Vuk najveća prepreka razvoju kozarstva u Bukovici

S vukovima ima puno problema. Da nije vuka, nekako bi se dalo, ali ovdje je veliki problem s vukom. Od vuka se teško braniti i on najveće probleme stvara. Da ga nije, moglo bi se nešto više napraviti i više držati blaga jer prostora imamo. Ovdje je idealni prostor jedino za koze, kazao je Birkić
Još 1996. godine Vlada RH donijela je uredbu o Programu gojidbenog stvaranja koza u državi. U Programu su primijenjene suvremene znanstvene spoznaje kozarstva iz zemalja s razvijenom kozaraskom proizvodnjom te tako određeni ciljevi organizacija i metode uzgojnog rada s kozama. Može se reći da su ovi projekti u kojima je Hrvatski savez uzgajivača i koza surađivao Biotehničkom fakultetom iz Domžala u Sloveniji pri čemu je utvrđen izračun uzgojne vrijednosti mliječnih pasmina u Republici Hrvatskoj, samo jedan od pokazatelja oživljavanja kozarstva u posljednjih dvadesetak godina, koji postiže ova grana stočarske proizvodnje. Tako je i ravnatelj Hrvatskog zavoda za poljoprivredno savjetodavnu službu dr. sc. Ivan Katalinić ustvrdio da je kozarstvo prešlo put od zabrane do prosperitetne grane stočarstva.
 Uspon kozarstva u RH
– Nakon zabrane držanja koza, uvozom kvalitetnih rasplodnih stada za proizvodnju mlijeka i očuvanjem domaćih pasmina, kozarstvo se sve više razvija. Mnogo je obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja su se odlučila za držanje koza ili za proizvodnju mlijeka ili za proizvodnju mesa. Uzgoj i držanje domaćih pasmina koza tradicionalno su vezani uz priobalni dio Hrvatske. Na područje sjeverozapadne Hrvatske osamdesetih godina prošlog stoljeća uvezena su prva stada koza visokoga genetskoga potencijala za proizvodnju mlijeka. Odatle su se koze proširile kontinentalnom Hrvatskom. Mogućnosti razvoja kozarstva velike su. U proizvodnji kozjeg mlijeka kao sirovine, u proizvodnji kozjeg sira i mesa, kao najvažnijih proizvoda namijenjenih ljudskoj potrošnji, potencijali nisu dovoljno iskorišteni, istaknuo je dr. Katalinić u stručnoj brošuri koju je HZPSS namijenila uzgajivačima.
Povećanje zanimanja stočara za uzgoj koza primjećuje se i u količinama otkupljenog kozjeg mlijeka. Ta brojka je 2007. godine iznosila četiri milijuna i 32.460 kilograma, da bi nakon određenih kolebanja u prošloj godini dostigla količinu od četiri milijuna sto i sedamdeset tisuća i četiristo devedeset i dva kilograma na području Hrvatske. Pritom je, svakako, važno napomenuti da u ovim trendovima sudjeluje i Zadarska županija. Samo od 2006. do 2008., broj uzgajivača koza povećao se za jednu četvrtinu – sa 205 na 253. Pokazatelji za prošlu godinu još su povoljniji, kako nam je kazao ravnatelj Hrvatske poljoprivredne agencije mr. sc. Zdravko Barać, najveći porast u mliječnoj proizovodnji za prošlu godinu bilježi se upravo kod isporuka kozjeg mlijeka.
 Udvostručena mliječna proizvodnja
– Zabilježili smo porast sa sto trideset i tri tisuće na dvjesto trideset i tri tisuće kilograma, što znači nekih devedeset posto povećanja, kazao nam je Barać prema podacima laboratorija za mlijeko HPA, prema kojima se ujedno isplaćuju i državne potpore za proizvodnju mlijeka, što znači da su, kad se uzmu u obzir i ona gospodarstva koja sama prerađuju svoje mlijeko, ovi brojevi još i veći.
Kozarstvo je tradicionalno ukorijenjeno na području Bukovice gdje se i danas nalazi dosta uzgajivača. U mjestu Medviđa posjetili smo tako Svetozara Birkića koji na svom gospodarstvu drži stado od preko stotinu koza oko kojih se u ovo doba godine igraju nestašni kozlići.
– Kozarstvom se ljudi ovdje bave oduvijek. Možemo reći dvjesto godina, otkad se naselilo. Koze su se uvijek tu držale, koze i ovce, kazao nam je Birkić koji uzgaja domaću pasminu – hrvatsku šarenu kozu. Kako kaže, uzgaja prvenstveno radi mesa, a mlijeko koristi samo za osobne potrebe.
 Oko blaga cili dan
– Uzgajam samo za meso, a što se tiče uzgoja za mlijeko, to je dosta teško jer treba puno radne snage za sve to. Oko blaga ima posla cili dan. Trebaju biti na paši, u ishrani. Sad su priko zime cijeli dan vani. Priko lita su od četiri ure ujutro do četiri popodne. To je opet osam sati dnevno i to je samo biti kod njih. Plus još čišćenje, plus briga oko malih posebno. Skupi se toga. Blago ‘oće cili dan, takoreći dvadeset i četiri sata. Kao dežurstvo, napominje Birkić. Prema njegovu mišljenju, jedan od najvećih problema u većem razvoju kozarstva na području Medviđe su vukovi.
– S vukovima ima puno problema. Da nije vuka, nekako bi se dalo, ali ovdje je veliki problem s vukom. Od vuka se teško braniti i on najveće probleme stvara. Da ga nije, moglo bi se nešto više napraviti i više držati blaga jer prostora imamo. Ovdje je idealni prostor jedino za koze. Sto i deset do sto i dvadeset koza – više od toga ne bi išlo za jednu obitelj. Veliki je krš. A vuk dođe uplaši, otme, rastrgne, veli nam Svetozar Birkić koji se slaže da ovčarski psi poput tornjaka pomažu, ali i da “nema pasa koji vuka goni”.
Kod Birkićevih u kući je osmero čeljadi, svih generacija. Od školskog uzrasta do osamdesetogodišnjaka pa se posao lakše organizira jer i ovdje je, kao i u drugim krajevima, radna snaga u stočarstvu priličan problem. Otkup mesa, međutim nije organiziran pa se valja snalaziti.
– Slabo je stanje s mesom jer nema nekog organiziranog otkupa, tako se mi snalazimo. Ali ovo je takvo područje. Ovdje i ne možeš držati nešto drugo. Zbog krša i vuka. Što se drugih stvari tiče, nema problema. Nije se još nikad pokazalo da bi neko krao, nosio, to ne. Ali problem je vuka. Slabo se plaća, a zadnje dvije godine šteta nije plaćena nikako. I tako to ide. Vuk kozu udavi, a za tri godine nemaš ni jarića ni plaće, ni jednoga niti drugoga, zaključio je Svetozar Birkić.