Očuvati ravnokotarsku baštinu i pokazati je svijetu

Slika korisnika admin
Siniša KLARICA
Šime Odžaković s djecom DV "Smiješak"

Na spomen da će se malo ravnokotarsko mjesto Nadin upisati na turističku kartu Zadarske županije, malo tko je do prošle godine vjerovao. Šimi Odžakoviću nije vjerovala niti obitelj kad im je predstavio svoju ideju o razvoju seoskog turizma. Nadin je, nažalost, široj javnosti najpoznatiji po tragičnim događajima iz novije hrvatske povijesti. Međutim, odnedavna je to i mjesto prvih, gotovo pionirskih pokušaja u kvalitetnom i vrhunskom vinarstvu, a "Seosko obiteljsko gospodarstvo Odžaković" pokazatelj je da dobra ideja uvijek nađe "prolaz".

- Ideja je, zapravo, i ludo nastala. Dugi niz godina radio sam kao industrijski limar. Radeći taj posao dva puta sam, 2004. i 2006., nastradao pavši s velike visine. Posljednji put sam stradao toliko teško da više nisam bio za taj posao. Sreća u nesreći bila je što sam uplaćivao austrijsko životno osiguranje. Od odštete i s mojih pet prstiju, počeo sam ni iz čega stvarati ideju o seoskom gospodarstvu i turizmu u Nadinu, rekao je Šime Odžaković kojeg svi poznaju po nadimku Mime.

S obližnje Glavice Šime je kamen po kamen spuštao do svoje kuće kako bi rekonstruirao stare, u ratu izgorjele i porušene šupe i štale. Iste je preuredio ne samo u konobu poznatog dalmatinskog štiha, nego je na katu uredio pravi mali etnografski muzej. Kako mu dvoje unučadi pohađa Dječji vrtić "Smiješak u Zadru", Šime ih je odlučio otrgnuti od svakodnevnog asfalta Bilog briga i pozvati ih sa svojim prijateljima i tetama na otvorenje ovogodišnje turističke sezone.

- Djeca su naše najveće blago i sve ovo što radim, radim za njih. Oni će jednog dana reći: 'Onom su se mom didu smijali, a on nan je ostavija ovu lipotu s bazenom usred Kotara.' A početak nije bio lagan. Trebalo je kamen s Glavice na leđima u vreći nositi kako bi sve imalo starinski ugođaj, kazuje Odžaković.

Nije nevažno reći da je Šime Odžaković svoj turistički objekt priredio po pravilima EU, ali se njihovih fondova nije "omrsio".

- A znam ti ja neke koji su na ledinu digli i po dva milijuna kuna, a ja ništa, ni pet kuna. Ali ne žalim se iako sam na nekoliko mjesta tražio te poticaje. Za cijelo ovo imanje imam 'jedan kroz jedan' papire, građevinsku dozvolu, ali ni to nije bilo, izgleda, dovoljno. Međutim, zadovoljan sam što sam ove godine 'bukiran' do sad točno 58 dana i što ću ugostiti Ruse, Nijemce, Francuze, Dance, a u goste mi dolaze i djeca iz Njemačke. Riječ je o trinaestero djece slabijeg imuniteta čije ljetovanje pokriva njemački fond koji se brine za takvu djecu. Kako su djeca naša budućnost, mi smo se odrekli zarade kako bismo ih mogli ugostiti, kaže Šime Odžaković, kojeg svi nadaleko poznaju kao veseljaka i istaknutog "kudovca".

Odgojiteljice iz "Smiješka", Vesna Barić, Mirjana Klarica i Marina Rokov, mogle su na terenu poučiti predškolce o važnosti očuvanja narodne baštine Ravih kotara, o tome kakav je život bio prije stotinu i više godina. Šime Odžaković i njegovo obiteljsko gospodarstvo tim su važniji jer ne svjedoče samo o opstanku i žilavosti, nego su pokazatelj da hrvatski čovjek nije bezidejan i nepoduzetan čak i tamo gdje su mu je jedini prijatelji kamen, škrta zemlja i obilje sunca. Ali o tome bi prije svega trebali promisliti oni koji s hrvatske strane kormilare k EU novcima.

 VRIJEDNA ZBIRKA KREVETA

Odžaković je posebno ponosan na zbirku kreveta. Jedan od njih datira iz dekade 1830. - 1840. i pripadao je nekom austrijskom grofu koji je živio u Rijeci. Šime ima i starije krevete, koje etnografi za sad ne mogu datirati. Uz to se u zbirci ističe i nošnja nadinskog kraja iz 19. stoljeća, ali on se hvali kako ima i "kolekciju" jesen-ljeto iz 40-ih i 50-ih, iz doba "fuštana".

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno