Košarkaši Zadra u Krešinoj Dobropoljani: Utakmica, ugodna ćakula, pršut i sir...

Slika korisnika admin
Adam VIDAS

Jutro poslije visoke pobjede s Kvarnerom 2010. u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića, košarkaši Zadra uputili su se na Pašman. Povod? Pozvani su u Neviđane, u Osnovnu školu Vladimira Nazora, na promotivnu utakmicu s Bokoljem iz Dobropoljane. Košarkaška matineja, moglo bi se reći.

- Jutarnji termin odgovara svima - objasnila je Andreja Krnić, ravnateljica ove nevelike pašmanske škole sa 139 polaznika od prvog do osmog razreda.

KK Zadar rado se odazvao pozivu.

- Nego što! Red je da naš klub prihvati ovakve i slične pozive. Dobro znam da je nastup u malim mistima velika stvar za sve mještane - rekao je Branko Skroče, sportski direktor.

Košarkaši su se, dakle, u četvrtak ujutro zajedno vozili s kolegama iz Bokolja, većina ih je došla iz Zadra, u školskom autobusu na liniji Preko - Neviđane. Šime Olivari, kapetan za ovu prigodu jer je Aleš Pipan nastupa oslobodio Gorana Vrbanca i Ivu Ivanova, bio je pravi vođa.

- Moramo odigrati ozbiljnu utakmicu! - upozorio je Šime suigrače dok je trajala vožnja.

Na školskom igralištu, koje autobusu služi i kao okretište - parkiralište, razmiljeli se pučkoškolci. I marendaju.

- Gle, vidi, vidi, koliki su, nnntiiiii! - rekao je jedan malac, jedan kojemu je baš dobro pristajao oveći sendvič.

Iz školske zgrade istrčala je ravnateljica. Izgleda da je u dobroj fizičkoj kondiciji...

- Dobar dan, dobrodošli! Izvolite na marendu.

Nema čekanja. Pršut, sir, malo slatkiša, osvježavajuća pića. Nije baš da košarkaši jedu malo prije utakmice, ali...

- Samo navalite! - nutka gospođa knjižničarka.

Ravnateljica Krnić ukratko je goste informirala o školi, o nekim zbivanjima, aktivnostima, a na stolu pored knjižnice bila je i mala izložba.

- Naših ruku djelo, proizvodi naše školske zadruge.

U dvorani su se već loptali školski košarkaši, a kad je u 11, 25 zazvonio tog dana posljednji školski sat. Trči ravnateljica i govori Alešu Pipanu, treneru:

- Brzo, brzo, svi na tribinu!

Tamo su učenici, raspoloženi kao nikad. A kako i ne bi kad je brat - bratu bar dva sata nastave manje. Postavljen je stalak za mikrofon. Bit će neki govor, sigurno?

- Ne, ne, nema govorancije. Samo pozdrav i onda će košarkaši biti podvrgnuti strogom ispitu. Pa, zar nismo u školi?

Učiteljice i nastavnice s domarom drže red na tribini, a došao je i Nikolino Bašić. Nije on učenik, nije ni nastavnik. Što je?

- Predsjednik KK Bokolje. I donačelnik Općine Pašman.

Onda Nikolino pita:

- Znate li kad je Zadar zadnji put igrao na Pašmanu?

Hm, kad je to moglo biti?

- Točno 1976. Na otvorenom igralištu u Dobropoljani, igrali su Bokolje i Zadar.

Ravnateljica se sjetila potpitanja:

- Koliko si tad imao godina?

Nikolino broji u sebi, broji, pa će:

- Sedam!!!

Dok se tako bistrila povijest, došli su na tribinu košarkaši, treneri Aleš Pipan i Ante Matulović, sportski direktor Branko Skroče i fizioterapeut Rene Grdović. I što sad?

- Sad će igrači odgovarati na pitanja naših učenika - rekla je ravnateljica.

Sad je vrijeme da pitanja i autore tih pitanja pročitate u okviru. Zanimljiva su ta pitanja. I ovdje je dovoljno reći, zapravo napisati, da je prvi odgovarao Šime Olivari i da je njegov odgovor bio, a što drugo, nego točan. Za pet. Potom su odgovarali redom svi i od strogog učeničko - učiteljsko - nastavničkog auditorija nitko nije dobio lošu ocjenu. U vremenu smo darivanja, ionako. Mali su školarci, tako, saznali i da je Franko Kaštropil najviši, da ima 211 cm. I još...

- A koji broj tenisice? - pitala je radoznala ravnateljica.

- 49!

Odgovarao je i trener Pipan, riječ - dvije i sportski direktor Skroče, a pitanje nije mogao izbjeći ni Rene Grdović, fizioterapeut volonter. On je odgovorio na pitanje jednog radoznalog osmaša (vidi okvir) o tomu koje su najčešće ozljede na utakmicama.

- Istegnuća zglobova i slično!

U međuvremenu momčad Bokolja iz Dobropoljane lijepo se zagrijala na parketu, brzo su im se pridružili i suparnici i onda je mogla početi utakmica. I počela je, sve uredno, kako i spada. Malo jest bila izvan okvira današnjih intervala (četiri puta po 10 minuta), ali koga za to briga. bitno je da se publika veselila svakom košu i svakoj lijepoj akciji, svakom atraktivnom potezu.

- Računajte da se može igrati do trenutka dok do odlaska autobusa u Preko ne ostane oko sat vremena. Jer, ne zaboravite, poslije utakmice je okrjepa - energična je bila ravnateljica.

Nema labavo. I sve je u školi k'o švicarski sat.

- U svlačionici su naše cure lijepo pripremile i sapune i gel, s fijokićima, sve kako spada - informirala je Ivana, jedna od učiteljica.

Nešto su se na tu njezinu informaciju smijuljile ravnateljica i okretna tajnica, ali nije bio trenutak da se zabada nos. Uostalom, tko bi i razumio taj njihov ženski govor?

- Ajmo, ajmo! - opet je goste nudila ljubazna knjižničarka koja je za ovu zgodu posudila prostor.

I lijepo, svi su bili zadovoljni.

- Baš ugodno jutro - rekao je Aleš Pipan.

Na svježem zraku, bura ga očistila, s fantastičnim pogledom na snježnu kapu na Velebitu, valjalo je tren - dva pričekati autobus.

- Odvest će vas dijelom puta s našim učenicima iz Dobropoljane, Banja i Ždrelca.

Liburnijin je autobus, onaj koji vozi samo osnovnoškolce i djecu iz vrtića, ali relacija je kratka.

- Što misliš, da je Migi (Šime Butić, redoviti vozač KK Zadar, pr. a.) reći da smo se vozili u školskom busu - dobacio je netko iz pozadine.

Bude li Mige imati volje, istražit će on tko je to rogoborio protiv njega. Ali, da ne zaboravimo oproštaj od ugodnih domaćina.

- Počašćeni smo i dođite nam opet - rekla je u ime učenika, učitelja, nastavnika i svega osoblja ravnateljica Andreja.

Složio se i Nikolino Bašić, predsjednik KK Bokolje, donačelnik Općine Pašman. I zapisničar na utakmici.

- Ljudi, Bog!

U zadnjoj rečenici: O utakmici ste mogli čitati jučer, ali ona (utakmica) ovdje je manje bitna od svega ostaloga, od ugodnog ljudskoga druženja.

 PITANJA, PITANJA...

Antonela Tolja, 3. razred: Znate li iz kojeg je mjesta Krešimir Ćosić?

Antonio Škara, 3. razred: Kakav vam je trener?

Dijana Lukačić, 4. razred: S koliko ste godina počeli trenirati?

Petra Lukačić, 4. razred. Koliko vam je tjelesna i zdravstvena kultura bila bitna za košarkašku karijeru?

Bartol Lokmer, 4. razred: Kako se osjećate kad igrate u gostima?

Lucija Mađerić, 4. razred: Koliko treba biti visok za košarku?

Renato Burić, 7. razred: Jeste li na prvoj utakmici imali tremu?

Marcela Škrokov, 7. razred. Koliko puta tjedno trenirate?

Renato Burić, 7. razred: Bojite li se kad od suparnika dobijete loptu?

Sandra Ralić, 7. razred: Igrate li košarku od srca i jeste li previše tužni kad izgubite?

Bare Mušćet, 8. razred: Kad je osnovan KK Zadar?

Roko Kučina, 8. razred: Koliko traje košarkaški trening?

Mario Pedišić, 8. razred: Tko je najviši igrač u momčadi?

Anđela Božin, 8. razred: Kako se psihički pripremate za utakmicu?

Filip Mađerić, 8. razred: Tko je kapetan i koliko ima godina?

Karlo Dešpoja, 8. razred: Koje su najčešće ozljede na utakmicama?

Odgovori - svi za čistu peticu - naći će mjesto u školskom almanahu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno