Seks s kozom? Ništa šokantno pa Ravni kotari su nam za leđima!

Sudeći po reakcijama većine anketiranih uzvanika na prekjučer održanoj premijeri predstave “I to je ljubav” HNK Zadar, kazališni tim zadarskog teatra ponovo je dobro odradio svoju “zadaću”. Pozitivne kritike postale su već uobičajena pojava kada su u pitanju predstave u vlastitoj produkciji HNK Zadar, a nije ih manjkalo ni ovoga puta. Iako pomalo šokirani temom predstave koja obrađuje nešto neuobičajenu ljubav, uzvanici i dramski pretplatnici u četvrtak navečer okupljeni u kazalištu nisu štedjeli riječi hvale na račun svih sudionika novog kazališnog komada u gradu.
Predstava se razvija
– U početku je bilo malo dosadno, no kako se predstava ‘razvijala’ i radnja je bila sve zanimljivija. U svakom slučaju jedna solidna predstava koja širi vidike, koja nas potiče da se propitujemo, da život i svijet oko sebe ne uzimamo zdravo za gotovo, da ne robujemo predrasudama o ljudima i okolini koja nas okružuje. Smiješno mi je da ima šokiranih, pa što je tu šokantno, seks s kozom? Pa Ravni Kotari su nam za leđima, komentirao je predstavu Krešimir Dolomit.
Sličan se komentar mogao čuti i od glumice Anđele Ćurković- Petković koja je istakla kako je svjesna kako tekst nekima može biti problematičan, ne svidjeti im se, no kao tema predstave “I to je ljubav” progovara o realnosti, o stvarima prisutnim u ljudskoj psihi oduvijek.
– Predstava zapravo izvlači vani na vidjelo neka od stanja ljudske psihe. Osobno, svidjelo mi se, glumci su odlični, Mirko koji je imao vrlo tešku rolu i zapravo ‘vukao’ predstavu, sjajna Jasna, sjajni mladi glumac Vinko i na kraju moj kolega Zlatko, za koga mogu reći da je ulogu odigrao tako da nemam komentara, naglasila je Ćurković- Petković.
Tematika – neočekivana
Predstava se svidjela i bračnom paru Perinović. Ferdinand Perinović kaže da ga se najviše dojmila koza.
– Što reći, koza mi se najviše svidjela, originalan domaći proizvod – savršeno, Ferdinand će duhovito.
Pozitivne komentare imao je i glumac Zdenko Burčul.
– Jako mi se svidjelo, pogotovo Jasna Ančić koja je doista prvakinja našeg kazališta. Taj joj epitet bez bilo kakve zadrške potpuno priliči. A tek moj kolega Zlatko Košta kojem je u petak bio rođendan pa mu ujedno čestitam i na predstavi i rođendanu, rekao je Burčul.
Da će predstava obrađivati ‘odnos’ između čovjeka i koze nije očekivao ni pjevač Mihovil Mazija.
– Nisam očekivao ovakvu tematiku, to me iznenadilo. Malo su probali ići u neke druge vode. Svakako kontroverzna tema za zadarsko kazalište. No drago mi, ne smijemo se zaustaviti na jednoličnosti, u svakom slučaju svidjelo mi se, naglasio je Mihovil.
A svidjelo mu se i majci Ani koja nije štedjela riječi pohvale za Šatalića i Ančičku.
Crna komedija, čak i tragedija
Pohvale za svoju ulogu u predstavi Jasna Ančić je dobila i od gospođe Živane Žuvela kojoj je njena interpretacija žene dotučene saznanjem o suprugovoj nevjeri najbolji dio predstave.
– Predstava je odlična, a posebice gospođa Ančić. Tekst je dobar, malo neuobičajen, no sve skupa svidjelo mi se, zanimljivo od samog početka pa sve do kraja, istakla je Žuvela.
– Crna komedija, zapravo tragedija jer nije za smijati se. Najzanimljivija mi je bila glavna uloga žene, njen doživljaj situacije u kojoj se našla. Jasna je to odglumila vrlo uvjerljivo, mislim da bi jedna žena upravo tako reagirala na sve ono kroz što prolazi ženski lik u predstavi, mišljenja je Anica Krstić.
Eleni Steli se najviše svidio mladi glumac Vinko Radovčić koji glumi sina glavnih protagonista drame.
– Moj prijatelj Vinko me oduševio. Svi skupa su nas malo šokirali, no predstava je super. Dobro je da imamo ovakvih kazališnih komada, predstava koje na neki način probijaju led, progovaraju o nekim svakako manje poznatim temama u društvu. Mislim da su likovi napravljeni vrlo realno, da bi upravo tako reagirali i u pravom životu, uvjerena je Elena Stela.
Glumica Tamara Šoletić, pak, nije krila oduševljenje svojim kolegom Zlatkom Koštom.
– Presretna sam s mojim kolegom Zlatkom Koštom i ovdje sam da bih bila uz njega. On mi je bio u prvom planu, no naravno čestitke i svima ostalima. Predstava je krasna i uredna, ali Zlatko je moj, istakla je Tamara.
Hrabro za Zadar
Voditeljica Zadarskog plesnog ansambla Sanja Petrovski je bila iznenađena količinom “svega” na pozornici i drži da je komad dosta hrabar za Zadar.
– Ovom smo predstavom na neki način napravili jedan pomak u gradu. Glumci su bili O.K., scena izvrsna, a ono što me najviše veseli je da je data prilika nekim novim mladim ljudima poput dramaturginje Ane Marije Fabijanić i Vinka Radovčića da sudjeluju u projektima kazališta, naglasila je Petrovski.
Tekst predstave je bio dosta šokantan i glumici Žani Bumber, no to ju nije spriječilo da uživa, dapače jako joj se svidjelo, kako nam je priznala, posebice činjenica što su glumici “izbacili utrobu”, kako se izrazila, i sve skupa jako lijepo napravili.
Ana Kostov je istakla kako joj je predstava bila divna, posebice Jasna Ančić koja je po njenom sudu iznijela gro predstave.
Davor Gašpić nam je rekao kako mu je tema u svakom slučaju bila neobična te da do pred sam kraj nije vidio smisao predstave.
– Do negdje pred kraj nisam vidio smisao, no onda gotovo na završetku – poanta, povlače se neka zanimljiva pitanja koja si svi mogu postaviti. Volim kazalište, volim predstave i smatram da je uvijek bolje gledati ih nego ne gledati, mišljenja je Davor Gašpić.
Slikarici Zdenki Markov Burčul je predstava bila malo maračna, no gluma ju je oduševila.
Potiče na razmišljanje
– Gluma je bila fantastična, oduševljena sam s našim glumcima. Dosadno svakako nije bilo, to što smo vidjeli u predstavi toga ima i o tome se treba govoriti. Dakako ostala sam malo zatečena kako se radnja razvijala, ali Bože moj, ljudi žive svakako, istakla je Zdenka.
Da treba probijati led, pomicati granice i progovarati o svim aspektima ljudskog ponašanja mišljenja je i Tonka Kalmeta koja je bila, doduše, malo šokirana, kako nam je rekla, no svidjelo joj se.
– Bilo je u redu, malo šokantno, ali dobro, nije bilo obično, sviđa mi se to što su se u kazalištu potrudili malo promijeniti repertoar. Ova se predstava svakako ističe među ostalima, sigurna je Tonka.
Sličnog je stava i gospođa Nensi Navratilov koja drži da je upravo kroz predstavu “I to je ljubav” ostvarena glavna zadaća teatra, da propituje, da potiče na razmišljanje.
– Mislim da nije bitno sviđa li se meni ili vama ova predstava već što smo naučili gledajući ju, jesmo li proširili vidike, ili ne, a to je prava uloga teatra. Kazalište nije zabavni centar, kazalište nije TV sapunica ili kakav zatupljujući reality show, kazalište je mjesto gdje propitujemo društvo, gdje “stasamo” kako ljudi. Znam da je nekima tema bila šokantna, no to samo govori o njihovom neznanju, o njihovoj začahurenosti u vlastiti mali svijet koji ne poznaje onog drugog, koji ne istražuje dubine ljudske psihe, različitost koja nas definira, bila ona devijantna, bolesna ili, pak, samo društveno neprihvaćena. A o tome zapravo “progovaraju” naši glumci i na tome im hvala, naglasila je Navratilov.

 ANČIĆ: SVI ZNAJU DA SE TO DOGAĐA

– Svakom glumcu treba vremena, dvije ili tri predstave da zapravo vidi kako publika reagira no to što je napravio. Mi još uvijek publiku dijelimo na onu reprezentativnu, na premijernu, protokolarnu, to ste vi, vaša mama, moja sestra, netko iz politike, no vidjet ćemo zapravo kako će ta predstava, koja je u mnogo čemu drukčija od onoga što se danas nudi, zapravo “proći”. Ljudi ju proglašavaju šokantnom, a ja se pitam zašto? Zašto kada svega pedesetak kilometara dalje, u nekakvim našim Ravnim Kotarima se to zapravo radi i svi prešutno pristaju na to. Svi mi obuvamo kućne šlape i u privatnosti vlastitog prostora konzumiramo i horore, i pornografiju, i šokantne prizore, no u javnosti se pravimo da ne gledamo sapunice, da ne gledamo sve te društveno ismijane i nepoćudne sadržaje. Navlačimo masku pristojnosti, civiliziranih, duboko humanih ljudi što je laž. Teatar zapravo i postoji zbog ovakvih predstava, a zadarski teatar, koji je na svom početku, ide u tom smjeru, no moramo biti oprezi, treba naviknuti publiku na višeslojnost repertoara koji im se nudi. Mislim da je ova predstava baš jedna takvih, svojevrstan početak za zadarski teatar koja će, čini mi se, više zaintrigirati mlađu publiku nego stariju koja je ustaljenija i koja među ove zidove dolazi već 40 ili 50 godina.

 ŠATALIĆ: SVAKOM LIKU SE TREBA UVUĆI POD KOŽU

– Drago mi je što vidim da je publika dobro prihvatila predstavu, što sam imao prilike čuti. Možda tema i nije svima odgovarala, no siguran sam da smo kroz ovu predstavu imali prilike dobro se glumački izraziti, pokazati neke glumačke kvalitete. U svakom slučaju nije bilo lako, nije bilo lako izdržati cijelu predstavu na pozornici, ući u lik, shvatiti ga i prenijeti ga publici. Ja sam pacifist po svojim životnim uvjerenjima i vjerujem da takvom energijom i zračim pa ipak mi je još na akademiji profesor Violić rekao kako da bi izvrsno igrao onog ubojicu u Ričardu III. Glumac se zapravo mora uvući pod kožu lika, pratiti ga, što radi, kako se ponaša, tko je zapravo, a to nije lak proces. Trebalo je imati i dobre kondicije, tim više što sam zakoračio u ozbiljnije godine.