S ovakvim proračunom ne možemo biti prvaci

Ako ja, koji sam na neki način ipak poznato ime u gradu, idem od vrata do vrata tvrtki i tražim sponzorstvo, a ne mogu dobiti niti 500 kn, onda tu nailazimo na zid koji se ne može riješiti. A ne bi ni bilo pošteno da potpišemo ugovor s novim (trećim) igračem, a u konačnici ga ne možemo isplatiti. Kakvi bismo mi to onda ljudi bili i kakav bi to onda klub bio – ističe Karlović

Završila je sezona za stolnotenisače Donata. Neki bi možda rekli i neslavno, jer Zadrani ni ovaj put nisu uspjeli ostvariti “stoljetni” cilj – postati prvaci Hrvatske. Unatoč činjenici da su zadarski stolnotenisači ponovno, serijom od 19 pobjeda u regularnom dijelu prvenstva, zauzeli vodeću poziciju pred doigravanje, što im je donijelo prednost domaćeg terena u polufinalu i finalu doigravanja, titula “po tko zna koji put” nije osvojena. U polufinalu doigravanja Zadrani su uspjeli glatko svladati Pulu, no u finalu im je zaprijetio stari protivnik. Momčad Zagreba ponovno je bila bolja i s uvjerljivih 2:0 obranila titulu najboljih u Hrvatskoj. Nakon “neslavnog” završetka sezone pitanje je, koje postavlja zadarska javnost, a odgovora trener i ključni operator kluba Denis Karlović: je li sezona nakon gubitka finala bila neuspješna?
– Sigurno da nije ugodno biti poražen u finalu, no svaki drugi scenarij bio bi veliko iznenađenje. S budžetom koji imamo drugo mjesto je veliki uspjeh – ističe Denis Karlović, obrazloživši tvrdnju koja “stoji” već dugi niz godina.
– Pred početak finalne serije dvije stvari su bile sigurne; naš par je bolji od njihovog, a naš treći igrač ne može dobiti niti jednu partiju, odnosno gubi obje.
Znači u svaku partiju ušlo se s 2:0. Donat je imao na svojoj strani najboljeg igrača lige Kineza Jia Zhenga.
– On je strašno jak igrač, ali njegova prednost u odnosu na igrače Zagreba bila je možda 55:45 posto. Kao što se dokazalo, on nema sigurnu pobjedu. Sve u svemu, oni su ipak bili u velikoj prednosti, jer su u svom rosteru imali četiri podjednako dobra igrača, koje su mogli mijenjati, rotirati kako su htjeli i na taj način zadržati svježinu. Mi takvu priliku nismo imali. Kada smo se mjesec dana pripremali za tu utakmicu mi smo ih dobili, jer smo imali dovoljno svježine, no kad je počelo doigravanje i kada su se utakmice igrale svaka dva-tri dana izgubili smo svježinu. Zamjene nismo imali i nije bilo moguće biti pravi. Ne samo da nismo imali zamjene, već nismo imali niti trećeg igrača.
Znači li to da je nemoguće da Donat u ovakvoj situaciji s ovakvim proračunom postane prvak?
– Nemoguće nije, ali je teško. Nama su se poklopile, odnosno nisu poklopile neke stvari. Davor Karlović je u prvoj utakmici imao veliko vodstvo protiv Tomislava Kolareka, Kinez u drugoj isto. Obojica su izgubili od njihovog najlošijeg i najneiskusnijeg igrača. To su te nijanse. Postoji kod nas jedan veliki problem vezan uz tog trećeg igrača. Moji igrači radi toga imaju veliki pritisak, jer su svjesni činjenice da nemaju pravo na kiks, da ne postoji treća osoba u timu koja ih može izvući. I to je veliki problem. Zagreb u svom rosteru ima četiri podjednaka igrača i ukoliko jedan kiksa, postoje još dva ili tri igrača koji to mogu izvući.
Donat već godinama ima taj problem. Je li se moglo već adaptirati na takvu situaciju?
– Jako teško. Rješenje bi bilo imati jakog trećeg igrača.
Koliki je proračun kluba?
– Oko 500-600 tisuća kuna, ali sveukupno. To znači da je u tu svotu uključeno apsolutno sve: od troškova dvorane, struje, putovanja, plaćanje trenera i igrača.
Koliki bi proračun klub trebao za osvajanje titule prvake Hrtvatske.
– Odgovorit ću ovako: za 1,5 milijuna kuna postali bismo prvaci Hrvatske, imali momčad punu Zadrana i došli najmanje do četvrtfinala Lige prvaka.
Na koji način?
– Svake sezone slobodni su i Zoran Primorac i Andrej Gaćina. To su igrači potekli u našem klubu. Oni su skupi, ali u stolnom tenisu ne troši se toliko novaca kao u nogometu ili košarci. S tim iznosom u prvom timu bismo mogli imati Zorana Primorca, Andreja Gaćinu i Davora Karlovića.
Zašto se ne može “stvoriti” novac za trećeg igrača?
– Manje-više mi kompletan svoj proračuntemeljimo na financiranju iz gradskog proračuna. Da nema toga, mi bismo svoja vrata već odavno mogli zatvoriti, no dalje od toga ne ide. Ako ja, koji sam na neki način ipak poznato ime u gradu, idem od vrata do vrata tvrtki i tražim sponzorstvo, a ne mogu dobiti niti 500 kn, onda tu nailazimo na zid koji se ne može riješiti. Ne bi ni bilo pošteno da potpišemo ugovor s novim (trećim) igračem, a u konačnici ga ne možemo isplatiti. Kakvi bismo mi to onda ljudi bili i kakav bi to onda klub bio.
Zašto u Zadru nema novca za Stolnoteniski klub Donat?
– Najveći problem je ipak recesija koja se odražava i na cijelu situaciju. Vjerujem da će se u iduće dvije-tri godine to ipak riješiti, a onda će biti realno da Donat ima proračun od dva milijuna kuna i bude prvak.

 DONAT U IDUĆIH PET GODINA

– U mojoj glavi postoje velike ambicije vezane za kluba. Prije svega, seniorska momčad mora ostati u vrhu Hrvatske. Ne bi bilo dobro u ovakvoj situaciji ići iznad budžeta, već zadržati ovakvo stanje s ovakvim financijama. Ukoliko se stvori prilika, odnosno nađemo adekvatnog sponzora, uz pomoć zadarskih igrača kao što su Zoran Primorac i Andrej Gaćina napadati hrvatski i europski vrh. Cilj, za koji sam uvjeren da će se ostvariti, je izgradnja nove dvorane, jer je ovoj našoj dvorani istekao rok trajanja. Vrlo važna stvar je i potpuno preoblikovanje kadetske škole. Treba napraviti barem 5-6 školskih podružnica, a oni najbolji bi u konačnici trebali doći u klub.
Za takav projekt potrebno je pronaći školske dvorane, treba ih opremiti, a nije jednostavno ni pronaći adekvatan stručni kadar za rad s djecom.
– Samo ovo posljednje predstavlja problem. Opremanja dvorana neće biti problem, jer se tvrtka koju zastupam bavi time, no stručni kadar jest problem. U Zadru ima dovoljno bivših igrača koji bi mogli to raditi. Od njih nitko ne očekuje da stvaraju vrhunske igrače, već da vode jednu malu školu stolnog tenisa, no te ljude treba dodatno obrazovati da dobiju diplomu. Uvjeren sam, ipak, da ćemo i te stvari uskoro riješiti – ističe Karlović.

 GDJE SU JUNIORI

Gdje je nestala juniorska momčad u kojoj su bili Stipe Zubčić, Antonio Čubrić, Marko Ombla i još nekoliko igrača?
– Na žalost dogodilo se rasipanje. Ombla je želio otići u Zagreb, mi smo ga pustili. Tu, na žalost, dolazimo do problematike zadržavanja igrača u sportu. Za svakog od tih igrača postoji posebna priča. Imali su momci druge prioritete, poput upisa na fakultet, što je i normalno.
No, stječe se dojam da Donat u ovom trenutku nema generaciju koja može naslijediti ovu momčad.
– Mi imamo niz mladih igrača. Naš trenutačno treći igrač Josip Miljković je za mnoge trenera najveći talent u Hrvatskoj. Ima strašnu tehniku, ali mu nedostaje snage. Treba tu još rada. Danijel Mijatović je peti kadet u Hrvatskoj, Matea Ombla daleko najbolja najmlađa kadetkinja u Hrvatskoj, koja je toliko dobra za svoju kategoriju da je više i ne igra, a u kategoriji iznad je među dvije najbolje igračice.
Ipak, to su pojedinačni slučajevi.
– Slažem se, ali i u moje vrijeme Zadar je imao među 12 najboljih kadeta, a u juniorsku kategoriji prešli smo Zoran Primorac i ja. Nama, doduše, treba biti cilj da u svakoj generaciji izbacimo 4-5 igrača koji mogu preuzeti mjesto u prvoj postavi.

 DAVOR KARLOVIĆ: DRUGO MJESTO REALNOST

Osjećam se nezadovoljno. Moglo bi se reći prazno – kazao je dva tjedna nakon gubitka finala doigravanja iskusni igrač Donata Davor Karlović. Iako je zadarski igrač odigrao vrlo dobro u obje finalne utakmice, na kraju se pretvorio u tragičara. Finalni omjer pojedinačnih mečeva je katastrofalnih 0:3.
– Mislim da sam odigrao najbolji finale u posljednje tri godine. Igrao sam zaista dobro, no neke stvari su došle na naplatu. Jednostavno su morale doći. Mi već dugo igramo sa strahovitim pritiskom. Svaki meč smo morali dobiti, mnogo puta smo imali paniku, jer smo morali zadržati to prvo mjesto. Ogroman problem predstavlja nam i činjenica da nemamo trećeg igrača koji može dobiti partiju u finalu. Nitko ne može pokriti ukoliko ja ili Kinez izgubimo meč.
Stječe se dojam da je Donat na neki način pretplaćen na drugu poziciju?
– Na žalost takva je realnost kluba. Financijski nismo toliko jaki da imamo kompletnu momčad, a zaista bi bilo nepošteno da dovedemo jakog trećeg igrača, a da ga klub kasnije ne može isplatiti. Zaista mi je žao zbog te titule koju nemamo. To je jedino što mi još nedostaje.
Nakon novog poraza u finalu, vjeruješ li da bi u konačnici ipak mogao doći do titule prvaka Hrvatske s Donatom?
– Da to ne vjerujem sigurno ne bih više igrao i bio tu gdje jesam. Mislim da je Goran Ivanišević najbolji primjer da se u sportu sve može dogoditi. Kada nitko od njega to nije očekivao, čovjek je s pozivnicom ušao u Wimbledon i osvojio ga. Iskreno vjerujem da se to može dogoditi i ovoj momčadi.
Planovi za iduću sezonu.
– Ne gledam još tako daleko. Sada mi je najvažnije dobro se odmoriti, poslije svih stresova, a onda vidjeti kako će izgledati momčad za iduću sezonu i na račun toga graditi planove i davati prognoze.

 ZHENG NA DVIJE FRONTE

Kako će izgledati momčad u idućoj sezoni? Ostaje li Jia Zheng?
– Još nije definirano. Radi se na tome, ali prerano je govoriti. Što se tiče Zhenga, on je potpisao novi ugovor, no u javnost su izašle spekulacije da je nama iza leđa pregovarao s jednim novim zagrebačkim klubom, koji je ušao u prvu ligu. Oni su već potpisali Roka Tošića i Tomislava Japeca, što znači da imaju jako puno novca. Počeli su se hvaliti da su potpisali i našeg Kineza. Ipak, treba pričekati i vidjeti što je s tim.

 DAVOR MOŽE JOŠ, BUDE LI FIZIČKI SPREMAN

Davor Karlović je u dvije finalne utakmice imao omjer 0:3 u pojedinačnim partijama. Može li Davor i dalje igrati na visokoj razini ili je možda vrijeme napravilo svoje?
– Ne može se govoriti da ga je vrijeme pregazilo, jer je u regularnom dijelu sezone imao omjer 24:1. Davor Karlović i dalje može igrati vrhunski stolni tenis, ali samo kada je fizički spreman. On ima tehniku, ima ruku, ima znanje i iskustvo, no u finalu nije bio pravi. Može li se, ipak, reći da nije bio na dovoljnoj razini fizičke pripremljenosti?
– U finalu je poražen u sva tri meča u završnici. Kada izgubiš 11:9 peti set, nitko te nije razbio. Ipak, trebalo je tu odigrati drukčije, jer su Zagrepčani bili izrazito dobro pripremljeni. To su mladi momci koji treniraju pet sati dnevno.