HOBISTI NA TEČAJU REZIDBE U RAŠTANIMA GORNJIM

– Nećeš ti maslinara, govori Mile Mićan Čirjak, vidjevši tko mu je došao u kuću. Prije nekoliko godina masline su bile nepoznanica u našem selu, a sada ih svi sade. Pojedinci nemaju više zemljišta za sadnju, pa će sada saditi u pitare
Novoposađenih maslina je svakim danom sve više i više. Masline sade oni kojima je poljodjelstvo i maslinarstvo životno opredjeljenje, a još više ih sade oni kojima je to hobi. Ne zna se tko od ove dvije uvjetne skupine maslinara zdušnije prianja poslovima vezanim uz maslinarstvo. Maslinari hobisti posebni su zaljubljenici ne samo u svako stablo, već u svaku granu – ma kakvu granu, u svaki list. Za rezidbu maslina kupuje se najkvalitetniji alat, maslinarska literatura postaje obvezno štivo prije spavanja, a nijedno druženje ne završi bez razgovora o maslinama. U maslinama posla u izobilju, a znanje je krhko. Rezidba starih maslina ide još tu i tamo, ali formiranje mladih maslina je posve sklizak teren.
Maslinik Drage Čirjaka Da se ne bi poskliznuli na formiranju mladih maslina, grupa zaljubljenika u masline odlučila se za jednodnevni tečaj rezidbe. Šime Mitrović, Ive Serdarević, Miljenko Marinović, Drago Čirjak, Miro Perić, Ivan Miletić i Radimir Zrilić zamolili su zadarskog agronoma Marijana Tomca, tj. moju malenkost da im teoretski objasnim i praktično pokažem formiranje mladih maslina. Sve je dogovoreno i usuglašeno, treba samo otići u Raštane Gornje u maslinik Drage Čirjaka i tamo pokazati sve, govori Šime Mitrović i nastavlja. Drago posjeduje maslinik u kojem je 280 stabala starih dvije godine i idealan je za rezidbu. Osim toga Drago se neće ljutiti, ako se koja grana krivo odreže. Rečeno učinjeno. Odlazi se u Raštane Gornje da se sve obavi prema propisu. Marljivi učenici stigli svi na vrijeme i čekajući početak sata zabavljaju se režući pancetu i čisteći mladu kapulu.Izbojci za ožiljavanje Gospodar Drago posebno je ponosan na svoje masline, a kako i ne bi bio kad je sam odgojio sadnice. To nisu kakve god sadnice, već su izbojci za ožiljavanje birani s posebnom pažnjom. U izboru izbojaka najveći doprinos dala je gospođa Ljubica iz Kraja na Pašmanu, inače majka Dragine supruge Julije. Zna gospođa Ljubica s koje masline treba odvaliti guku, kada i u koje vrijeme, jer sve joj je rekao jedan čovjek. Taj čovjek to najbolje zna jer je cijeli život plovio i vidio puno svijeta.Nakon kraćeg teoretskog dijela i pokazne rezidbe, učenici su zauzeli redove i prionuli poslu. Već nakon prve masline otpali su iz daljnje rezidbe Ivan Miletić i Radimir Zrilić. Oni su shvatili da im u ruci umjesto škara bolje leži motika i lopata te su umjesto da režu odlučili posaditi nekoliko maslina u pripremljene sadne jame.
Zaklon kod Mićana Gospodar Drago Čirjak jednim oko gleda što treba odrezati, a drugim promatra ostale rezače koliko grana ostavljaju za buduću krošnju.– Miljenko, što misliš koju ću granu ostaviti, a koju baciti – pita Ivo Serdarević profesora Marinovića.– Ma što se puno misliš, nisu tvoje možeš odrezati obje – odgovara u šali Miljenko. Rezidba se odvijala samo tako. Za pet. Stablo za stablom i već se nazire kraj. Trebalo je rezidbu ubrzati, jer olovni oblaci i grmljavina iz daljine visjeli su kao Damoklov mač nad glavama rezača. Za zadnjom odrezanom grančicom spustila se prava proljetna kiša. Rezači su potražili zaklon u kući Mile Mićana Čirjaka. Mićan, gospodar od formata bez obzira što na leđima nosi sedamdeset godina, još uvijek pri snazi vodi brigu o vinogradu, polju i ovcama. Nije da Mićan sve sam radi, pogotovo u polju i vinogradu. Mi smo ti koji baratamo frezom i motikom, odaje obiteljsku tajnu Mićanov zet Željko Zrilić zvani Bubre. – Nećeš ti maslinara, govori Mićan vidjevši tko mu je došao u kuću. Prije nekoliko godina masline su bile nepoznanica u našem selu, a sada ih svi sade. Pojedinci nemaju više zemljišta za sadnju, pa će sada saditi u pitare. Da nije Mićan strog gospodar i da zet ima sva prava, uvjerili smo se vidjevši kako Bubre iz konobe nosi vino i pršut te poslužuje goste.
Vino od grožđa – Ovo vino je od grožđa iz vinograda koji ima više od pedeset godina. Tu ima svakojakih birova koji se međusobno ljube i daju vino kakvo su pili naši stari, govori Mićan i podiže čašu. Kada prestane roditi ovaj vinograd, nestat će i pravog vina. Isto je i s pršutima. Nema više svinja gdje je bilo pola mesa, a pola slanine. Danas je samo meso i taj pršut nije niti sluga onome kakav sam proizvodio u mladosti. Ne može se čuvati više od godine dana, a najbolji je pršut od dvije godine, govori Mićan o izgubljenoj kvaliteti.Vrijeme brzo prolazi, a treba do kraja savladati teoretsku obuku o maslinarstvu. Kreće se u Zadar u kuću Drage Čirjaka. Tamo će se utvrditi znanje do kraja, a za umorne rezače i njihove prazne želuce pobrinut će se gospodarica, gospođa Julija. Lijepo i korisno provedeno poslijepodne. Neka ovim zaljubljenicima u masline zavide svi oni koji su popodne proveli ležeći na kauču ili fotelji gledajući na dalekovidnici razne sapunice.