Neizmjerno je ljubio zadarsku Crkvu

U povodu smrti zadarskog nadbiskupa mons. Ivana Prenđe, mnogi svećenici izrazili su misli zahvalnosti te svoja razmišljanja i iskustvo osobnih doživljaja koji su proizlazili iz susreta s velikim Pastirom zadarske Crkve koju je neizmjerno ljubio i za koju se potpuno davao u biskupskim dužnostima.
Don Srećko Frka-Petešić: Ljubav prema svećenicima
– Od nadbiskupa Prenđe sam primio dekret o premještaju s Paga za ravnatelja Svećeničkog doma “Zmajević” u Zadru. Kroz vrijeme od 2008. godine do sada susretali smo se puno puta, posebno u različitim prilikama, posebno za Božić, Uskrs, imendane kada je redovito bio ovdje u našem Svećeničkom domu, uz naše susrete i za ručkom. Puno puta je predvodio svetu misu u kapeli Svećeničkog doma, a također bi se zadržavao u razgovoru i zajedništvu sa svećenicima. Međusobno smo razgovarali o potrebama Doma i o životu u njemu, koji je dosta odgovoran i težak, ali i bogat Duhom i molitvom. Pokušavao sam s njim dijeliti tu odgovornost te razumijevanje i ljubav prema svećenicima koje je uvijek pokazivao u susretu s njima, hrabreći ih na njihovom svećeničkom i duhovnom putu, rekao nam je don Srećko Frka-Petešić, ravnatelj zadarskog Svećeničkog doma “Zmajević”.
Mons. Joso Kokić: Bdio nad Sjemeništem kao nad zjenicom oka
– Cijeli život sam bio povezan s nadbiskupom Prenđom, još i prije nego sam postao svećenik. Kad je mons. Ivan Prenđa postao nadbiskup koadjutor zadarski, ja sam postao ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa i gimnazije, nadbiskupom je uvijek bdio nad Sjemeništem kao nad zjenicom oka, jer se uvijek veselio onima koji su u svom srcu osjećali duhovni poziv. Zajedno smo bili tijekom Domovinskog rata u Pazinu sa sjemeništarcima. Nadbiskup je kontinuirano pratio rad Sjemeništa i Gimnazije, a također i važna događanja u školi kojima je nazočio kad god je mogao. To su bile sjednice, školske priredbe i razni duhovni događaji u školi i Sjemeništu. Njegovom zaslugom prije nekoliko godina sagrađena je zgrada Klasične gimnazije Ivana Pavla II. koju je blagoslovio. Mons. Prenđa redovito je predvodio svetu misu na početku i kraju školske godine koju je slavio zajedno s učenicima, profesorima i djelatnicima, kaže mons. Joso Kokić, ravnatelj Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru.
Don Čedomil Šupraha: Svima nam je žao
– Nekako smo blizu po godinama, radom i nastojanjem u nadbiskupiji. Zajedno smo radili u Sjemeništu neko vrijeme, poslije svatko na svom mjestu. Njegova smrt nas je sve iznenadila, svima nam je žao, očekivali smo da bi još upravljao našom nadbiskupijom. U mnogim smo stvarima surađivali i dogovarali se u radu. Obećao sam mu kad je preuzeo nadbiskupiju da ću mu nastojati pomoći koliko budem mogao, kazao nam je don Čedomil Šupraha, župnik Ista.
Don Ante Ivančev: Bio je jednostavan i susretljiv
– Vjerujem da je ljubio Crkvu našu zadarsku, da nas je volio i žrtvovao se za nas. Bio je čovjek koji je želio duhovni napredak Crkve, župa i vjernika i zato mu zahvaljujemo. Zahvaljujemo mu na našim rekolekcijama, kao susretima svećenika s Bogom i na njegovoj radosti za nova svećenička ređenja. Bio je jednostavan i susretljiv. Neka mu je hvala i nagrada od Gospodina, o nadbiskupu Prenđi govorio je don Ante Ivančev, svećenik u Svećeničkom domu “Zmajević” u Zadru.
