STAV NADBISKUPIJE Razmatramo tri opcije: ustupanje, zamjenu ili prodaju zemljišta

Slika korisnika admin
Marin GOSPIĆ

Nakon što su branitelji najavili kako za realizaciju projekta podizanja spomenika svim poginulima za Hrvatsku još samo čekaju sastanak sa zadarskim nadbiskupom, nazvali smo i Nadbiskupiju želeći provjeriti hoće li i kada doći do sastanka. S obzirom da je riječ o terenu na Vidikovcu koji je u vlasništvu Nadbiskupije te gradnja spomenika nije moguća bez dogovora s njima, zanimalo nas je kako će se Nadbiskupija u ovom slučaju odrediti.

Riječ je o više od pet tisuća metara kvadratnih za koje su nam u Radnoj skupini za gradnju spomenika rekli kako je i zamjena terena s Nadbiskupijom jedna od opcija. Preostali dio terena u vlasništvu je Grada i oni će se, sudeći prema razgovoru sa predstavnicima Grada, odreći tog dijela u korist gradnje spomenika poginulima.

Riješiti pravnu osnovu

Naime, ovaj spomenik za razliku od ostalih u Hrvatskoj, ima jednu specifičnost, a ta je da bi se gradio ne samo za poginule branitelje u Domovinskom ratu, već za sve poginule kroz hrvatsku povijest. To znači i za partizane i ustaše, iako je to dio o kojemu inicijatori ovog projekta nerado govore jer je spominjanje partizana kod nekih tema koju bi najradije izbjegli. Kada smo, primjerice, predsjednika Radne skupine za gradnju spomenika, Antu Vuksana Ćusu, nazvali želeći provjeriti je li dogovoren sastanak s Nadbiskupijom, odbio je daljnji razgovor "zato što smo napisali da je ovo spomenik i za partizane i ustaše".

No, idejni začetnici ovog projekta upravo su to od početka naglašavali - riječ o spomeniku za sve poginule kroz hrvatsku povijest. Nekima je očito sporna činjenica da se i partizani i ustaše moraju uvrstiti na spomenik želi li se ostati pri osnovnoj ideji, a ta je da je spomenik zahvala svima koji su svoje živote dali za Hrvatsku.

Znamo, naime, da se paralelno s ovim radi na projektu Spomenika pobjede u Jazinama koji bi bio posvećen samo braniteljima poginulim u Domovinskom ratu. Tu su imovinsko-pravni odnosi jasni, riječ o javnom gradskom prostoru na koji će se podići spomenik braniteljima, no ovaj na Vidikovcu već u startu ima potpuno neriješenu pravnu situaciju i bez odgovora Nadbiskupije tu se ništa ne može napraviti.

Izmjene GUP-a

I sam predsjednik Radne skupine nedavno nam je rekao: "Zapelo je na vlasništvu terena na kojemu bi se gradio spomenik na Vidikovcu. Dio terena pripada Gradu, a dio od 5.000 metara kvadratnih pripada Crkvi. U dosadašnjim razgovorima sa svećenicima spominjala se zamjena terena, no više ćemo znati nakon sastanka s nadbiskupom", kazao je Vuksan Ćusa.

Što će, dakle, Nadbiskupija poduzeti u svezi ovog projekta, hoće li pokloniti teren za gradnju spomenika ili će tražiti zamjenski? Iz Nadbiskupije su nam poslali sljedeći odgovor:

- Nadbiskupija je spremna razgovarati sa sudionicima inicijative podizanja spomenika i vlasnikom dijela terena, primila je Zahtjev i to će se razmotriti u želji da se postigne najbolje rješenje - navode u odgovoru.

No, zahvaljujući susretljivosti ekonoma Zadarske nadbiskupije, don Srećka Petrova, koji je od početka ove inicijative u kontaktu s braniteljima, iz prve smo ruke dobili informacije o stavu Nadbiskupije spram ovog projekta. Don Srećko je prvi dušebrižnik Domovinskog rata u Zadarskoj županiji i jedan od prvih u Hrvatskoj, velik dio rata proveo je s braniteljima po mnogim terenima, od Velebita do Bile Vlake, stoga ih on sam najbolje razumije i zna koliko im ovaj spomenik znači.

Tko će biti nositelj projekta?

Međutim, nije sve tako jednostavno, pravna osnova projekta nije ni izbliza riješena, kao ni urbanistički plan tog dijela grada, upozorava don Srećko:

- Braniteljima ćemo maksimalno pomoći i svakako iz pozvati na sastanak u Nadbiskupiji, međutim, ovdje treba napomenuti jednu stvar: treba prije svega riješiti pravnu situaciju oko podizanja spomenika, jer branitelji to ne mogu sami napraviti. Najprije treba odrediti tko će biti nositelj projekta kao pravna osoba, zatim izmijeniti urbanistički plan toga dijela grada i riješiti sve imovinsko-pravne poslove. Tek tada se može pristupiti realizaciji - kaže don Srećko.

Do sastanka će doći, dodaje, čim se nadbiskup vrati iz Zagreba jer će Nadbiskupija svemu ovome dati svoju podršku. No, to može biti samo preliminarni sastanak dokle god se ne riješe pravni i urbanistički uvjeti da bi se gradnji uopće moglo pristupiti:

- Mi smo tu da im pomognemo, ali naša im suglasnost ne može puno pomoći dok ne riješe osnovne stvari. Već sam razgovarao s njima prije mjesec dana i sve im objasnio. Razgovarao sam sa predstavnicima 33 braniteljske udruge, upoznali su me sa projektom koji bi sadržavao i jedan lijepi park sa najljepšim pogledom na more - pojašnjava don Srećko.

Na pitanje kako će se Nadbiskupija postaviti kada je u pitanju vlasništvo nad najvećim dijelom terena na kojemu bi se spomen-park gradio, svećenik nam pojašnjava:

- U razmatranju su tri opcije: ustupanje zemljišta, njegova zamjena ili prodaja. Tek nakon sastanka u našem Ekonomatu znat ćemo konkretnije što ćemo odrediti - zaključuje don Srećko Petrov.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno