Nošnja je svjedočanstvo društvenih odnosa i izraz potvrđivanja rodnog identiteta

Slika korisnika admin
Marin GOSPIĆ
Izložba donosi nošnje u vremenu od sredine 18. do polovice 20. stoljeća

U sklopu programa "Noć muzeja" u Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar, u prostoru Gradske straže, otvorena je izložba "Nošnja - simbol - status - nošnja sjeverne Dalmacije kao pokazatelj odnosa između muškarca i žene". Autorica izložbe je dr. sc. Jasenka Lulić Štorić, voditeljica Etnološkog odjela, a izložba koja donosi nošnje u vremenu od sredine 18 st. do polovice 20. stoljeća sastoji se od crteža temeljenih na pisanim izvorima, od eksponata koji su dio fundusa Etnološkog odjela i karikatura Silvane Kružić iz Mrkoplja, rođenjem Zadranke.

Dvije žene na plakatu

- Gledajući naslovnicu kataloga izložbe i plakat netko će se zapitati kako to da u naslovu izložbe s stoji "nošnja sjeverne Dalmacije kao pokazatelj odnosa između muškarca i žene", a na plakatu i katalogu vidimo dvije žene. To nije slučajno. Autorica je time željela pokazati da je ženska narodna nošnja mnogo duže čuvala razlikovnost i simboličnost, da je simbol statusa mnogo prisutniji u ženskoj, nego u muškoj narodnoj nošnji i to posebno dinarskog, a ne toliko jadranskog područja. Ovakav odabir koji stavlja žensku dinarsku nošnju na plakat i katalog odmah otkriva činjenicu da su statusne promjene strukturirane u životnom hodu muškarca i žene uočljivije u ženskoj nego u muškoj nošnji, i to posebno onoj dinarskoj, kazala je etnologinja dr. sc. Jelka Vince iz Instituta Ivo Pilar iz Zagreba ističući kako je "osnovao polazište izložbe postavka njezine autorice da se patrijarhalni odnos između muškarca i žene u sjevernoj Dalmaciji simbolički jasno izražava kroz odjeću kao vrlo uočljiv medij kroz kojeg se neverbalnim načinom iznose sve bitne vrijednosti određene sredine, pa i određene kulture".

- Dr. sc. Jasenka Lulić Štorić uspjela je plastično dati prikaz patrijarhalnih odnosa simboliziranih u nošnji sjeverne Dalmacije prateći žensku, mušku i dječju nošnju, jadransku i dinarsku, po razdobljima životnog ciklusa, od ranog djetinjstva, momaštva, djevojaštva, preko odjeće oženjenog muškarca i udane žene, do odjeće starice i odjeće žalovanja. Obuhvaćena je nošnja Zadra, Ravnih kotara, Bukovice, velebitskog podgorja, dinarskog područja i otoka Silbe, Oliba i Premude na zapadu do Vrgade na istoku i pratećeg obalnog područja. Na nošnji kao na matrici možemo uočiti da muškarac i žena u svom životnom hodu od djetinjstva do smrti, kroz svagdan i blagdan, prelaze iz jednog u drugo strukturirano razdoblje prihvaćajući i utvrđujući rodni identitet, naravno ne u smislu u kojem se ova sintagma danas koristi, već rodni identitet karakterističan za vrijednosni sustav sredine kojoj pripadaju. Izložba je vješto iskorištena kao otisak dubinskih društvenih odnosa, kao matrica za donošenje zaključaka o nijansama patrijarhalnih ideologija, rekla je Vince.

Grb samo za dečke

Kao jedno od svjedočanstava pripadnosti muškarca, ali ne i žene, javnoj, a time i političkoj sferi, Lulić Štorić je istaknula pojavljivanje hrvatskog grba na muškoj kapi iz Velog Iža, dok se grb ne nalazi, napomenula je, ni na jednoj djevojačkoj ili ženskoj kapi.

- Nošnja govori o patrijarhalnom mentalitetu, a kroz trajanje ove izložbe željeli bismo dublje analizirati patrijarhalni mentalitet koji je vrlo prisutan i danas, rekla je Lulić Štorić navodeći kako je kroz karikaturu, kao medij koji nikog ne vrijeđa, Silvana Kružić prikazala dominaciju muškarca nad ženom.

- U tradicijskoj obitelji u sjevernoj Dalmaciji položaj žene poboljšao se tek kada je ona postala kućna starješinica, ali u situaciji djevojaštva njezina je pozicija bila najteža jer je morala slušati majku, oca i svu braću, stariju i mlađu. To je lijepo izraženo u svadbenim običajima otkupljivanja škrinje. U dinarskom području na škrinji sjedi brat i pregovara s mladoženjinom stranom, u jadranskom području tu se pojavljuju majka i mladenkina sestra. To pokazuje jedan novi odnos koji nastaje na temelju srodnosti po spolu. Specifikum žene u jadranskoj zoni jest da je često ostajala sama, pogotovo koncem 19. stoljeća kad se odlazi u emigraciju i kad žena preuzima ulogu glavarice kuće u proširenoj obitelji. Komunikacija sa Zadrom i veza s prekomorskim zemljama utjecali su na veće osamostaljivanje žene u odnosu na dinarsko područje, što je utjecalo na to da su se procesi napuštanja nošnje i približavanja gradskoj nošnji odvijali brže u jadranom području, kazala je Lulić Štorić.

U programu otvorenja izložbe nastupio je KUD Sv. Lovre iz Vrsi .

 ZAŠTO ANGELA MERKEL NOSI SAKO?

- Način odijevanja i danas je snažno sredstvo  komunikacije kada je moguće već na prvi pogled štošta odrediti u, okvirno rečeno, nečijoj pripadnosti ili čak ponekad i svjetonazoru. Muške vrednote vidimo u vojnom haljetku Matije Korvina iz 19. stoljeća. Taj haljetak ulazi u civilnu mušku nošnju, a što je zanimljivo -  i u žensku nošnju da bi na taj način žena pokazala kako je i ona hrabra i odlučna.  Možda se o tome ne zapitamo često, ali i danas je moguće naći takve elemente. Angela Merkel primjerice  uvijek nosi muški sako, simbol poslovnosti i ozbiljnosti,  napomenula je etnologinja dr.sc. Jelka Vince, dok je autorica izložbe dr.sc. Jasenka Lulić Štorić poželjela „da nas ova izložba potakne na razmišljanje o našoj odjeći danas, jer i naša odjeća nosi poruku".

- Poruka postoje čak i u odjeći mladih koja je naizgled neformalna, ali i tu ima pravila iz kojih se može isčitati kultura i supkultura koje je danas prisutna, rekla je Lulić Štorić.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno