Oronuli balkoni više neće prijetiti prolaznicima

Nedavno su s jednog od tri oronula balkona u najljepšoj zadarskoj lučici pali komadi cigle. Srećom, ispod balkona nije bilo nikog da ih “dočeka”. Svijesni situacije, gradske vlasti žele naći što skorije rješenje
Zbog vrlo lošeg stanja balkona koji gledaju na Fošu Grad Zadar trenutačno, kako doznajemo od dogradonačelnika Dražena Grgurovića, pregovara s vlasnicima tih stanova o rješenju ružnog i opasnog problema.
Nedavno su s jednog od tri oronula balkona u najljepšoj zadarskoj lučici pali komadi cigle. Srećom, ispod balkona nije bilo nikog da ih “dočeka”.
Svijesni situacije, gradske vlasti žele naći što skorije rješenje.
– Pokrenuli smo potrebne aktivnosti da se uklone te rugobe od balkona. Naišli smo na razumijevanje u razgovoru s vlasnicima stanova koji su načelno pristali na rušenje balkona. Po idejnom projektu će se na to mjesto postaviti primjereni prozori i urediti bedemi oko njih, rekao je Grgurović.
Sada je u tijeku usklađivanje s uvjetima konzervatora, a očekuje se da će Grad gotovi projekt dobiti za dva tjedna kad će se znati i koliko će sve to koštati.
– Za taj projekt još trebamo dobiti suglasnost stanara, no prema dosadašnjim razgovorima s njima, vjerujemo da će to ići bez problema. Potom ćemo krenuti s rušenjem balkona. Kad će to biti ovisi o sredstvima, ali balkona u skoroj budućnosti svakako više neće biti, najavio je Grgurović.
Recimo da su balkoni među posljednjim problemima koje do kraja obnove Foše treba riješiti, s obzirom da je u zadnjih nekoliko godina napravljeno više poteza zbog kojih je ona doslovno zasjala.
U svibnju prošle godine je, u okviru projekta i studije urbane rasvjete povijesne jezgre Zadra, Foša osvijetljena uličnom i dekorativnom rasvjetom, što je Grad koštalo 1,5 milijun kuna.
Primjetili smo nedavno da nekoliko podnih svjetiljki u Foši ne radi, no kako je rekla Ivana Dadić iz Grada Zadra, radi se o tome da svjećice pregore te nekad potraje nekoliko dana dok se to ne primijeti i ne zamijeni.
Osim toga, pri postavljanju rasvjete u pod, duž tog, ne baš širokog, dijela za šetnju su se probile rupe i kanal za kabel, što je nakon završenog posla samo zabetonirano, pa se čini da to i nije bilo neko estetsko rješenje.
– Osvjetljavanje je provedeno u dogovoru s konzervatorima, tako da nisu planirane estetske promjene, otkrila je Dadić.
Osim osvjetljavanja Foše što je, uz pomalo estetski upitnu provedbu, zapravo jako dobra ideja, Grad je financirao i uređenje pročelja crvene kuće u Foši.
S obzirom da se kuća nalazi na pomorskom dobru i to na mjestu koje plijeni poglede svih prolaznika, a posebice turista, Grad je sa 66.000 kuna uredio njeno pročelje. Možda zbog lijepo uređenog pročelja kuće, sada više u oči upada oronula drvenarija, no Grad još nema u planu njezino saniranje već je na vlasnicima da riješe taj problem.
Prije nešto manje od dvije godine Foša je očišćena od raznog otpada koji se godinama tamo taložio – auto guma, raznih kabela i žica, ribarskih vrša, akumulatora, pa čak i jednog brodskoga motora i eksplozivnih naprava iz Drugog svjetskog rata. Tada su sve brodice iz Foše napustile vezove na mjesec dana, od čišćenja se podigao mulj, oko toga se malo podignula medijska prašina, a onda kad se sve to zajedno slegnulo, Foša se “preporodila”. Tome je pridonijelo i 68 novih unificiranih bova koje su zamijenile razne razne boce, kanistre, čak i zavarene bojlere koje su do tad bile u njihovoj ulozi.
Uz već provedeno osvjetljavanje, čišćenje otpada, ličenje ograde, saniranje bedema, uređenje pročelja i ostale pozitivne poteze, nakon saniranja starih oronulih balkona, zadarska lučica Foša će postati još malo ljepša, ali i puno sigurnija.

Nedavno uklonjena i gajeta Mare

Nedavno je nadaleko odjeknula vijest o potonuloj gajeti Mare koja se dva mjeseca natapala u Foši jer je njezin vlasnik bio spriječen da ju ukloni. Trebalo je dugo da netko od nadležnih reagira, pa su je na kraju iz mora izvukla tri ronioca; Đani Iglić, Ivica Šoša i Ante Uglešić koji se, isto kao Venci Jurin, vole nazivati “zadarskom dicom”. To je nešto što su željeli pokloniti svome gradu.
– Mi nismo od onih što prolaze Zadrom i prave se da se ništa ne događa. Mi želimo nešto i napraviti. Tako smo izvadili gajetu koju je vlasnik, dok je bio u mogućnosti, brižno održavao. To je bio poklon našem gradu, ali i čovjeku kojeg nismo ni poznavali, rekao je Ivica Šoša.
Tada se u njemu rodila ideja da, po uzoru na neke europske lučice, zadarska Foša bude lučica tradicionalnih drvenih brodica. Svoju ideju je opisao na pjesnički način:
“I volin sanjati Fošu kao lučicu prepunu malih tradicionalnih brodova, gajeta, leuta, ispresicanu latinskin jidrima, koja bi time postala i vrhunska turistička razglednica Zadra, po uzoru na neke takve lučice u zemljama kojima san tica obale. Plastični brodi i jahte imaju sve porte ovoga svita, pustimo Fošu nekim toplijim materijalima. Tako bi vlasnicima tradicionalnih kaića pomogli u valorizaciji ove tradicije, a oni bi nama ulipšali grad.”
Kako na to dodaje Đani Iglić, ideja se odnosi na drvene brodice koje se održavaju, a njihovi vlasnici se njima itekako koriste. Osim toga, ideja Foše kao luke tradicionalnih brodica bi za sobom mogla povući i održavanje raznih manifestacija.
– Posebice za vrijeme turističke sezone, u takvoj Foši bi se mogle raditi atrakcije od svega što se na drvenim brodicama radi, kao što su krpanje jedara ili kalafatski radovi. Osim toga, mogla bi se Foša, na primjer, povezati s “Latinskim idrom”, tradicionalnom regatom koja se održava u Murteru, rekao je Iglić.
Po njihovim riječima, za ideju je zainteresirana i Matica Zadrana.
Šoša ideju podupire i ovim riječima: “Da barem jednom opravdamo one floskule o pomorskoj zemlji, o našoj pomorskoj tradiciji, o drvenoj brodogradnji i našin kalafatima. Zaboravimo parole, vratimo in život; ka drveni lutak iz priče, i drveni brod oživi kad ga oplahne topli dah Morske vile.”
Zadarski dogradonačelnik Dražen Grgurović kaže kako je to ideja koja zvuči odlično, ali bi se o njoj trebalo vrlo detaljno razgovarati.
– Provedba te ideje je puno teža no što se čini jer bi se pritom trebali na pravi način valorizirati svi brodovi, paziti da se nitko ne zakine, da se istovremeno poštuje brodogradnja i javno dobro iznad privatnog interesa. Tako da je to nešto što bi se trebalo vrlo detaljno razraditi, rekao je Grgurović te dodao da je Foša i sada najljepša luka s obje strane Jadrana.

Venci, Nina i njihov drugi dom

Nemoguće je pisati nešto više o zadarskoj Foši, a da se ne spomene Venci Jurin, veliki humanitarac, ljubitelj ljudi i životinja, obožavatelj mora i broda, a ujedno i znalac brojnih zadarskih anegdota. Foša i drvena brodica su mu drugi dom, a taj isti vez, koji njegova obitelj ima od 1945. godine, do sad je čuvao tri njihova broda.
– Moja obitelj je iz Kali, djed mi je bio jedan od najvećih ribara koje je Kali ikad imalo, a Foša je i napravljena za otočane. U to vrijeme je u Foši bilo samo tri gajete, a onda se počela puniti gajetama, jedrima, drvenim brodicama. Nije bilo motora. U toj lučici i Perivoju Vladimira Nazora, to jest dječjem parku, se odvijalo sve u životima nas, zadarske dice. Foša je tada živjela punim plućima. Otočani su dolazili sa svojim brodicama po mošt koji bi ljudi donosili karom, dolazile su tunare, mjerila se riba, kuhao se brudet na fogunu, bilo je puno šume okolo i puno riba u moru. Tamo se radio i led u štangama, što bi danas bila prava atrakcija, priča Venci.
U Foši su se i kupali, proživljavali i zimske i ljetne radosti, a puno vremena su provodili u ljetnom kinu, koje je, po njegovim riječima, bilo najljepše ljetno kino u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.
Venci je u Foši proživio i lijepe i ružne stvari, bilo je i suza, ali i puno smijeha.
– Jednom smo izvjesili plakat s kojeg pozivamo ljude na farbanje plafona u ljetnom kinu u zamjenu za nagrade ili besplatan ulaz na filmske projekcije. Došlo je puno ljudi i čekali su dva, tri sata dok smo mi umirali od smijeha, prisjeća se Venci.
Jedno od ljepših događanja u Foši, priča Venci, je bilo svjetsko prvenstvo u podvodnom ribolovu 1998. godine, kad su sjedalice bile postavljene od parka do bedema, a Foša je vrvila ljudima iz cijelog svijeta. Tada je, priča Venci, njegov brod jedini ostao u Foši.
Nerado se sjeća nekih tragedija, kao kad je jedan njegov prijatelj pao s bedema ili granatiranja za vrijeme Domovinskog rata.
I tada je Vencijev brod bio jedini brod u Foši. Znao je prevoziti ljude u Kali jer nisu mogli drugačije ići. Gledao je kako bombardiraju zgradu Elektre, a jednom je granata pala u neposrednu blizinu njegova broda.
– To je bilo 1992. godine. Ja sam spavao u brodu, a granata je pala ispred ulaza od Foše. Pucalo se, ionako, cijelu noć pa me sama ta granata nije probudila nego je mama došla po mene. Samo sam ujutro našao komade asfalta po brodu, kazao je.
Današnji život u Foši za njega je drugačiji, ali je to uvijek njegovo omiljeno mjesto gdje mu društvo najčešće pravi pudlica Nina, za koju kaže da nije pas, nego žensko ljudsko biće koje je netko pretvorio u psa.
– Nina i ja smo prošli sve najljepše jadranske vale. Svi je znaju i obožavaju i u Zadru i u Kalima, a sad ćemo se nas dvoje pojaviti i u predstavi Stoše od Foše koja će se premijerno prikazati 2. ožujka, najavio je Venci.
Za njega je Foša uvijek ostala mjesto gdje će doći odmoriti živce i uživati. Priča kako ljudi koji su mu se čudili što on stalno tamo radi, danas u Foši provode i svoje dragocjeno vrijeme jer su otkrili njene čari.
– Nešto se promijenilo, što me jako boli. Danas je park demoliran poslije svakog vikenda, stupići na Trgu pet bunara su porazbijani, a brodicu sad vežem kadenama jer su mi je četiri puta odvezali i pustili. Toga prije nije bilo, požalio se.
Uz ostale vlasnike brodica u Foši, Venci nastoji i dalje sačuvati njezin stari duh. Evergreeni koji sviraju s njegova broda u Fošu unose jednu živost, naše vremešne građane podsjećaju na ona prošla vremena, a njegove priče o tim vremenima uče sadašnje i buduće generacije o pravoj kulturi “zadarske dice”.

Život u Foši

Svaki dan kroz Kopnena vrata, koja je još 1543. godine izgradio talijanski majstor Michele Sanmichelli prođu stotine Zadrana. Neki od njih onuda ulaze u grad na posao ili u spizu ili zbog nekog drugog razloga koji ih svaki, ili baš taj dan vodi među zidine Poluotoka.
Rijetkima pogled ne poleti prema Foši koja svoj izgled mijenja svakim godišnjim dobom.
U crvenoj kućici s malom baštom usred Foše žive dvije obitelji. Neće se slikati za novine, kažu oni, priznajući da je živjeti u Foši lijepo, ali da se uvijek može bolje. Kažu da se, otkad je Foša osvjetljena, slabije vidi. Iako zvuči kontradiktorno, u biti je točno jer su osvjetljeni bedemi, a sama lučica je u tami.
Tik uz njih je riblji restoran Foša, u kojem radi 17 ljudi. Terasu planiraju otvoriti u ponedjeljak, 1. ožujka, ako to vrijeme dopusti.
– Od 15. lipnja do 15. rujna svaku smo godinu rezervirani. Osvjetljena Foša je prekrasna. Prije navečer u njoj i nije bilo ljudi, ali sada mnogi njome šetaju, a turisti razgledavaju i slikaju, kaže nam Damir Tomljanović, šef kuhinje restorana.