Sva “jaja” u “košari” turizma

Zadarsku županiju, nažalost ili na sreću, neće snažno potresti financijska pa ni kriza realnog sektora gospodarstva, koliko kriza usluga – Tankerska s uslugom međunarodnog brodskog prijevoza stoji bolje od suhog tereta, sve ostale usluge uvelike su vezane uz turizam, kao i dio proizvodnje, graditeljstva i poljoprivrede te se može reći da je ovog trenutka najveći dio zadarskih “jaja” i nada u prebrođivanje krize u jednoj košari
Stopa nezaposlenosti u siječnju je u Hrvatskoj porasla najviše otkako se piše, a i Zadar je poskočio za više od pet posto, iako na godišnjoj razini stvari izgledaju dobro. Kuna kao “najstabilnija valuta na svijetu” više se i ne osjeća tako dobro. Hrvatski temeljni pojedinačni izvozni proizvod – brod, čeka da padne odluka što će mu biti s majkama – brodogradilištima. Poljoprivreda u godini u kojoj je vode haesesovci kada su razmjeri premiranja segnuli i do domaćinstava s jednom kravom, bilježi najgoru izvozno uvoznu bilancu do sad. Temeljni hrvatski donositelj deviza – turizam strepi od nadolazeće sezone jer svjetski analitičari ponavljajući temeljne gospodarske zakonitosti tvrde – kad je društvo u krizi, turizam najviše strada, što je i logično sa stvorenim, a ne prirodnim potrebama. Metaloprerađivačka i strojograđevna industrija, koju smo ipak makar u rudimentima zadržali, muku muči s padom svjetskih narudžaba, jer navodno je automobilska industrija skresala traženja dijelova i do 60 posto. Navodno su se već deseci naših proizvođača autodijelova javili Zastavi, želeći participirati u novom programu s Fiatom u Srbiji. Hrvatska kao inače pesimizmu sklona, grca ovog trenutka u većem pesimizmu od ostatka svijeta uvjerljivije nego ikad. Gallupovo istraživanje kazuje kako svega 17 posto stanovništva Hrvatske smatra da će ova biti bolja godina od prethodne, dok je 56 posto kategorično u tome da će biti gora. U svijetu 27 posto građana smatra da će godina biti bolja, dok ih 36 posto očekuje goru godinu. Hrvatska je u pesimizmu vrh svijeta unatoč velikom optimizmu (javnom) naših političara.
Teškoće s demantiranjem pesimizma
 Što nas stvarno čeka? To ne zna nitko.
Možemo pokušati demantirati dio pesimizma. Istina je da je broj novonezaposlenih u siječnju golem, ali na godišnjoj razini stvari izgledaju dobro. I lokalno gledano, Zadarska županija se u to uklapa, a sezonsko povećanje nezaposlenosti tijekom zimskih mjeseci standardno je makar s nižim stopama od sadašnjih. Turizmu se nadamo. Brojke s kojima se barata dijelom nam daju za pravo. Nade su i u 1.200 kreveta u Punta Skali. Za svijet pa i za Hrvatsku nebitno, no za Zadarsku županiju, Zadar poglavito, to nije malo. A valjda će investitori, kad su ih već izgradili, uspjeti i puniti ih. I Biograd će, ne zaboravimo kazati, dobiti novih 100 soba u nekadašnjem pančevačkom odmaralištu iznad marine Kornat, navodno i s četiri zvjezdice. Zrakoplova ćemo imati više nego ikad, a i cestom će se lakše do nas kroz dvocijevne tunele. Metalci su nam u teškoj groznici, ne treba kriti, a svi se nadaju da će kriza kratko trajati. Nešto je ljudi izgubilo posao zbog nerada trgovina nedjeljom, ali ipak skoro će sezona i rad kroz cijeli tjedan. Teško je tješiti se kad istovremeno po Varošu pa i drugim ulicama na Poluotoku sve do Kalelarge na izlozima trgovina stoje izljepljeni papiri. Ugostitelji ministru Kalmeti odgovaraju da ne mogu spustiti cijene. Uz navodne lomove u građevini i nekretninama u uredima što izdaju dozvole pretrpani su i dalje kao nikad prije, a novi predmeti množe se. I arhitektonske i druge kuće ne dolaze do daha, a i građevinari rade. Tvrde i da se stanovi prodaju.
Zadarske (ne)prilike
Može li, dakle, Hrtvatska gospodarski i socijalno potonuti kao kolateralna žrtva svjetske krize, uz to i žrtva vlastite nakrive ekonomije u kojoj se više zadužuje nego stvara? I kako bi u svemu tome trebao proći naš Zadar i Zadarska županija?
Uvijek je moguće reći – prošli smo mi i gore. I to nedavno. No, ne ponovilo se nikad.
Prvi bolesnici u svjetskoj krizi bili su financijeri. U Hrvatskoj, a vidimo i iz primjera ovdje domicilne OTP banke, ali i drugih – bilježi se lijepi rast dobiti za prošlu godinu. Pa, iako nam dižu kamate, o bolesti ne možemo govoriti. U realnom sektoru metalci (veza s automobilskom industrijom) su nastradali među prvima, a potom i svi veliki izvoznici. Zadarska županija, prema mnogo čemu u vrhu Hrvatske, u proizvodnji je dno zemlje – među posljednjim županijama. Pa i nemamo previše toga za izgubiti, a niti smo navikli pretjerano živjeti od proizvodnje. Aluflexpack kao najveći izvoznik ne očekuje, prema tvrdnjama vodstva, veće probleme, TCG Metalni lijev čini sve da ih kriza ne ugrozi dalje od prvog objavljenog udara, SAS Hstec navodno nije u istoj košari, dok će SAS Strojogradnja imati sigurno mučnu godinu. Proizvođači jahti, ako je suditi po primjeru SAS Vektora, proći će bez težih udara, Maraska je imala vrlo dobar rast prodaje i izvoza. Tunaši su sve što su imali plasirali put Japana, makar s navodno 20 posto nižim cijenama.
 Tankerska plovidba koja svoj kruh namače svjetskim oceanima navodno u krizi brodarstva prolazi bolje nego kolege im sa suhim teretom, što bi uostalom trebalo bjelodano potvrditi najavama ulaska još dvije tvrtke iz Hrvatske u tankersko brodarstvo. Graditeljstvo se nastavlja ponašati kao da se ništa ne događa.
Nada zvana turizam
U većini ostalih stvari pravo će se lice godine vezati uz sezonu. Zadarska županija ovisnija je o uspjehu i neuspjehu turističke sezone od većine županija u zemlji. Čak i više nego je naše mjesto na rang listi turističkih županija. Naime, četvrti smo u zemlji, ali je izloženost i Primorsko-goranske i Splitsko-dalmatinske županije isključivo turizmu u BDP-u manja od zadarske. Istra kao najturističkija županija u državi možda čak nije koliko mi, iako Dubrovačko-neretvanska koja je peta, odnosno iza nas po broju turista, vjerojatno je izloženija od naše.
U turizmu se bolja godina najavljuje bližim odredištima, a mi smo Europi iz koje nam dolaze gosti, ali i Hrvatskoj (imamo najveći udjel domaćih gostiju u zemlji) dobrano blizu. Uz to zbog pada cijena nafte očekuje se blaži udar na turistička cestovna odredišta, a nama preko 90 posto gostiju dolazi cestom najčešće svojim automobilom. Kamping ne bi trebao puno patiti, a niti luke nautičkog turizma (u tom segmentu najizloženiji su čarteraši), a tu imamo dosta kapaciteta. Konačno predviđa se kako bi privatni smještaj stradao manje od hotela, a nama hotela ionako nedostaje, a dominantno smo destinacija smještaja kod domaćina, odnosno u privatnim apartmanima). Cijene nam nisu niske, ali su ipak bitno povoljnije od, recimo, dubrovačkih, kada je izvanpansion u pitanju. Fleksibilnost privatnog smještaja te nada u kakvu-takvu fleksibilnost ugostiteljske ponude, uz vještinu u snalaženju samih gostiju, mogle bi ispasti dobra kombinacija. Paradoksalno je što sve ovo navođenje kao adut ističe turizam niže klase, suprotan onome što svi priželjkujemo i u što se zaklinjemo. U ovoj turističkoj godini riječ je o “vrapcu u ruci”. Ili prevedeno na primitivno ovdašnje ocjenjivanje gostiju – i gost s paštetom i pamidorom je – gost. Na veću zaradu od turizma uz isti broj gostiju, što se, recimo, Dubrovniku nekoliko godina događalo, ali se posrećilo i nekim našim objektima, nemoguće je ove godine računati. Prema tome oni koji su podigli cijene 10 i 15 posto, a takvih je na ovom području golem broj, trebaju strepjeti.
Pridružimo tome i nadu trgovaca, građevinara, privatnih poduzetnika, prodavatelja zemljišta, ponuđača najrazličitijih usluga, upravo u sezonu. Dakle, suprotno onoj staroj da ne valja nikad sva jaja držati u istoj košari, najveći dio zadarskih jaja ovog trenutka je u – turističkoj košari i očekivanjima.