Mons. dr. Eduard Peričić: Htio je dobro svojoj nadbiskupiji
– Stara je izreka: “Čovjek snuje, a Bog određuje”, a ohrabrujuća kršćanska: “Tvojim se vjernima Gospodine život mijenja, a ne oduzima. I kad se raspadne dom ovozemnog boravka, priprema se (ostvaruje) vječni dom na nebesima.” Svih nas je iznenadila i zatekla vijest o smrti nadbiskupa Ivana Prenđe kojeg je uvodničar Glasa Koncila prilikom njegove posvete za biskupa, nazvao “biskup smiješak”. Bio je pun elana, najljepših planova, usudio bih se reći pretjerano neumoran. Uspio je duhovno i materijalno obnoviti nadbiskupiju nakon stravičnih događaja Domovinskog rata. Radosno je najavio proslavu 1200. godišnjice dolaska moći svete Stošije u Zadar. Kontinuirano je i ustrajno okupljao svećenike i pastoralne suradnike u pripremanju Susreta hrvatske katoličke mladeži, predviđenog za svibanj ove godine. Htio je dobro svojoj nadbiskupiji u svakom pogledu i duhovnom i materijalnom. Aktivno je sudjelovao u životu Crkve u Hrvata, a imao je i sluha za Hrvate izvan domovine. Vjerujemo da će odraz njegove vedrine biti inspiracija i poticaj na djelovanje njegovog nasljednika kojeg će promislom Božjim odrediti Sveta Stolica. Vjerujem da je njegov osobno najdraži doživljaj nadpastirske službe bio kada je na zadarskom Forumu dobrodošlicom pozdravio papu Ivana Pavla II., nasljednika jednog Zadranina na papinskoj stolici Ivana IV., koji se možda kao dječak igrao na tom istom Forumu u dalekom 7. stoljeću. Vjerujem da se sada sva trojica u nebeskoj domovini toga sjećaju, navodi mons. dr. Eduard Peričić, crkveni povjesničar.
Don Emil Bilaver: Imali smo velikog nadbiskupa
– Vijest da je nadbiskup Ivan Prenđa otišao s ovoga svijeta nas je iznenadila. Svom dušom i srcem bio je zauzet oko Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u svibnju u našoj nadbiskupiji. On je ovih dana obilazio dekanate po Nadbiskupiji i stalno se u svojim nastojanjima zalagao za to kako najbolje ostvariti ovaj povijesni susret. Njegov odlazak s ovoga svijeta ostavlja prazninu u srcima svećenika koje je istinski volio i za svoje svećenike stalno skrbio. Mi kao zadarska Crkva dobivamo sigurno zagovornika u vječnosti. Njegov posao za Gospodina sigurno je ispunjen… Na svima nama svećenicima ostaje ova rečenica koju je blagopokojni kardinal Alojzije Stepinac izgovorio svojim svećenicima: “Zbijmo svoje redove”, u smislu neumornog pastoralnog i duhovnog rada na Božjoj Njivi. Tu rečenicu istinski je živio naš nadbiskup. Mene je mons. Prenđa krstio, primio u Sjemenište, mogu reći odgajao. Pratio me cijeli moj život kao istinski otac. Osobno sam u pastoralnim dužnostima dosta bio s njime. On se ponosio svojim svećenicima i radovao svakom svećeničkom pozivu. On je uvijek bdio nad svakim svećenikom. Imali smo velikog nadbiskupa, a sada molitelja na nebesima, u Božjoj vječnosti, istaknuo je don Emil Bilaver, župnik župe Bezgrešnog začeća BDM u Zadru na Puntamici.
Don Anđelko Buljat: Uvijek je nas svećenike i vjernike hrabrio
– Kad sam bio u Sjemeništu “Zmajević”, mons. Prenđa je bio rektor te ustanove. Uvijek je želio pomoći sjemeništarcima na njihovom putu rasta i života s Bogom, a posebno traženja njihova životnog poziva. Nadbiskup Ivan Prenđa se istaknuo svojim nastojanjima i radom za nadbiskupiju, u duhovnom i materijalnom smislu. Uvijek je nas svećenike i vjernike hrabrio i upućivao u optimizam, vedrinu i trajnu povezanost s Bogom po molitvi, sakramentima, svetoj misi i drugim stvarnostima u Crkvi. To ga je resilo. On je uvijek podržavao sve što je dobro u duhovnom djelovanju uz otvorenost Duhu Svetome. Podržavajući duhovne stvarnosti u župama zalagao se za rast i život Crkve te vjernika, kao i njihove osobne vjere. U zadarskom nadbiskupu smo dobili zagovornika i molitelja na nebu, ali i poticaj na bdjenje u duhovnom i molitvenom životu, kazao je don Anđelko Buljat, župnik župe Uznesenja BDM u Zadru na Belafuži.