Otišao crkveni pastir koji je puno dao za svoj rodni Zemunik

– Prvu vijest o bratovljevoj smrti čuo sam preko vas novinara. Ne mogu vjerovati, pa sinoć kasno s njim je telefonski pričao naš brat Marko. Sve je bilo u redu, kroz suze govori nadbiskupov brat Ante
Šok, tuga, nevjerica u Zemuniku. Pogledi uprti prema nebu, tiha molitva. Utihnula je i glazba u zemuničkim kafićima, suze se ne mogu sakriti. Blago u Gospodinu je sasvim iznenada preminuo njihov najveći sin, zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa, rođen na Staru godinu 1939. u Zemuniku Gornjem.
– Rodio se na Silvestrovo, na Staru godinu 1939. kao prvo, najstarije dijete Jure i Ike rođene Zubčić iz Pridrage, tu u kamenoj kućici na mjestu sadašnjeg Sonikovog dućana, pored raskrižja državne ceste Zemunik – Obrovac te istočnog i zapadnog dijela Zemunika Gornjeg. Bilo nas je sedmero braće i sestara (Ivan, dr. Marko, Anđelko, Ante, č.s. Marija, Zorka i Miljenka), suznih očiju govori najmlađi od četiri nadbiskupova brata, 51-godišnji Anđelko Prenđa, vozač u Domu zdravlja.
Veliki gubitak za sve vjernike, građane pa i cijelu Hrvatsku. U njemu su njegovi Zemuničani, vjernici kao i svi ljudi dobre volje imali siguran znak svih najuzvišenijih nacionalnih, moralnih i duhovnih vrijednosti. Župnu crkvu Kraljice Mira – Kraljice Hrvata u Zemuniku Donjem sagrađenu 1995. godine posvetio je tada nadbiskup-koadjutor Ivan Prenđa. Otvorio je i blagoslovio novoizgrađenu mrtvačnicu na mjesnom groblju u Zemuniku. Očekivao ga je i blagoslov stare župne crkve Sv. Katarine iz 17. stoljeća na kojoj je u tijeku sveobuhvatna obnova.
Veliki dio sebe je ugradio u izgradnju crkve Sv. Josipa Radnika u Gornjem Zemuniku koja je bila izgrađena 1977., a miniranjem 1992. godine potpuno razorena. Izgrađena je nova crkva, koju je, 27. travnja 2002., posvetio nadbiskup Prenđa.
– Ovaj će hram imati smisao samo kada vi budete ovdje, kada se budete punili svijetlom, snagom i Božjom riječju, kazao je tada Otac nadbiskup, prisjeća se točno 20 godina mlađi nadbiskupov brat Anđelko.
Na drugoj strani državne ceste, nedaleko od nekadašnje stare obiteljske kuće Prenđa, odnosno Sonikovog marketa živi i drugi nadbiskupov brat Ante. Otac Jure umro je još 1975. godine dok je 89-godišnja majka Ika smještena u Domu na zadarskoj Sfingi.
– Prvu vijest o bratovljevoj smrti čuo sam preko vas novinara. Ne mogu vjerovati, pa sinoć kasno s njim je telefonski pričao naš brat Marko. Sve je bilo u redu. Znam da je živio dosta intenzivnim i stresnim životom, ali se nikad nije tužio na nekakvu bolest. Svima je htio pomoći, bio je istinski Božji pastir, brišući suze govori 58-godišnji Ante koji je prije pet godina prebolio tešku, opaku bolest.
– Bratovljevim, nadbiskupskim blagoslovom i molitvom sam se, hvala dragom Bogu, sasvim izliječio, podsjeća Ante dok rodbina, mještani i prijatelji dolaze izražavati sućut.
– Ovo je zaista veliki gubitak za crkvu i za sve nas vjernike. Sve je došlo iznenada, potpuno neočekivano. Ostat će mi u sjećanju kao jedna iznimno draga, pametna i plemenita osoba, crkveni pastir koji je puno dao za naš, svoj rodni Zemunik. Ostali smo bez jednog velikog Zemuničanina, glasnika vjere, mira, tolerancije i ljubavi prema bližnjem. Neka mu Gospodin bude blag i da život vječni. Kao vjernik uvjeren sam da ćemo se jednog dana sresti u nebu, kod kuće, rekao je zemunički načelnik Josip Marušić.