IZMEĐU AMERIKE I ZADRA Ivana Štulić: “Nadam se u budućnosti većem ulaganju u kulturu, ne samo u turističke sadržaje”

Mladih talentiranih zadarskih umjetnika ima i više nego što mislimo. Jedna od njih je slikarica Ivana Štulić, Zadranka koje je nedavno diplomirala na prestižnoj New York Academy of Art.
– Počela sam crtati vrlo rano. Već sa 6, 7 godina razvila sam veliki interes za to pitajući se kako na papir prenijeti ono što volim, a s 10 godina počela sam razmišljati o odlasku na likovnu akademiju osjećajući da je to moj poziv. Nikad nisam imala sumnje čime se želim baviti. S navršenih 12, 13 godina već sam čitala knjige o slikarstvu koje mi je najviše otac kupovao. Završila sam dvije godine Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn od koje sam kasnije odustala. Upisala sam likovnu akademiju u Zagrebu gdje sam 2018. i diplomirala, govori Štulić.

Odlučila ići u inozemstvo
Naša sugovornica generalno je zadovoljna tom akademijom i onim što je tamo naučila.
– Super mi je bilo u Zagrebu. Iako je slikanje uvijek bilo i ostalo prioritet bavila sam se i scenografijom. Tijekom studentskih dana sam pokušavala i za to naći vremena te je odigrano nekoliko predstava s mojom scenografijom. Mogu reći da me to iskustvo obogatilo, pružilo mi drugu perspektivu i nadam se da ću opet biti u prilici odraditi nekoliko predstava.
Bavim se figurativnom umjetnošću, a akademija mi nije dala znanja koliko sam htjela imati po pitanjima anatomije, same tehnologije i različitih pristupa slikanju što bi mi pomoglo da mogu bolje realizirati ideje, kojih mi nikad nije manjkalo. To je bio glavni razlog zbog kojeg sam odlučila ići u inozemstvo, nastaviti se tamo obrazovati, kaže Štulić.

Dobila pet stranih stipendija i nagrada
Put do primitka na strano sveučilište nije bio nimalo lagan.
– Gledala sam plan i program na većem broju stranih akademija i na kraju se odlučila za New York Academy of Art zbog dosta intenzivnog tehničkog programa u sklopu kojeg se uči mnogo o anatomiji. Smatrala sam da je najbolji za mene. Zanimljivo je da sam imala priliku pohađati anatomiju pod nazivom Dissection class kao izborni predmet održan na Drexel University College of Medicine u Philadelphiji te mi je bila velika čast što sam bila za njega izabrana. New York Academy of Art se bazira na tradicionalnijem pristupu, ali u suvremenom kontekstu. Možemo reći da se radi o dobrom balansu tradicionalnog i suvremenog. Problem je bio u tome što je studiranje u Sjedinjenim Američkim Državama vrlo skupo, a ja ne potječem iz imućne obitelji. Pitala sam se želim li uopće uložiti puno truda u pronalazak potpora bez garancije uspjeha. Godinu dana sam tražila potpore što je bio vrlo mukotrpan posao uzevši u obzir da sam u isto vrijeme studirala na zagrebačkoj akademiji i bavila se scenografijom. Teško je ući u taj svijet bez nekoga tko bi te u njega uputio, objasnio neke stvari. Na kraju sam dobila pet stranih stipendija, dvije godine za redom, koje su pokrile većinu troškova. Nažalost, nitko iz Hrvatske me nije stipendirao, iako sam tvrdoglavo dogovarala sastanke u vezi toga i slala brojne e-mailove, već su to učinili Kanađani, Englezi i Amerikanci, objašnjava Štulić dodajući kako je njezina američka priča bila uspješna.

Prilike koje u Hrvatskoj ne bih imala
– Diplomirala sam u kolovozu, trebala sam u svibnju, ali lockdown uvjetovan epidemijom koronavirusa sve je usporio. Diplomski rad završila sam preko ljeta u Zadru, a diplomirala sam online. Tijekom izrade diplomskog rada dobila sam odobrenje za OPT program – Optional professional training. To je program za ljude koji su diplomu stekli u Americi, koji omogućuje legalan boravak i rad u struci na godinu dana nakon završetka studija. U bližoj budućnosti ću početi raditi na američkoj vizi u suradnji sa sponzorima. Želja mi je ostati u Americi bar neko vrijeme, zasad sam ovdje zadovoljna, nude mi se prilike koje u Hrvatskoj ne bih imala, ali dosta toga je neizvjesno, teško je išta planirati jer je zbog epidemije imigracija otežana.

Uživa raditi na više slika u isto vrijeme
Zanimalo nas je koju slikarsku tehniku Štulić preferira.
– Najviše slikam u tehnici ulje na platnu. »Proizašla« sam iz crteža, te slikam tek nekih 8,9 godina i to većinom slike većih formata za koje sama organiziram modele koji mi poziraju. Nakon odluke što želim prikazati i rada na samoj ideji, posvetim se modelima, fotografiranju, osmišljavanju same kompozicije itd., za što mi je najčešće potrebno dva tjedna. Volim djelo dovršiti do pola, pustiti ga da se osuši pa potom krenuti u ispravljanje te mi takav pristup slikanju dopušta rad na više slika istovremeno. Rekla bih da mi za završiti djelo treba prosječno mjesec dana ili više, priča Štulić dodajući kako s obzirom na to da tu ne boravi nije previše upoznata sa zadarskom scenom.
– Nažalost, nemam previše inside informacija. Mislim da bi scena trebala biti profesionalnija. Nadam se da će se u budućnosti više uložiti u kulturu, ne samo u turističke sadržaje. Prije je bilo puno više događanja, barem je to moj dojam kada usporedim Zadar prije 10-15 godina i sada, zaključuje Štulić.
 

U budućnosti veći projekti
Zanimalo nas je što je potrebno za probiti se kao slikar.
– U New Yorku vlada strašna konkurencija, ali prisutno je i više prilika. Imala sam nekoliko izložbi i planiram neke u budućnosti. Kao međunarodni student u Sjedinjenim Američkim Državama bila sam limitirana na način da ne smijem legalno raditi izvan svog sveučilišta, u mom slučaju privatne Akademije, što uključuje i legalno izlaganje u galerijama. Zbog toga sam neke prilike morala propustiti, ali pri kraju školovanja i tokom apliciranja za OPT otvorile su mi se prilike za izlaganje na grupnim izložbama u New Yorku i Londonu te sam dobila ponudu za posao. Sudjelovala sam i u grupnim izložbama organiziranima u Irskoj, Hrvatskoj, Italiji, Poljskoj… Trenutno sam part time zaposlena na akademiji te ostatak vremena provodim u svom studiju u Brooklynu. U budućnosti planiram i neke veće projekte.
Za uspjeti u ovoj sferi treba biti spreman na puno žrtve i često nedobronamjernog i neargumentiranog kriticizma okoline, ali smatram da ako netko u nešto vjeruje, nešto želi i voli treba to pratiti i zanemariti ostalo. Srećom, imam divne, otvorene roditelje koji su mi davali podršku. Moja se sestra također bavi umjetnošću, ona je plesačica. Zahvalila bih i Igoru Gluiću, mislim da bi na njegov trud i ulogu u razvoju mladih zadarskih likovnih umjetnika trebalo obratiti više pažnje, zaključuje Štulić.