Novo rješenje za “3. maj” mora odobriti Bruxelles

Ključni problem je što se prema starom planu već trebalo ugovoriti nekoliko novogradnji, a nije. Uz to bila je predviđena i privatizacija čitave Grupe “3. maj”, dok se sad razmišlja o privatizaciji po djelatnostima

Kroz naredna tri mjeseca za riječki “3. maj” morat će se pronaći novo rješenje unutar krutih i nepromjenjivih okvira koji su dogovoreni s Bruxellesom. Privatizacija do najkasnije 1. srpnja 2013. godine, vlastiti doprinos u restrukturiranju od minimalnih 40 posto, kao i smanjenje proizvodnih kapaciteta – tri su glavna postulata od kojih Vlada Zorana Milanovića ne može ni milimetar odstupiti.
Priče da će se raditi po postojećem programu restrukturiranja “3. maja”, kojeg je odobrio Bruxelles i domaća Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), teško da drže vodu. Prvo, taj plan je u formalnom vlasništvu nesuđenog kupca Danka Končara i “Jadranskih ulaganja”.
Izdvajanje djelatnosti
Istina, taj program najvećim je dijelom preslika internog plana kojeg su izradili sami trećemajci, no te ideje i percepcije bile su aktualne prije dvije i više godina, a otad se situacija u samom brodogradilištu i na tržištu prilično promjenila. U najboljem slučaju, program restrukturiranja “3. maja” morat će se u nekim dijelovima ažurirati. Međutim, bilo kakva izmjena u već prihvaćenom planu restrukturiranja povlači za sobom novo odobrenje kojeg će se morati dobiti iz Bruxellesa i od AZTN-a.
Održivost u poslovanju “3. maj” je, pored ostalog, morao dokazati i kroz proizvodni program u kojem su bili predviđeni određeni tipovi i broj brodova koje će graditi godišnje. Prema tom planu, “3. maj” je već trebao ugovoriti četiri do pet novogradnji, a nije. Druga bitna okosnica iz “starog” programa restrukturiranja je što predviđa privatizaciju cjelokupne Grupe “3. maj”, dakle i matičnog Brodogradilišta i svih društava-kćeri zajedno. Sada postoje drukčija razmišljanja i indicije koje dolaze iz Vlade upućuju da bi se spas za “3. maj” tražio kroz izdvajanje i zasebnu privatizaciju svih neosnovnih djelatnosti, uz paralelno restrukturiranje samog Brodogradilišta i njegovu prodaju novom investitoru ili grupi financijskih ulagača. To znači da bi Tvornica industrijske i brodske opreme (TIBO), STM, “Motori i dizalice” te Ugostiteljstvo “3. maj”, koji zajedno upošljavaju oko 560 radnika, svoje mjesto pod suncem tražili mimo matičnog Brodogradilišta i s novim vlasnicima. Ipak, ako restrukturiranje “3. maja” i krene tim pravcem, unutar ovih 90 dana roka kojeg je odredila Vlada teško da će se uspjeti realizirati ta prodaja sporednih djelatnosti, ako se žele poštivati odredbe Zakona o javnoj nabavi.
Nužni novi poslovi
U Upravi “3. maja” zasad ništa službeno ne znaju o planovima koje u Vladi imaju za ovo brodogradilište. Nešto su sami malo krenuli u restrukturiranje, i to na planu zbrinjavanja ljudi. U tri naleta dosad, kroz poticajne otpremnine odlazak u mirovinu prihvatilo je 79 radnika, u narednim mjesecima plan ih je zbrinuti barem još toliko.
Član Uprave “3. maja” Predrag Božanić ističe kako je preduvjet svih daljnjih koraka provedba sanacije. Drugim riječima, da se Sporazum o obeštećenju za pomorsko dobro, kojeg su sva brodogradilišta potpisala s bivšom Vladom u veljači prošle godine, konačno do kraja provede i u praksi. Slijedom tog Sporazuma, “3. maju” na račun isknjiženih nekretnina pripada 3,2 milijarde kuna, za iznos koji bi država trebala preuzeti i “pokriti” njihove kreditne i ine obveze.