Na vrhu se bježi s dna

Sraz s Kaštelanima ponovio je već ispričanu priču o agresivnim i prepunim motiva Puntamičanima koji su ove sezone uspjeli steći toliko traženi pobjednički mentalitet
Pobjedom nad Kaštel galerijom košarkaši Borik-Puntamike vrlo ugodno mogu pristupiti ostatku natjecanja u Ligi za ostanak, jer su se našli u situaciji koju bi da im je netko ponudio prije početka sezone sigurno objeručke prihvatili. Samo luda teorija po kojoj bi Šibenik trebao pobijediti svih sedam utakmica do kraja, a pritom zeleni sve izgubiti mogla bi ih dovesti eventualno do ruleta kvalifikacija. No, sudeći po razini igre, a prije svega pristupa kojim prezentiraju svoju ogromnu želju za pobjedama strah od nekakvih komplikacija može se smatrati totalno neopravdanim.
Pobjednički mentalitet
Sraz s Kaštelanima ponovio je već ispričanu priču o agresivnim i prepunim motiva Puntamičanima koji su ove sezone uspjeli steći toliko traženi pobjednički mentalitet što još više pojačava žal za propuštenom prilikom plasmana u Ligu za prvaka koja bi bila prava ili adekvatna nagrada za sve prikazano, posebice u posljednih nekoliko mjeseci. Ovako jedina nagrada do kraja ove lige ostaje im borba za prvo mjesto u Ligi za ostanak koje ne nudi ništa drugo nego prestiž.
Vraćajući se na utakmicu s Kaštelima treba istaknuti nekoliko detalja koji su postali prepoznatljivi u igri Puntamičana. Na prvom mjestu treba istaknuti obranu koja je najjača snaga ove Borik-Puntamike. Protivnički napadi tešku muku muče s traženjem rješenja kako probiti tu pokretnu puntamičku obranu, a ni visoki igrači ne mogu doći do zraka nasuprot relativno niskih Puntamičana koji su zorno demonstrirali u više navrata kako se udvostruči ili čak utrostruči zvonik poput Kaštelanina, Joška Poljaka. U napadu pak primjenjuju najjednostavniji košarkaški postulat, ali često i najučinkovitiji, da se uvijek traži slobodan igrač koji onda završava akciju. Brz protok lopte uz solidnu preciznost često je kombinacija kojoj je teško stati na kraj, a svejedno je kome će ta lopta doći, jer bio to Pavić, Dević, Petani, Jurjević, Mrva, Ivanov ili Olivari ishod će biti sličan. I stoga ne čudi lakoća kojom se primjerice protiv Kaštela već sredinom druge četvrtine na semaforu može vidjeti rezultat 33:13 za Borik-Puntamiku. Većina njih bi konstatirala da je protivnik neka smiješna skupina amatera, a ne solidna košarkaška družina gdje se nalaze imena poput Šamadana ili Poljaka, a predvodi ih eminentni trener Predrag Kruščić.
Snaga kolektiva
Tolika možda nije razlika u pojedinačnoj kvaliteti između ove dvije momčadi, ali kolektivna snaga Puntamičana čini tu razliku naspram kaštelanske ili mnogih drugih u ovoj ligi drastičnom.
Tu osim igrača treba pripisati velike zasluge treneru Nevenu Plantaku koji nevjerojatnom energičnošću provodi svoje zamisli kako u priremi tako i i na samoj klupi. Nema kod njega opuštanja, pa se nerijetko može svjedočiti situacijama da na 25 poena prednosti, tek nekoliko minuta prije kraja, grmi iz njegovovog grla na puntamičkoj klupi za vrijeme minute odmora, jer su nonšalantno dozvoljena dva kontranapada protivnika. Takvi detalji sigurno znakovito oslikavaju pravac kako se u ovom klubu radi i shvaća košarka. A možemo poželiti da se ovako samo nastavi, pa će doći i nagrade u obliku pune dvorane i jakih utakmica koje su realnost ove momčadi ako ostane na okupu i sljedeće sezone.