Zvona su jutros dugo zvonila, a trebala su još i više…

Zadrani su jučer opisivali nadbiskupa “kao slamku za koju su se hvatali u potrebi i koja ih je dizala s dna, kao svjetlo u tami, kao Božjeg pastira koji je čvrsto i sigurno vodio svoje stado
Na zadarskim ulicama smo zatekli šok, nevjericu pa čak i suze za velikim čovjekom kojeg više nema
Vijest o iznenadnoj smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe u noći s nedjelje na ponedjeljak šokirala je zadarsku, ali i hrvatsku javnost. Da se nešto dogodilo dala je naslutiti tek zvonjava svih zvona sa crkvenih zvonika u Zadru. I dok su ljudi prebirali po memoriji koji su to blagdan zaboravili poput metka je odjeknula vijest o nenadanom odlasku jednog od najomiljenijih hrvatskih nadbiskupa, čovjeka koji je ljubio Boga, ali nadasve i sve ljude kojima je uvijek bio na usluzi i pomoći. Prema riječima tugujućih Zadrana bio je veliki nadbiskup, ali prvenstveno veliki čovjek uvijek spreman za pomoć običnom čovjeku. Opisali su ga kao slamku za koju su se hvatali u potrebi i koja ih je dizala s dna, kao svjetlo u tami, kao Božjeg pastira koji je čvrsto i sigurno vodio svoje stado. Preminuo je iznenada 25. siječnja, u Zagrebu, u kardinalovoj kući, u 71. godini života, 46. godini svećeništva i 20. godini biskupstva. Nadbiskup Prenđa navodno nije bolovao od kroničnih bolesti te je tim više njegova smrt izazvala bujice osjećaja u ljudi koji su se na svom životnom putu susretali s nadbiskupom. Na ulicama smo zatekli šok, nevjericu pa čak i suze za velikim čovjekom kojeg više nema.
Uvijek se trudio napraviti što više za svoju nadbiskupiju.
– Jako mi ga je žao kao čovjeka. Bio je jako dobar, ali i mlad čovjek, još uvijek aktivan i vitalan. Njegov odlazak je svojevrstan šok jer nismo znali da je od nečega bolovao. Poznam mu sestru koja živi u Preku. Zaista mi ga je jako žao jer je puno napravio za zadarski Caritas, ali i cijelu nadbiskupiju i mislim da će se jako osjetiti njegov odlazak, kazala je Sonja Peša.
– Jako nas je iznenadio njegov odlazak prvo što smo mještani, a drugo sjećam ga se još iz djetinjstva. Kao djevojčica sam mu recitirala pjesmicu kada se zaređivao za svećenika u Zemuniku i zato me sada prožima neki ružan osjećaj, kao da je neki dio mene otišao s njim. Sve nas je ovo iznenadilo jer nisam ni znala da je bolestan. Poznam cijelu njegovu obitelj i suosjećam s njima. Uvijek se trudio napraviti što više za svoju nadbiskupiju i mislim da je u tome uvijek jako dobro uspijevao, rekla je Nediljka Kruneš.
– Jako mi je žao, u šoku sam. Tako mi je teško, tako je puno napravio za sve, tako nam je puno značio, oprostite, molim vas, nisam sposobna u ovom trenutku razgovarati, rekla nam je s tugom u srcu, uplakana Marica Smokrović.
– Ovo je bio šok, sigurno da ova vijest nikoga nije ostavila ravnodušnim. Za mene je bio dobar, uvijek bi mi dao nešto ako mi je trebalo, riječ utjehe, bilo što. Sigurno će mi nedostajati. Baš mi je žao, kazala je Kata Brkljačić.
Vijest koja je sve pogodila
– Čula sam vijest i moram priznati da me je jako pogodila. Bio je jako dobar i znate nije ni toliko star čovjek bio. Svi smo za umrijeti, no nitko ne zna kad nam je vrijeme za poći. Ne znam kada će biti sprovod, ali eto saznat ćemo valjda na vrijeme. On je bio jako dobar prema ljudima, njegove propovijedi su bile izuzetne i zasigurno će mnogima nedostajati. Ne znam da je bio bolestan, ali eto vidite, smrt često dođe iznenada, kazala je Ivanka Bilanžić.
