Premalo raspoloženih igrača za iznenađenje

Jednostavno nam je nedostajala konstanta dobre igre tijekom čitavog susreta, a za tako nešto smo morali imati više raspoloženih igrača nego što smo imali – smatra Juran

Unatoč porazu u  subotu od Alkara košarkaši  Borik-Puntamike nemaju previše razloga za nezadovoljstvo.  Izgubiti na parketu sinjske dvorane pošlo  je za rukom svim dosadašnjim momčadima u ligi, pa se može mirno okrenuti  prema novim izazovima, točnije njih šest  koliko je ostalo do diobe lige na Ligu za  prvaka i Ligu za ostanak. Pozicija na  ljestvici i dalje je vrlo ugodna za Puntamičane, stanovnici su gornjeg doma te  su u objektivnoj prilici da u tom domu i  ostanu nakon 18. kola. Iako će se u prvi  plan stavljati samo sljedeća utakmica, tj.  ona domaća s Trogirom. S tim mislima  krenuo je u analizu sinjske epizode Plantakov pomoćnik Ivan Juran.
– Nije nikome uspjelo uzeti dva boda iz  sinjske dvorane, pa nije tolika šteta nastala  ovim porazom. Još imamo dobru situaciju, a zanima nas samo prvi sljedeći  dvoboj, s Trogirom u Jazinama. Sve eventualne kombinacije najbolje je ostaviti za  samu završnicu kad će više toga biti  poznato. Na nama je da pokušamo skupiti  što više pobjeda, pa gdje završimo, završimo – prve su riječi Jurana koji je izrazio  i malo žaljenje za propuštenom miniprilikom u završnici sinjske utakmice. Iako  je krenulo od početka loše, kako je utakmica odmicala, “zeleni” su pokazivali sve  bolju igru i čak u posljednjim minutama  zakucali na vrata preokreta koji se na  njihovu nesreću nije realizirao. Prisebnost  domaćih košarkaša u penal završnici je  bila presudna.
– Nismo dobro otvorili utakmicu. Vrlo  brzo smo se našli u velikom minusu.  Sinjani su krenuli agresivnije i brže od nas.  Bili su precizniji te im nije trebalo mnogo  da se odlijepe na visoku razliku. Od 12:0  kroz prvih par minuta došli su sve do plusa  16 (24:8) krajem prve četvrtine te nam  definitivno nije bilo tada lako.
Do odmora ste ipak uspjeli taj veliki  zaostatak svesti na neloših minus sedam  (41:34).
– Promijenilo se dosta toga nabolje u  drugoj četvrtini. Impuls nam je dao Petani  s nekoliko pogođenih trica i uspjeli smo do  odmora smanjiti na samo sedam zaostatka. Po povratku s poluvremena uspijevali smo održavati nekih 10-ak minusa,  da bismo u posljednjoj četvrtini dobili  priliku za potpuni povratak u utakmicu.  Došli smo na samo dva minusa u završnici,  no tada smo ispustili priliku koja nam se  ukazala, a domaćin je znalački iskoristio  slobodna bacanja za potvrdu pobjede.  Jednostavno nam je nedostajala konstanta dobre igre tijekom čitavog susreta, a za  tako nešto smo morali imati više raspoloženih igrača nego što smo imali –  zaključio je Juran.

Manjak igrača

Veliki problem Puntamičanima je predstavljao deficit na mjestu igrača koji upadaju u pravilo o najmanje jednom igraču na parketu 1991. godište ili mlađi.
– Kroz tjedan prije utakmice smo redom ostajali bez Mrkića, Grabovca i Marina. Uz Mikulića taj trojac je u svim dosadašnjim utakmicama korišten za kombinacije trenera vezane za to novo pravilo. Kako smo ostali uskraćeni za njihovu pomoć, sve je ostalo na Mikuliću i mladom Krešanu i automatski smo bili u neugodnoj poziciji. Mikulić nije mogao fizički izdržati napor svih 40 minuta, dok je Krešan preneiskusan za takvu utakmicu. Stoga se moralo forsirati Mikulića, što je značilo da puno prostora ne može dobiti Pešut i tu smo izgubili mnogo.