Otočani bez trgovine, biljetarnice, čekaonice?

Slika korisnika admin
Sebastian GOVORČIN
Oni koji žive na otoku nemaju vremena ići u trgovinske centre izvan Poluotoka, jer brod ne čeka...

Gradsko je vijeće Zadra  na svojoj je sjednici čulo i prijedlog  vijećnika Duška Vukovića (HSU),  koji je istaknuo potrebu izmještanja  kioska "Jadrolinije", koji se nalazi  nedaleko od već srušene i u parkiralište pretvorene kuće Zarauschek.

Gradonačelnik Zvonimir Vrančić  prihvatio je Vukovićevu inicijativu,  ali nitko od nazočnih otočana na toj  sjednici nije se takvom prijedlogu  suprotstavio. Jer, tom se prijedlogu,  zaista, svatko tko imalo bolje pozna  opravdanost postojanja ove zgrade  (ne kioska) mora duboko zamisliti.

Otočani su s pravom nezadovoljni  nizom "praktičnih" poteza (čitaj izvršenih radova na putničkoj obali)  naših vrlih gospodarstvenika potpomognutim "političkom razboritošću"  pojedinaca - vjećnika ovoga Grada,  onih koji bi trebali, ali zaista trebali,  malo bolje razmisliti o potezima koje  poduzimaju, pa tako i o ovima što  ljude - otočane, dovode do bijesa.

 I dok većina Zadrana nezadovoljno maše glavom gledajući pustu  Kalelargu i Donju rivu, pa bježe  prema periferiji Grada u novootvorene megalomanske trgovinske  objekte, dotle otočanin nema više  gdje ostaviti putnu torbu, kupiti neke  od potrepština na Poluotoku. A do  jučer je taj otočanin, a sve zbog  nedostatka vremena, bar u trgovini  na obali, uz trajektno pristanište,  mogao kupiti dobar dio potrebitih  sitnica i na vrijeme stići na brod za  otok. Jer taj otočani sada nema vremena, a sve zbog ograničenog vremena do polaska broda, krenuti u  kupnju izvan Poluotoka.

Dakle, rušenjem zgrade Zarauschek otočanin ostaje bez mogućnosti kupnje u dućanima koji su se  nalazili u toj zgradi, ostaje bez garderobe koja je, osobito starijem čovjeku, bila spasonosno rješenje. Ostaje i bez mogućnosti kupnje osvježavajućeg pića i sendviča koji su  mu bili, najčešće, i ručak i užina. A  sada, rušiti treba i zgradu u kojoj  Jadrolinija ima svoja prodajna mjesta za putnike za otoke. A u toj je  zgradici i dio koji se može nazvati  čekaonica, kao i WC. I sve to treba  rušiti ne pitajući se prije toga, kolike  su štete, a kolike su (eventualne)  koristi od takve rabote.

A gospodinu Dušku Vukoviću članu HSU-a, čovjeku kojem je to jedino pametnoga palo na um, otočani  će preporučiti besplatan boravak na  jednom od otoka, u trajanju od bar  mjesec dana nebi li bar tako spoznao  svu tragediju svojeg prijedloga. A  gospodin Vuković je, pretpostavljamo, umirovljenik. Zna li isti gospodin da su nam otoci, najvećim  dijelom, naseljeni upravo umirovljenicima, dakle onim ljudima koji su  ga, pretpostavimo, i doveli u položaj  da, i njih prestavlja, da brani njihove  interese. Ili, možda, čovjek i ne zna  što je to "zvati se otočaninom".  Bilo  bi logičnije da se i ovoga puta gospodin Duško Vuković, sjetio predložiti npr. potrebu za što bržu izgradnju vodovoda za otočane, za  njegove umirovljenike. Dakako, iznenađuje i prihvaćanje ove inicijative  od strane gradonačelnika Vrančića.

Gospodo, vi koji odlučujete o sudbinama otočana, preporučuju vam  otočani, nemojte od njih stvarati  "građane drugoga reda" jer to oni,  sami po sebi nisu. Ali, nekim nerazumnim potezima i u više dosadašnjih slučajeva, od njih se upravo  čine ljudi drugog reda. Stečevine  svekolikog napretka njima su gotovo  nedostupne. A i oni bi htjeli, s pravom, živjeti život dostojan čovjeka.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno