Stoljetna tajna ninskog šokola

Slika korisnika admin
sokol
Ninski šokolari prave šokole od mesa koje im je podijelila ninska Turistička zajednica

U dvorištu te konobi kao i staroj crnoj kuhinji obitelji čuvenoga ninskog šokolara Slavka Dejanovića primjećuje se užurbanost zbog posla oko šokola. Naime, gotovo svi u obitelji sudjeluju u Šokolijadi pa treba napraviti šokole od preuzetog mesa koje im je prije neki dan podijelila ninska Turistička zajednica.

Stoljetna tradicija

- Ne idemo na nagrade, nisu one najbitnije. Želimo pomoći u promociji ninskog šokola i održavanju njegove stoljetne tradicije izrade, kaže Slavkov sin Marin kojeg smo zatekli uz obiteljsku kuću pred stolom punim mesa, kožica, začina. Uz Marina koji je postao član ove manifestacije od prvog dana prije osam godina još su tu mladi šokolari, sestra mu Tatjana, rođaci i prijatelji Tomislav Kera, Ivan, Nediljko i Danijel Vidić te radoznali gost iz Zadra Ivan Masar.

Sve radnje odvijaju se rutinirano i majstorski pod budnim okom i uz pokoji savjet Marinova oca i ujedno mentora, Slavka Dejanovića. Kako ne bi ipak nešto krenulo krivim smjerom tu je za svaki slučaj i najstariji član obitelji, 82-godišnja majka i baka Nediljka Dejanović.

Na stablima smokve i masline već vise friško napravljeni šokoli, a u crnoj kuhinji uz vatru, dim te kobasice napravljene dan ranije.

Brojne obitelji u Ninu koriste ove siječanjske burne i hladne dane za izradu tradicionalnog suhomesnatog proizvoda. Većina za vlastite potrebe, njih 30-ak i za natjecanje što ga je prije osam godina pokrenula Turistička zajednica. Svakom potencijalnom šokolaru, a njih se ove godine prijavilo ukupno 40, podijeljeno je meso, po dva svinjska vrata. Ocjenjivanje i proglašavanje najboljih dogodit će se na fešti od šokola u srpnju ove godine.

Meso i mirodije

- Način izrade šokola u Ninu stoljećima je isti. Svaka obitelj ljubomorno čuva svoju tajnu, ali uglavnom sve se svodi na kvalitetu svinjskog mesa i omjer mirodija. Prvi korak je da se meso vrata pravilno odvoji od kosti, čime se dobije oko osam kilograma mesa, dovoljno za dva šokola. Meso se soli, drži se tako tri do četiri dana. Potom se vadi iz soli i na brzinu pere u zakuhanoj vodi. Iscijedi se te stavlja u domaće zakuhano crno vino. Nakon što odstoji neko kratko vrijeme u vinu, vadi se da odleži dva do tri sata na zraku. Sljedeći je korak da se u tako ohlađeno meso ubadaju što dublje klinčići, natrlja ostalim začinima, paprom, cimetom, kanelom, oraščićima i muškatom i stavlja se u kožicu, najbolje opnu sa svinjskog sala. Dobro se stisne da ne uđe zrak, povezuje se čvrsto svaka tri centimetra s konopcem od jute uz pomoć klinova i stavlja ih se na dim, gdje ostaju do deset dana. Kad god je burno iznosi ih se na buru pa opet vraća na dim, a kad popusti konopac s kojim su vezivani i stiskani tad su zreli nakon čega ih se čuva u konobi ili podrumu. Glavno da je mračno i vlažno jer tada šokoli ostaju sočniji. Idući je korak rezanje i kušanje, kažu Dejanovići te podsjećaju da se prvi šokol tradicionalno kušao i rezao svake godine na blagdan Prikazanja Gospe od Zečeva 5. svibnja.

- Ninski hodočasnici jeli su šokol za marendu i ručak hodočasteći na obližnji otočić Zečevo, mjesto Bogorodičina prikazanja. Jelo ga se i uz radove u polju i to najčešće u doba okopavanja kukuruza te u vrijeme berbe grožđa. Svakako da bi se šokol čuvao i za počastiti gosta. Uvijek je bio cijenjen, a kako je bio lagano papren moglo se popiti i bolje raditi. U polju se radilo, pjevalo, pilo i jelo. Danas su rijetki takvi poslovi pa se šokol jede kad ga se poželi. U Ninu, nažalost, nema više svinja, a za šokole, pršute i mast kupujemo ih od domaćih proizvođača, pričaju u obitelji Dejanović.

Tradiciju će čuvati i prenositi neumorne mlade snage Marin, Tomislav, Ivan, Tatjana, Nediljko, Ivan i Danijel, što posebno raduje baku Nediljku Dejanović, koja je napravila šokola da im se broja ne zna.

Jedinstvena mikroklima
Jedinstvena mikroklima ninskog kraja i fenomen bure sigurno su jedan od najpresudnijih čimbenika za sušenje, dozrijevanje pa onda i kvalitetu i ukus šokola. Bura ovdje objedinjuje posoljeni morski zrak te planinski zrak obogaćen mirisima te sastojcima ljekovitih trava s Velebita. Takva kombinacija daje jedinstveni utjecaj samom procesu sušenja te aromi i kakvoći šokola, objašnjava Marija Dejanović, direktorica Ureda ninske Turističke zajednice i ujedno promotorica čitavog ovog projekta.

 

Sudionici ovogodišnje Ninske šokolijade
Za ovogodišnju šokolijadu prijavila su se 42 natjecatelja, šest više nego lani. Među njima je i osam žena, najviše do sada. Iz Nina su 23 natjecatelja, iz Privlake 6, iz Vira 4, iz Ljupča 2, iz Zagreba 2, po jedan ili dva iz Zadra, Grba, Krneze i Ninskih Stanova. Malekin Branko rodom iz BIH nastanjen na otoku Viru čuo je prije dvije godine na radiju za ovaj ninski proizvod te se odlučio i sam naučiti praviti šokole. Tražio je i dobio recept i lanjske godine osvojio prvo mjesto u konkurenciji autohtonog proizvoda. U utrku za najboljeg ovogodišnjeg šokolara ovog su puta krenuli: Ante Kuzmar, Anka Šarlija, Frane Šarlija, Marin Dejanović, Tatjana Dejanović, Tomislav Kera, Šime Skočić, Iva Skočić, Tanja Striguljica, Josip Striguljica, Matija Šalov, Branko Sjauš, Vjera Sjauš, Ivan Stulić, Josip Stulić, Nevenka Vučković, Denis Štulić, Domagoj Burela, Jurica Čvrljević, Marin Stulić, Nediljko Vidić, Daniel Vidić i Ivan Vidić iz Nina, Darko Pregiban iz Zadra, Božo Zekanović iz Krneze, Ana Matulj, Ive Matulj, Marija Kršulja, Šime Šango, Ruža Marijan i Miroslav Šango iz Privlake, Malekin Branko, Goran Budija, Jure Budija i Tomislav Miloševski s otoka Vira, Damir Jakovčević iz Grba, Mladen Dušević i Ivan Roko iz Ljupča te Tomislav Burić i Dragutin Bulić iz Zagreba.
Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno