U kuću primila djevojčicu koja je izgubila majku

Slika korisnika valentinam
BOŽIĆNA PRIČA
Kad sam pozvala nju i njezinu baku, nisam znala tko mi dolazi u kuću. Moj suprug i cijela obitelj bili su malo skeptični, ali u trenutku kad sam na vratima vidjela te velike smeđe oči znala sam da sam ispravno postupila, rekla je Marjana
Marin GOSPIĆ
Marjana Ikić napravila je gestu koju bi se malo tko usudio

Možda još niste čuli za nju, ali Zadranka Marjana Ikić dobri  je duh Božića. Kad bi je u kratkim crtama trebalo opisati moglo bi se reći  da je ona  jedno skromno biće, žena koja je spremna sve što ima podijeliti  s drugima.

- Oduvijek sam imala osjećaj da treba pomagati drugima i da je to jednostavno ispravno, ali najviše me potaknula šestogodišnja djevojčica  koja je ovo ljeto ušla na moja vrata i u moj život, počinje svoju priču,  zbog koje je na ulici i u trgovinama zaustavljaju i grle nepoznati ljudi,  Marjana Ikić.

Naime, početkom godine slučajno je nagazila na letak, jedan od onih  kojima se traži pomoć. Radilo se o teško bolesnoj 25-godišnjoj majci šestogodišnje djevojčice o kojoj se brinula njezina majka i koje doslovno nisu imale za život. Bez da zna previše detalja, Marjana je odlučila pomoći  i kroz facebook grupu Mame iz Zadra, ali i preko svojih prijatelja, pozvala  da se pomogne ovoj obitelji.

Odazvale se Mame iz Zadra

- Mojoj inicijativi za pomoć toj djevojčici odmah su se odazvale žene iz  facebook grupe Mame iz Zadra, ali i drugi. Toliko tih paketa se nakupilo  da smo trebali kombi da sve to pošaljemo, a tu nam je gratis uskočio Hrvoje Butić, rekla je Marjana. U svibnju ove godine majka djevojčice izgubila je bitku s bolešću, a tad je Marjani sinula jedna, mnogi bi rekli, luda  ideja. Odlučila je djevojčicu i baku pozvati kod sebe na tjedan dana ne bi  li im barem malo olakšala bol pretrpljenog gubitka.

- Kad sam pozvala nju i njezinu baku, nisam znala tko mi dolazi u  kuću. Moj suprug i cijela obitelj bili su malo skeptični, ali u trenutku kad  sam na vratima vidjela te velike smeđe oči pune nade i kad je ona vidjela  sve što ju je dočekalo, tortu, kolače, balone, darove... znala sam da sam  ispravno postupila, rekla je Marjana koja je, kad se približio kraj tih osam  dana, odlučila napraviti nešto još nevjerojatnije i svoj je poziv, u dogovoru sa suprugom, produžila na čitavo ljeto. U dogovoru s jednom mamom iz prije spomenute facebook grupe baki su pronašli i posao kako bi  mogla nešto i zaraditi i tako su u Zadru provele dva mjeseca koja su im  bila ispunjena samo lijepim.

Lavina dobrote

- Bile su na Krki, to im je osigurao moj stric Ante Smokrović, barba Ive  je dao Kornate, Jasmina Vrhovac koja vodi salon Deep Blue baki je dala  prvu masažu u životu, dočekali su ih toliki pokloni da one nisu mogle  vjerovati, a tu su se zaista iskazali mnogi. Ta žena i danas još uvijek plače  i govori kako sam joj preokrenula život naopačke. A ta curica je zapravo  promijenila moj život, kaže Marjana.

S djevojčicom i bakom ostala je u kontaktu, a početkom studenog  otišla je u Zagreb na njezin rođendan s tortom koju je poklonila jedna  žena iz Benkovca i darovima koji su se brzo skupili. Lavina koju je zakotrljala i dalje se kotrlja pa tako baka svako malo javi o nekom novom paketu.

No, nije samo zbog ove priče Marjana Ikić zaslužila epitet dobrog  duha Božića. Njen humanitarni rad, ali u sjeni, traje već jako dugo. Svakoga koga dotakne ona motivira da pomaže, a kako se prije godinu dana  pridružila Facebooku, taj krug od njenih osobnih prijatelja, proširio se  do neslućenih razmjera. I sama se čudi koliko ljudi je dnevno nazove,  pošalje joj poruku i pita kome i kako pomoći. I sve to stigne uz brigu o  četvero djece, od kojih je najmlađa 2,5-godišnja djevojčica.

Božić je uvijek

- Ne znam kako je uopće nastalo toliko povjerenje u mene. Možda ljudi osjete da me veseli  pomagati drugima, a mene veseli kad dobijem 50  poruka od ljudi koji žele pomoći zbog mene, kad dođu na moja vrata s  paketima za one kojima je potrebno. I oni znaju da ja ne mogu sama pa  donesu gore do stana, kaže ona.

Naime, prije dvadeset godina, kao devetnaestogodišnjakinja, Marjana  je teško stradala u prometnoj nesreći i završila je u kolicima. Prognoza je  bila da više nikad neće hodati, međutim, ona je usprkos svim preprekama bila iznimka iz statistike. Iako je danas 80-postotni invalid, bez osjeta  u rukama i jednoj nozi, i iako ima dana kada se ne može pomaknuti, od  tog događaja život gleda drugačijim očima.

- Imam i danas puno zdravstvenih problema, mislim da ću sada uzeti  malu pauzu da se odmorim. Na dane mi bude zaista teško i ne mogu se  niti pomaknuti, ali uvijek postoji ta volja i želja i kad nekog potaknem da  napravi nešto za druge to me pokreće dalje, kaže Marjana te poručuje  svojim sugrađanima:

- Okrenite se oko sebe, ne mora biti Božić, i drugi dani su lijepi, posebni i prekrasni, ne moramo pomagati samo za blagdane. Meni je Božić  uvijek i vjerujem za sebe da sam samo mali čovjek velikog srca, a takav  uvijek može puno toga učiniti.

Četiri palčića i suprug pun razumijevanja

Marjana je najponosnija na svojih četvero palčića. Naime, svaka od trudnoća za njezino tijelo koje je teško stradalo bila je rizična, ali danas u svojoj obitelji, a osobito suprugu, ima veliku podršku, pa čak i kad mu najavi da u stan primaju nepoznate ljude.

- Suprug me razumije. Starija sam od njega 17 sati tako da smo vjerojatno već i u bolnici bili zajedno, čak smo upisani i broj do broja u knjigama rođenih, smije se Marjana.

Svakome je ponekad potrebna  pomoć

Kad je bila nepokretna Marjana je i sama upoznala puno ljudi koji su joj pomogli,  a bez da su je prethodno poznavali. Tako je ovih dana poslala paket i pozvala prijatelje da pomognu njezinom dragom prijatelju Miloradu Horvatu.

- Nakon nesreće, na rehabilitaciji, kada ja nisam mogla rukama, on bi mi svakog  dana kuhao kavu i davao mi. Tada su mi takve stvari puno značile. Ali nije od bio jedini. S 19 godina kad se sve to dogodilo srušio mi se cijeli svijet, kad sam trebala  živjeti bila sam biljka, s rukama ništa, nogama ništa. Nakon mjesec dana bolnice  otišla sam u toplice, kako se tada radila autocesta Zadar je bio daleko. Jedna žena  prala mi je odjeću tako da moji ne moraju stalno dolaziti, čak me i vodila doma kod  sebe. Jedna druga žena, od mog dragog prijatelja Danijela Novaka koji je imao  sličnu priču kao ja, ali je ostao oduzet, povela bi me u Međimurje. Sa svim tim ljudima ostala sam u kontaktu i danas ih zovem svojim prijateljima, kaže Marjana.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (6 glasova)