 IZLOŽENOST RADNIH MJESTA

Zaokružimo li zaposlenost na oko 54.000, najveći broj su obrtnici (4.700) i kod njih zaposleni (7.500), ali su, nažalost, iznimno ugrožena (makar i najžilavija) kategorija. Naime, preko polovine vezano je za trgovinu i ugostiteljstvo, a znatan dio i na osobne i slične usluge dobrim dijelom protkane turizmom i sezonom.
Zasebna kategorija s većim stupnjem zaštite radnih mjesta, za sad i jamstva kakvih-takvih plaća su državni, lokalni i javni službenici i djelatnici, a javna uprava, socijalna i zdravstvena skrb, obrazovanje itd., upošljavaju preko 12.000 ljudi. Njima su plaće nedavno povećane, ali navala struke iz zemlje i svijeta na potrebu kresanja proračunskih troškova uvelike računa na grickanje njihovih primanja. Nisu vezani za uspjeh turizma osim posredno – ako država u cjelini izgubi znatne prihode, odnosno smanji proračun.
Sljedeća velika kategorija zaposlenih u Zadru je u trgovini, a riječ je o 7.500 do 8.000 ljudi. Dio ih je dobio otkaze zbog nedjelje. Vrlo su vezani uz turizam, jer u tri mjeseca turističke sezone rade preko 50, nerijetko i 60 posto prometa, dok u ostalih devet mjeseci imaju ukupno manje prihode.
Prerađivačka industrija u Zadarskoj županiji angažira oko 5.000 radnika, a najvećim dijelom nije oslonjena na vanjsku potražnju (slab izvoz), ali bi pad nazovi domaće potražnje, a u stvari dobrim dijelom turističke imao vrlo loše posljedice za njih. Oko 50 posto zaposlenih u ovdašnjoj industriji radi u sektoru prehrambene industrije i pića. Od 3.500 do 4.000 ljudi angažirano je u graditeljstvu, naizgled ne direktno vezanom za turizam, ali u dijelu ipak ovisno o prodaji stanova, ali zasigurno i o visini cijena (atraktivnosti).

 PARADOKS

Paradoksalno je da konzervativnom računovodstveno statističkom metodom Zadarska županija iskazuje u djelatnosti hotela i restorana (trgovačka društva s domicilom) svega pola milijarde prihoda, odnosno oko pet posto.