Moje vrijeme u reprezentaciji tek dolazi

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
antonija_kaleb2
Sebastian GOVORČIN
ZADAR I ODBOJKA NA DLANU - Antonija Kaleb

Ja se nadam da je i njemu bilo dobro kao i meni danas, rekla je Antonija Kaleb, najbolja zadarska odbojkašica, na pitanje zašto je fotograf Sebastian Govorčin, i sam bivši odbojkaš, bio oduševljen nakon "foto-sessiona" na Rivi. Antonija kao pravi profesionalac zna da su i fotografi nezaobilazan čimbenik koji pomaže da sport bude i više od one bitne druge komponente u mudrosti vladara koji puku darivaju ludost igre, mnogima važniju i od kruha. Antonija je na fotografiranju bila kooperativna i inovativna, kao i na terenu, pa smo sigurni da su i njeni treneri oduševljeni njome barem kao i fotografi. Nakon dva osvojena hrvatska naslova, Antonija se nastupajući za Charleroi okrunila i trećom titulom prvaka, ovaj put belgijske lige. Prethodno je Kaleb u dresu Rijeke dvaput bila prvakinja Hrvatske.

Charleroi je do titule došao u petoj utakmici finala, a zanimljivo je da je Antonijina ekipa lani, bez Zadranke u svojim redovima, bila peta.

- Utakmice u finalnoj seriji su bile dosta izjednačene, zadnju smo igrali 3:2 u setovima, a peti set je bio 15:12. Igračice iz Astérix Kieldrechta su bile jako dobre, šest ih je u belgijskoj reprezentaciji i dosta su mlade. Finale su dosta pratili navijači, tri utakmice odigrale smo u našoj krcatoj dvorani u Charleroiu, pred tisuću ljudi, a kada smo igrali kod njih navijači su, bus ili dva, putovali s nama. U Hrvatskoj se to nema prilike baš vidjeti. Odbojka je drugačije shvaćena i dosta dobro popraćena u Belgiji.

Recesija i u odbojci

Hrvatska i belgijska liga, sličnosti i razlike? Je li belgijska liga jača budući da ima puno stranih igračica?

- Osim puno više stranih igrača, puno su bolje taktički pripremljeni nego u hrvatskim klubovima. Igrala sam u dva hrvatska kluba, nikada nismo radili taktiku četiri dana u tjednu za utakmicu koja nam predstoji taj vikend. Kad je riječ o fizičkom potencijalu on nije takav kao što ga imaju naše djevojke, ali se s njima puno više radi nego kod nas. Imaju 20 do 30 visokih djevojaka u bazi i potrudit će se da postanu odbojkašice, što kod nas, kada imate 300 djevojaka, to baš i nije tako. Mi imamo puno širu bazu i možda baš zato neke talente prelako puštamo. Tamo stvarno rade baš sa svakim igračem.

Imali ste ugovor na godinu dana. Livio Tončinić, predsjednik Rijeke KVIG rekao je da se zbog recesije igračicama u Europi nudi puno manje novaca za produženje ugovora? Kakav je slučaj s vama? Bili ste zadovoljni uvjetima kada ste potpisivali za Charleroi.

- Moj je ugovor završio i ponudili su mi novi. To sada sve ide preko menadžera. Ja nisam još pristala ni odustala. Puštam njih da se dogovore. Što se tiče recesije, mislim da će u Hrvatskoj sigurno biti recesije u klubovima, a vani će se nekoliko igrača u klubu uvijek platiti. Vjerujem da u našoj ekipi neki ljudi sigurno neće imati isti novac kao prije, ali mislim da sve to skupa neće biti jako problematično, i ako ostanem da će sve biti u redu.

Reprezentacija na čekanju

Koliko vam je poznata situacija u Hrvatskom odbojkaškom savezu, njegov stečaj i 22 milijuna kuna duga?

- O tome sam pročitala iz novina. Mislim da stvari idu na bolje, ako je suditi po ovim sada kvalifikacijama održanima u Splitu i o tome koliko se napokon ulaže u reprezentaciju. Te bi se stvari napokon morale pomaknuti s mrtve točke.

Bili ste na kvalifikacijskim utakmicama u Splitu? Kako ocjenjujete igru reprezentacije? Koja je sad njena snaga i vjerujete li da će iz Subotice ići na Svjetsko prvenstvo?

- Mislim da će se sigurno kvalificirati na Svjetsko prvenstvo. Gledala sam dvije utakmice, prva protiv Slovačke nije bila dobra, a protiv Belgije su sve igračice odigrale jako dobro. Reprezentacija je dosta mlada i u tome vidim njenu snagu i mislim da ona samo može rasti. Vidjet ćemo.

Čuli smo da je izbornik Aleksandar Aksentijević bio nezadovoljan igrom srednjih blokera, Delić, Poljak i Dugandžić. Hoće li vas možda ponovo pozvati u reprezentaciju?

- Ne znam, mislim da ovu godinu neće biti ništa od toga. Djevojke koje igraju na poziciji srednjeg blokera su starije i imaju više iskustva u inozemnim klubovima od mene. Moje vrijeme će doći, tako da se ne brinem oko toga.

Koliko ima istine da menadžeri snažno utječu i na Savez i na reprezentaciju?

- Trenutačno ne znam kakva je situacija, ali mislim da nije baš toliki utjecaj.

Može i zatvorenih očiju

Igrali ste turnir u Arbanasima? Igrala je i Paula Došen, izvrsni libero iz Rijeke?

- Pozvala me majka. Meni bi, dok sam imala 15-16 godina, značilo vidjeti takve igračice na terenu. Trebala je doći i Elena Simić, koja igra korektora u Rijeci, ali je imala nekih obiteljskih problema. Sigurno ću, kad se u Zadru bude organiziralo nešto slično, uvijek doći i pozvati suigračice s kojima sam nastupala.

Bitno vam je bilo i igrati i trenirati. Koliko zapravo i kako trenira jedna vrhunska odbojkašica?

- Nakon sezone namjeravala sam uzeti dva tjedna slobodno. Da se baš odmorim, glavu i sve. A nakon toga početi s radom u teretani i individualno s trenerom. Radim sve stvari koje me mogu održati u formi, ali ipak da se ne preforsiram. Ljeti je dosta dobro igrati odbojku na pijesku. Kroz sezonu treniramo pet do šest sati na dan, što nije malo. Vikendima su utakmice i slobodnog vremena nema baš puno.

Koliko ste trenirali dok ste bili u Hrvatskoj?

- Četiri do pet sati na dan, isto dva treninga dnevno. S tim da smo u Belgiji, osim što se trenira pet do šest sati, još svakodnevno imali sat vremena gledanja videa i rada na taktici. Kad je bilo finale mogla sam već zatvorenih očiju znati gdje tko kada stoji i kako će odigrati. Oni dosta pridaju tome važnost.

Zadar je očekivao više

Kako ste upoznati sa stanjem u zadarskoj odbojci?

- Čujem se s Amy Lovrić i Tamarom Vrkić. Igrale smo zajedno i jako smo dobre prijateljice. Mislim da su očekivale bolju sezonu. Problem je najveći što igračice putuju iz Zagreba, nisu stalno skupa i ne mogu zajedno trenirati. To onda dosta utječe na utakmice. A teško je reći nekome da mora doći kada to nije profesionalno i ne plaća se.

Kako vidite budućnost zadarske odbojke?

- Nadam se da će kroz neko dogledno vrijeme Zadar imati prvoligaša. Iako mislim da će to bez sponzora i nekoliko djevojaka koje su otišle vani, biti teško realizirati. Šteta je da ovakav grad nema prvoligaša.

Kakvi su vaši planovi za budućnost?

- Malo se odmoriti, krenuti s treninzima i onda igrati, ako ne u Belgiji, sigurno negdje vani, kako sada stvari stoje. Dok ide, zašto ne?

Nešto imate reći za kraj?

- Imala sam stvarno puno sreće u prvoj godini vani. Imala sam vrhunsku trenericu, Svetlanu Ilić, koja je pomoćni trener belgijske reprezentacije, i suigračica koja je bila tehničar Anelija Minčeva, Bugarka.

 TEHNIČARI I BLOKERI

Kvaliteta tehničara može se vidjeti u kvaliteti davanja lopti srednjim blokerima, koji se kod nekvalitetno dodanih lopti znaju "ritati" u zraku.

- Imala sam ovu godinu stvarno sreću s tehničarkom, koja mi je davala puno kvalitetnih lopti. I u finalnim utakmicama imala sam 14-15 poena, što je za blokera dosta. Kod nas je problem što tehničari jako slabo koriste blokere. Prvi zadatak blokera jest blok, ali treba im dopustiti i igrati.

 MAJKA, KĆI I ODBOJKA

- Preko Antonije pokušavam u Zadar dovesti vrhunske igračice da ih vide i od njih nešto nauče naše mlade igračice. Mladim djevojkama je pojam vidjeti Antonijin smeč ili blok. Počet ću od svojih igračica koje su gledale otvorenih usta: "Koji blok! Koji smeč!" To je nešto što treba vidjeti - rekla je majka Julija, trenerica i igračica Donata, kada smo pitali Antoniju zašto je odigrala turnir u Arbanasima.

- Zadar može napredovati na način da što više i što češće dovodi kvalitetne igračice kako bi mlađe djevojke učile od njih. Djeci to može puno pomoći. Kada je Paula Došen bila sa mnom, igračice iz Donata, kada su vidjele prijem odmah pitaju kako si to napravila i pokušavaju napraviti. Majka je dosta entuzijastična i voli sport više nego većina ljudi, i sve što radi, radi iz ljubavi prema sportu - dodala je Antonija.

 VISINA, TEŽINA, BROJ CIPELA

- Visoka sam 188. Kada sam bila mlađa mislila sam: ajme, samo da ne narastem više. A kad sam u Puli trenirala s ruskom reprezentacijom sa svojih tada 186 bila sam najniža. Onda sam počela razmišljati da možda još koji centimetar ne bi bilo loš. Za ovo čim se bavim to je bitna predispozicija. Imam oko 70 kilograma.

Je li to optimalna težina?

- Optimalno bi bilo 73, 74 kilograma, tako da na tome radim i sada sam na 71 i pol. To ovisi od trenera do trenera - dodaje Antonija. Neki inzistiraju da ima manje kilograma.

Koliki broj cipele imate?

- 42. Nije strašno. Moglo je biti i gore.

 UZORI

Igrački uzor, osim majke?

- Osim majke nemam baš neki uzor. Sviđaju mi se kako igraju Victoria Ravva, Simona Gioli, Olivieira Walewska te Jevgenija Artamonova od igračica koje ne igraju na mojoj poziciji. Trenirala sam s njom kada je nakon ozljede bila na rehabilitaciji u Puli. Takva igračica je tako skromna i stoji čvrsto na zemlji, što me oduševilo.

 KAD NEMAŠ BRIGA, LAKŠE JE DRUGE LJUBITI

- Na početku me u Charleroi malo nervirao jedan detalj. Tamo, kada dođeš na trening, moraš poljubiti sve djevojke u ekipi i trenere. To je pod obavezno. I poslije utakmice svi navijači dolaze te poljubiti. Ljude ne poznaješ, a moraš se "ljubakati" s njima.

 Naslone li samo obraz na obraz ili baš poljube?

- Nažalost, baš poljube u obraz - cmok! I uvijek su dobro raspoloženi. Bilo mi je jako čudno, vodili smo 2:1 u finalu i četvrtu utakmicu u gostima izgubimo 3:0. Pometu nas. Dođe predsjednik kod nas i kaže: "Pa nema veze, nije to tako loše. Dobro je." Njima je sve dobro, apsolutno nisu kao mi. Dobio-izgubio, nema problema.

Jesu li samo odbojkaški krugovi takvi?

- I drugi su bezbrižni. Totalno su bez kompleksa. To sam vidjela u svim gradovima. A način odijevanja i šminke ne bih komentirala. Bezbrižni i bez kompleksa. Mislim da su opušteni jer im je dosta sređena socijalna situacija. Totalno su zaštićeni, ne moraju brinuti hoće li ostati bez posla. Nema toliko ni nezaposlenih. Oni imaju turizam cijelu godinu. Vrijeme je nikakvo, kiša pada cijeli dan, ali u nekim većim atrakcijama poput Bruxellesa sve je krcato u ponedjeljak, petak, nedjelju. Sve izgleda sređeno i znaju sve dobro upakirati.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno