Atribut 'akademsko' je izbačen - svi su članovi H(A)DLU sada su izjednačeni!

Slika korisnika admin
hdlu_izlozba_govorcin
Ivan JAMIČIĆ
Ivo Govorčin Picasso: Neki su ljudi Udrugu shvatili kao poligon za osobne ciljeve i tako se prema njoj odnosili

U četvrtak, 22. siječnja, Hrvatska udruga likovnih umjetnika Zadar održala je redovitu godišnju skupštinu. Na njoj se moglo čuti niz zanimljivih tema, a budući da je udruga u studenom 2008. godine promijenila predsjednika i, kako su istakli sami članovi, prošla krizno razdoblje odlučili smo iskoristiti priliku za razgovor s Ivom Govorčinom, predsjednikom HDLU-a Zadar.

Na redovnoj skupštini u više se navrata moglo čuti kako je HDLU Zadar minulih mjeseci prolazio kroz krizno razdoblje. O kakvoj je krizi riječ?

- Među članovima udruge u to su vrijeme jasnije bili izraženi antagonizmi i netrpeljivost. Neki su ljudi Udrugu shvatili kao poligon za osobne ciljeve i tako se prema njoj odnosili bez da su se konzultirali s ostalim članovima udruge. To je bio uzrok revolta među članstvom. Navedena samovolja vodila je do sukoba i rasipanja. Među nama članovima razvila se žustra polemika oko koncepcije vođenja HDLU-a Zadar. Osobno, smatram da je pretpostavka kakve - takve harmonije u udruzi dobra komunikacija među njenim članovima i to, naravno, uz dozu tolerancije. Zbog navednih je problema nezadovoljno članstvo udurge sazvalo u studenom prošle godine izvanrednu skupštinu na kojoj je izvršena smjena vodstva. Na toj izvanrednoj skupštini jednoglasnom odlukom članstva izabran sam za predsjednika (tada) HADLU-a Zadar.

Kojim načelima će te se Vi voditi i na čemu ćete inzistirati u predsjedanju udrugom?

- Moja je osnovna misao vodilja da u udruzi treba postojati zajedništvo, a njega ja najlakše i najbolje postići sastajanjem, dijalogom, donošenjem zajedničkih odluka, otvorenošću za prijedloge i sugestije. Od spomenute izvanredne skupštine mi smo održali šest sastanaka svih odbora unutar udruge.

Medijski tretman

Na sastancima smo nastojali konsolidirati redove rješiti niz nagomilanih tehničkih problema. Do redovite godišnje skupštine udruge propisane statutom, a koja je održana prošli tjedan uspjeli smopronaći nekakav zajednički put i od njega svi ravnopravno očekujemo rezultate. Na redovnoj skupštini nastavili smo s preustrojem društva i za predsjednika skupštine izabrali Tomislava Marijana Bilosnića, svestranog zadarskog umjetnika.

Također, nekoliko je puta na skupštini bio spomenut loš medijski tretman udruge i njezinog rada?

- Na početku valja reći kako stanje s medijskim tretmanom naše udruge nije nikakva iznimka na razini Zadra, pa ni na razini čitave države. U čitavoj je zemlji kultura snažno marginalizirana, a u Zadru je to još izraženije jer se radi o manjoj sredini. No, to je posljedica niza okolnosti u kojima se mediji bore za tržište i u skladu s afinitetima tržišta formiraju uređivačku politiku. O tome najbolje svjedoči nesrazmjer broja novinskih stranica između rubrike posvećene kulturi i nekim drugim rubrikama. Međutim, uskraćivanje oplemenjivanja ljudi putem kulture, odnosno umjetnosti može imati dugoročne negativne posljedice. Što se tiče konkretno naše udruge nizom okolnosti udruga je u medijima bila prije zastupljena po aferama i konfliktima, nego po svom umjentičkom radu. Mislim da se tu vidjela tendencioznost i sklonost ka žutilu. Druga stvar, a koja je je specifična za naš grad, jest ta da u medijima nema prisutnog obrazovanog kritičara likovne umjetnosti. Nešto likovne krtitike što se objavljuje pišu kojekakve tetkice koja podilaze umjetnicima i tetoše svakog koje išta naslikao. Likovna kritika vrlo je bitan dio umjetničkog života jednog grada i argumentirana negativna kritika itekako je dobrodošla. Tetošenje diletantizma i larpurlartizma vodi na krivi put.

Pitanje prostora za kulturu i umjetnost u Zadru je niz godina aktualno. Kako u tom pogledu stoji HDLU Zadar?

- Na početku formiranja HADLU-a Zadar za našu godišnju izložbu, koja se tradicionalno održava na Dan Grada, na raspolaganju smo imali Gradsku ložu. Osim toga, Grad je osigurava sredstva za plakat, obilan i bogat katalog, pozivnice, domjenak, te, najbitnije, za tri otkupne nagrade i još tri nagrade koje nisu bile otkupne. Tri otkupljena nagrađena djela Grad bi davao Galeriji umjetnina. To je trajalo niz godina, sve do pred početak Domovinskog rata.

Bez Gradske lože

Ne znam iz kojeg nam je razloga uskraćena mogućnost izlaganja naše godišnje izložbe i u Gradskoj loži, ali otad smo prisiljeni izlagati u Kapetanovoj kuli, koja je dodijeljena na korištenje našoj udruzi. Kapetanova kula ni u kojem smislu ne odgovara potrebama i zahtijevima masovne izložbe. Njezine tri etaže mogu biti samo povod razdora među umjetnicima, jer je onaj koji svoje radove izlaže u prizemlju, naravski, privilegiran u odnosu na one s prvog, drugog ili trećeg kata. Sada kada HDLU Zadar ima preko 50 članova, čak niti kada bi svaki umjetnik izložio samo po jedan svoj rad ne bi svi mogli stati u Kapetanovu kulu. Od kada izlažemo u Kapetanovoj kuli niti jedan rad nije otkupljen. Ponekad se pitam kako poticati ljude na rad kada svuda oko sebe nailaze na takav odnos prema njemu. Borimo se i zalažemo za to da vratimo našu godišnju izložbu u Gradsku ložu, taj jedini koliko - toliko pristojan i prikladan izložbeni prostor u gradu. Mislim da je ispunjavanje tog zahtjeva minimum s kojim bismo svi u udruzi bili vrlo zadovoljni. Mislim da smo to radom naše udruge zaslužili, a time bi profitirali ne samo naši članovi već i čiatava sredina. Ovdje treba spomenuti da smo u svrhu poticanja na stvaralaštvo uz pomoć nadležnih u gradskoj kulturi donijeli odluku da osiguramo sredstva za tri otkupne nagrade na našoj godišnjoj izložbi. Nagrade bi nazvali po nedavno preminulom pioniru i nestoru zadarskog slikarstva Alfredu Peričiću. S tim nagradama krenut ćemo od ove kalendarske godine. Opet, ni u kontekstu odnosa Grada i likovne umjetnosti nismo iznimka. Grad u pravom smislu riječi mora živjeti u svim segmentima, pa tako i u umjetnosti. Činjenica da od oslobođenja Zadra do danas Grad nije izgradio niti adaptirao niti jedan atelje za svoje umjetnike ne govori tome u prilog.

Prošli ste tjedan svoje redove oplemenili i novim imenima?

- Mladim umjetnicima treba pomoći i pružiti optimističkiju viziju umjetničke egzistencije. Naša udruga u tom smislu redovito svoje redove popunjava mladim umjetnicima. Od 52 člana, koliko danas ima udruga, 14 je novoprimljenih (primljeni su na redovitoj skupštini prošlog četvrtka op.a.), a od njih je veliki broj mladih akademskih umjetnika.

Novi članovi

Novoprimljeni članovi su Igor Budimir, Inga Budimir, Karolina Kulijer Čulina, Zvonko Čulina, Ane Denona, Zvonko Govorčin, Ante Jaša (ne odveć mlad, ali zato jedan od nejvećih hrvatskih fotografa svih vremena), Ana Kolega, Boris Lukić, Đano Martinović, Iris Mihatov, Višnja Mihatov i Elena Špralja. Procedura za primanje novih članova već je uhodana, tako članove koje na temelju uvida u njihove radove predlaže posebna komisija verificira skupština udurge. Kriterij kod primanja u udrugu je takav da ljudi sa završenom akademijom automatski budu primljeni. Našim novim članovima organizirat ćemo kroz narednih mjesec dana skupnu izložbu na kojoj će se javnosti svaki od njih predstaviti s po tri rada.

Jedna je od točaka dnevnog reda bila izmjena statuta udruge, odnosno promjena imena iz HADLU Zadar u HDLU Zadar. Zašto ste mijenjali ime?

- Udruga je u početku nazvana HADLU Zadar, kao što su nazivane i slične udruge u drugim hrvatskim gradovima. Kroz čitavo svoje trajanje i djelovanje udrugu se pretežno, ali ne i isključivo činili akademski slikari. U novije vrijeme atribut akademski iz imena niza udruga diljem države je izbačen i danas se sva društva zovu HDLU. Mi smo odlučili učiniti isto, a osim toga članovi su sada i ispred imena svoje udruge izjednačeni.

 IVO GOVORČIN PICASSO
Ivo Govorčin rođen je 1935. godine na Malom Ižu. Petogodišnju školu primjenjene umjetnosti završio je u Splitu. Od svršetka srednje škole bavi se slikarstvom. Petnaest godina Ivo Govorčin radio je kao nastavnik likovnog odgoja. Na Filozofskom falultetu u Zadru upisao je studij povijesti. Kao zanimljivosti iz svog života Govorčin navodi da je prvi student koji je polagao ispit na Filozofskom fakultetu u Zadru kod profesora Mate Suića. Godine 1958. izbačen je s Filozofskog falulteta zbog provokativnog sadržaja plakata kojeg je izradio za studenstki ples u Hotelu Zagreb. Naime, apstraktni plakat je nalikovao na ženski spolni organ, a tadašnji prodekan Slobodan Janković ga je, navodi Govorčin, protumačio kao imitaciju zapada, seksualno iživljavanje i banditizam. Tom je zgodom Govorčin stekao nadimak „Picasso". Nakon toga zaposlio se kao prvi kamerman Televizije Zagreb gdje je radio do mirovine 1974. godine. Zbog obveza na poslu tih je godina zanemario slikarstvo. Nakon odlaska u mirovinu vratio se svom životnom pozivu. U HADLU Zadar Ivo Govorčin je član od 1965. godine.
Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno