom da u hotelu ima besplatan smještaj i hranu. Potrudit će se, kaže, da ovaj Božić provede sam u svojoj sobi, a za iduću godinu se najiskrenije nada da će ga konačno provesti u svojoj kući.
Još jedan samac koji posljednjih dvanaest godina svoje blagdanske dane provodi u skromnim sobicama, prvo prognaničkog odmarališta “Gortan”, a posljednjih šest godina i hotela “Iž”, jest Dominik Bilinčić iz Travnika.
Status medicinskog osoblja
On je, naime, u Hrvatskoj vojsci radio kao medicinsko osoblje, a u Hrvatsku je prvi put došao u studenom 1993. godine i to kao ispomoć bolnici u Splitu.
– Medicinsko osoblje je s vojskom išlo po svim ratištima, a bio sam i u nekoliko logora. No, unatoč tome medicinsko osoblje danas nema nikakvih prava, nikakav status. Moja mirovina danas iznosi nešto više od 100 kuna, a donedavno je iznosila 84,91 kunu, što je sramotno. Ako smo mi svi u to vrijeme radili i to u iznimno teškim uvjetima, a osobito kirurzi i liječnici koji su tada mukotrpno radili doslovce 24 sata na dan, valjda smo zaslužili da danas imamo barem pristojan život, priča Dominik, pokazujući nam svoju skromnu sobicu te vrijedne i zanimljive makete koje mu zaokupljaju ružne misli i krate ove tmurne i neizvjesne dane. Božić će, kaže Dominik, kao i posljednjih desetak godina provesti sam u svojoj sobi, uz ručak koji će biti pripremljen u hotelu. Dominik je razveden i ima dvoje djece s kojima, nažalost, nije u kontaktu jer im, kako sam kaže, zbog psihičke bolesti i radne nesposobnosti te preniske, gotovo nikakve mirovine više nije potreban. O svojoj bivšoj supruzi i djeci Dominik nerado govori, a sa svojom sudbinom pomirio se u društvu svojeg domišljatog stvaralaštva u skromnom kutku prognaničke sobe. Izrazivši i po nekoliko puta beskrajnu zahvalnost svima onima koji su mu pomogli i pružili mu krov nad glavom, hranu i toplinu te uvjete za koliko-toliko normalan život, Dominik nas je ispratio s osmijehom na licu, zadovoljan što još uvijek postoje ljudi koji svim srcem povlače natrag one koji stoje na rubu ponora.


 U HOTELU IŽ 38 PROGNANIKA


Kako doznajemo od Sandre Kaurloto, pročelnice Regionalnog ureda za prognanike, povratnike i izbjeglice, u hotelu “Iž” je danas smješteno ukupno trideset osmero prognanika. Svi oni imaju različite životne situacije koje se mogu podijeliti u četiri skupine.
– Od njih 38, desetero imaju završenu obnovu i uskoro bi se trebali preseliti u svoju kuću. Drugu skupinu čine oni koji imaju pozitivno rješenje te sad čekaju realizaciju. Treća skupina su stari i nemoćni koji čekaju smještaj u domovima, a četvrtoj skupini pripadaju oni koji čekaju stambeno zbrinjavanje. Njihov slučaj nije moguće riješiti kroz obnovu nego kroz naš sustav zbrinjavanja, pojasnila je Kaurloto, napomenuvši da je prije početka obnove u prognaničkim hotelima bilo gotovo osam tisuća prognanika.
Kaurloto je također istaknula da je većina prognanika i izbjeglica, čiji slučaj nije moguće riješiti kroz obnovu, zainteresirana za stambeno zbrinjavanje na području Benkovca te da su mnogi od njih zbog toga odbili ponudu za stanovanjem u nekim drugim područjima posebne državne skrbi, poput primjerice Gračaca. No, s obzirom da na području Benkovca nema dovoljno kapaciteta, a za druga područja nisu zainteresirani, ti ljudi sve do danas čekaju na svoj dom i to je, kako navodi Kaurloto, jedan od glavnih razloga zbog kojeg je ovaj problem još uvijek aktualan.