Jelenković: Sada mi se konačno sve poklopilo

Sve mi se nekako sve skupa poklopilo. Izašao mi je album ‘Vrijeme snova’, djeca su mi velika, prošli su osamnaest godina. Napravio sam dva albuma u kontinuitetu kroz par godina i nakon 20 godina ću konačno iseliti iz podstanarstva i ući u svoju kuću
Počevši od ovog tjedna, svijetlo dana ugledao je novi album Zorana Jelenkovića ‘Vrijeme snova’. Poznati zadarski pjevač posljednjih se godina dao u stvaranje punom parom, što je rezultiralo s dva uzastopna albuma, ali i promjenama na nekim drugim životnim područjima. Prestanak dugogodišnjeg podstanarstva, promjena ekipe, koketiranje s tamburicama i drugovanje s Hercegovcima samo su dio priče koju nam je poznati pjevač otkrio za Zadarski list.
* Kaži nam nešto više o samom albumu…
– Album sadrži 20 pjesama. Skupio sam pjesme s kojima sam nastupao na festivalima i stavio sam osam novih pjesama među kojima je i ‘Divlja ruža’ koja se trenutno nalazi na top ljestvicama te ‘Mamurna jutra’ s kojom ću ići na HRF. U bonus tracks sam stavio deset starijih pjesama među kojima je obrada ‘Stara zvona’ s klapom Godimenti, te drugih devet koje su bile na festivalima devedesetih godina, vrlo su kvalitetne, no nisu se dovoljno izvrtjele. Sve je to po meni i dobro produkcijski odrađeno. Trebalo je te sve pjesme i pronaći jer sam bio i aljkav po tom pitanju, a osam novih pjesama stvarao sam nešto više od pola godine. Promociju smo htjeli napraviti u siječnju, no malo smo zastali na izradi omota. Tu sam se malo više angažirao jer će knjižica sadržavati sve tekstove pjesama. Najvažnije je da sam zadovoljan svime kako je ispalo.
 Mamurna jutra
* Odlaziš na HRF i ove godine?
-Da, pjesma mi je prošla. Mislim da je vrlo dobra, i da nije toliko zahtjevna. U pop rock stilu je, zove se ‘Mamurna jutra’ i rađena je za mlade ljude.
* Zanimljiv naziv pjesme…
-Pa svi imamo svoje ekipe do neke 25. godine dok se ne poženimo. Kad se poženimo, počne se sve razvodnjivati i manje se viđaš. Ostanete svi dobri, ali s godinama se zapitamo gdje su ta naša mamurna jutra i što nas je to vezivalo uz takva jutra, svaki dan i svaku noć.
* A gdje je tvoja ekipa sad?
– Nemam nikoga! Da ti pravo kažem, s nikim se više ne družim. Toliko me ovaj posao zaokupio. Međutim interesantno je to da je sad moja ekipa generacija od 18 do 20 godina koja dolazi na moje koncerte i znaju sve te pjesme. Isto tako, puno je njih u ekipama kao što je moja izdavačka kuća koja okuplja ljude od 25 do 30 godina, a i svi ljudi s kojima sad surađujem ne spadaju o moju generaciju. Trebam i osjetiti njihove želje i potrebe. Jer, ja sam uvijek volio rock i ne bih forsirao više neke zabavne pjesme u čiji đir nikad nisam skroz ni ušao. Uvijek sam bio u nekim baladama i rocku.
 Uvijek ću voljeti glazbu
* Da znaš što ćeš sve proći tijekom godina, bili bi se bavio istim poslom?
– Bih. Jer sam zaljubljen u glazbu i otkako sam se rodio bio sam lud za njom. Uvijek sam u glazbi bio uporan, to sam volio, to volim i uvijek ću voljeti. Svake godine sam malo umorniji, znaš, ali nikad se neće dogoditi da prestanem voljeti glazbu. Mogu se umoriti, pa biti malo mrzovoljniji i nekvalitetniji s godinama – ali nikad neću reći ‘dosta’.
* Koji je najveći uspjeh u tvom životu?
-Upravo ovaj dio života koji prolazim sada. Sve mi se nekako sve skupa poklopilo. Izašlo mi je ‘Vrijeme snova’, djeca su mi velika, prošli su osamnaest godina. Napravio sam dva albuma u kontinuitetu kroz nekoliko godina i nakon dvadeset godina ću konačno iseliti iz podstanarstva i ući u svoju kuću.
* Kuća se gradi u Arbanasima?
– Naravno, a di će drugdi biti!
* A neuspjeh?
– Morao bih sad malo o tome razmisliti. Sada ne smatram neuspjehom, iako bih prije smatrao – a to je što sam sedam godina bespotrebno pauzirao. No, sada smatram to jednom prijelaznom točkom gdje sam jednostavno morao shvatiti, procijeniti situaciju na estradi, i dobiti iskustvo koje mi je falilo. Jer, preko noći sam uspio mlad, a nisam imao iskustvo. A ovo je posao gdje svatko vara, krade, laže i trebalo mi je tih sedam godina da to shvatim.
* Bi li išta promijenio da se vratiš unatrag?
– Više bih radio. Jer, u to vrijeme mi nije izašao niti jedan album.
* Koga najviše cijeniš od svojih kolega?
– S Alenom Vitasovićem sam se dosta družio. Bili smo zajedno i u Americi i krivo mi je što se odao alkoholu, smantao ga je, al vjerujem da će on to riješiti. Hari Rončević mi je drag prijatelj, Giuliano… To mi je ekipa s kojom sam počeo i s kojom sam radio. Naravno, i Bralića u Zadru.
* Što najviše voliš u Zadru?
– Kalelarga je ta koja me je uvijek odmalena fascinirala, ali to je normalno. No, sad me oduševljava riva s ovim novim dijelom. Nemam vremena proštetati i otići, ali vrlo rado mi prođe kroz misli, jer smo tamo i često nastupali. Ali najdraži dio od cijelog grada su mi moji Arbanasi gdje sam rođen, ali i Puntamika, jer sam tamo podstanar već dugo vremena i upoznao sam te ljude. Mi Arbanasi smo poznati da se ne udaljavamo previše u neke druge predjele osim u grad, no ja sam eto upoznao te ljude i smatram da su Puntamičani divni ljudi koji nikoga ne maltretiraju. Tako više niti ne odlazim u grad, nego kada se idem opustiti onda s njima bacim na karte.
 Nikad iz Zadra
* Bi li se ikad odselio iz Zadra?
– Nikada.
* A da ti ponude dobre šolde?
– Ma kakvi. Ni za sve šolde ovog svita. Iako, smatram da bih trebao ili morao na neko vrijeme, od tri do pet godina, biti u Zagrebu. Ne živjeti, nego radi posla. Da bih postigao ono što rade i moje kolege, koncerte po dvoranama.
 * Osim, naravno, zadarske, koja publika ti je najdraža?
– Osim Zadrana najprepoznatljivija moja publika je u Mostaru. Tamo sam već nekih deset godina na festivalima i kada sam tamo pobijedio s mojom prvom pjesmom ušao sam im i srca. Tako je to ostalo do danas. Ljudi me prepoznaju čim pređem granicu. Posebice mali ljudi, počevši od carinika koji me kada uđem u Bosnu pozdravljaju ‘Đes’ba, nismo te vidjeli godinu dana, gdje se ti skitaš?’. Prošle godine sam i u Pitomači imao velik uspjeh i to s tamburaškom pjesmom, što nije moj fah. No, dobro sam prošao, dobio ovacije, pa sam i ove godine tamo poslao pjesmu. Ali tamo mi je jako interesantno, jer se radi s tamburicama, nema bubnjeva i gitara. Ljudi su tamo inače pitomiji i dobrodušniji, i njima paše naš dalmatinski temperament.
* Kakvi su planovi sad nakon izlaska albuma?
– Trebalo bi ići na jednu promociju oko ili iza Uskrsa. Bila bi to mala promocija ovdje u Zadru, no ono što je važnije jest da ću najesen u devetom mjesecu krenuti u turneje po kazalištima po cijeloj Hrvatskoj – Dubrovnik, Split, Pula, Rijeka, Osijek, Zagreb, Zadar. To ni ne moraju biti striktno kazališta, nego i drugi adekvatni lijepi prostori kao što je Arsenal. No, bitna je pitoma režija i ozračje. Također, plan mi je imati jedan mali studio za sebe i svoju djecu u kući.

 CIGANSKI POSAO

* Ima li život pjevača sedam kora?
– I više. Vidim i po svojim sinovima kako su krenuli u svoju glazbenu avanturu da im je puno lakše jer im znam objasniti što se to događa na sceni i što je to danas u odnosu kako je bilo prije. Jer, trebaju znati neke momente da ih ne bi prevarili i to je po meni ne od sedam kora, nego ciganski posao. Pogotovo danas, kada se ne zna tko pije, a tko plaća. Sve je namješteno i nema toga što se ne može namjestiti. Estrada je uvijek bila malo pokvarena i prilagođavala oltaru, no nama koji smo dalje. No jednim upornim radom i kvalitetom može se doći daleko.