– Zaista me pogodila ta vijest o iznenadnom odlasku zadarskog nadbiskupa. Vidim da su ljudi po gradu u šoku. Bio je jako dobar čovjek i puno je toga napravio za nadbiskupiju, barem koliko ja znam. Gubitak je nenadoknadiv, kazao je Mijo Radovčić.
– Ovo je definitivno veliki gubitak za zadarsku nadbiskupiju. Nisam iz Zadra, iz Vukovara sam, ali koliko znam, koliko sam čuo od ljudi puno je učinio za nadbiskupiju. Ovo je definitivno veliki šok svima i svi jutros samo o tome pričaju, rekao je Saša Bošnjak.
– Njegova smrt je veliki gubitak za našu nadbiskupiju. Bio je korektan, vrijedan, svi su mu se uvijek mogli obratiti za pomoć. Njegov odlazak je veliki šok, pogotovo za malo senzibilnije ljude i one koji su ga poznavali. Ovo je događaj koji zasigurno nitko nije očekivao, rekao je Marko Mamić.
Bio je predobar za narod i onaj mali i veliki.
– Kada sam jutros čula tu vijest samo sam stala, nisam mogla govoriti. Bio je još vitalan, mlad, ali mislim da je njegova smrt genetski potencirana. Za sve je ovo preveliki šok. Teško je jer svi mi koji smo ga znali, znamo da je bio veliki čovjek. Ovo je veliki gubitak za zadarsku nadbiskupiju koji se nikada neće nadoknaditi. Bilo je i drugih nadbiskupa, ali Prenđi nitko nije bio ravan. Bio je predobar za narod, i onaj mali i veliki, njemu smo svi jednaki bili, kada bi te za ruku primio deset dana bi spavao mirno kao janje. U njemu je duša božja bila i nije zlo nikome radio. Kada bi govorio ježila bi mi se koža. Izgubili smo velikog čovjeka, i to ne samo Zadar već i cijela Hrvatska, svi koji su Prenđu poznavali. To nas je sve šokiralo, nije mi bilo ugodno to čuti i još uvijek mi je sve to nepojmljivo. Sjećam se još da je u nedjelju održavao misu i znam da je otišao u Zagreb na konferenciju i da su ga tamo i našli mrtvog. Mislim da je to bilo do srca jer su takvih oboljenja već imali u bliskoj obitelji. Zvona su jutros dugo zvonila, a trebala su još više, jer jedan se Prenđa rađa, kazala je Vukoslava Aničić (baba Vuka).
– Vijest o nadbiskupovoj smrti me apsolutno jako pogodila. Njegov odlazak će se zasigurno osjetiti u Zadarskoj nadbiskupiji za koju je učinio jako puno. Ovo je veliki šok za sve nas, pogotovo one koji ga znaju još od djetinjstva i njegovu obitelj, rekao je Ante Škara.
– Zaista nam nije bilo svejedno kada smo saznali za tu tužnu vijest. Ovaj događaj je veliki gubitak za cijelu nadbiskupiju jer je otišao čovjek koji je bio jako dobar za savjet, uvijek spreman za pomoći ljudima u potrebi. Imala sam određenih problema u životu, tada sam otišla kod Prenđe i pružio mi je takvu utjehu u stvarima koje nikad sama ne bih mogla riješiti. Bio je mlad čovjek, još uvijek je obnašao svoje dužnosti, nismo znali da je bolovao od nečega te je samim time ovo bio još veći šok, kazala nam je Marija Ćoza.
Glas naroda nam je rekao sve, zadarski nadbiskup Ivan Prenđa nedostajat će svima, prvenstveno onima čiji su se životni putevi presijecali s nadbiskupovim, svima onima kojima je pomogao i pružio izlaz kada su bili u potrebi, svima onima kojima je rekao riječ utjehe, pružio ruku u teškim trenucima, ukazao na nadu i pokazao kako usprkos svemu život ima smisla, propovijedao vjeru i svima pružio spasenje i izlaz u njoj. Počivao u miru Božjem, rečenica je kojom ga ispraćaju svi koji su ga cijenili i voljeli.