Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Kaduljin med kornatske težačke paše

25.05.2012. 22:00
Kaduljin med kornatske težačke paše


Kornati su specifično područje i kada kadulja nigdje ne medi ovdje medi. Ali za taj med se svi moraju namučiti. I mi pčelari i pčele. Kaduljin cvijet je pčeli težak, ali ovdje u ovom kamenu nema ništa drugo i mora ulaziti u njega, govori poznati zadarski pčelar Krste Bukvić


Krvava je to paša i za nas pčelare, a i za pčele. Kažu ne može svako doći na Kornate, a i ne mogu svi ovo izdržati do kraja. Ovaj lakonski i najtočniji opis kornatske paše na kadulje daje poznati zadarski pčelar Krste Bukvić dok se brodom plovi prema uvali Lopatica u NP Kornati gdje je zajedno s drugim pčelarima iz udruge Dalmatinka stacionirao košnice. Paša na Kornatima počela je prije mjesec dana, a naglo je prekinuta proteklog vikenda kada je većina pčelara odlučila vratiti svoje košnice na kopno zbog najavljenog olujnog juga koje je pogodilo Jadran na početku tjedna. Treba sačuvati pčele i spremiti se za nastavak sezone – pašu na draču na prostoru od Nina do Knina.
Muke po Kornatima
Pčelarstvo je danas postala mala znanost u kojoj profesionalci i hobisti što manje stvari prepuštaju slučaju. Odluka se donosi nakon proučavanje vremenske prognoze, gledaju se rezultati s peludne vage i tek tada se donosi odluka o paljenju kamiona, brodova i seljenju košnica. To je fini dio posla, ali većina toga je grubi manualni rad koji zahtjeva snagu, izdržljivost i, naravno, totalno pomanjkanje straha od uboda pčela što je za većinu nepremostivi zahtjev. Sve ove karakteristike najviše dolaze do izražaja baš na Kornatima.
U ovogodišnju pašu pčelari su ušli nakon teške prošle godine i s lošim prognozama za ovu. Zbog bure i posolice kadulja je podbacila u cijelom priobalju i na otoku Pagu. Međutim, Kornati su nešto drugo što zna stari iskusni lisac Bukvić.
– Kornati su specifično područje i kada kadulja nigdje ne medi ovdje medi. Ali za taj med se svi moraju namučiti. Kaduljin cvijet je pčeli težak, ali ovdje u ovom kamenu nema ništa drugo. Dubok je i pčela mora kompletna ući unutra. Po završetku paše pčele budu potpuno crne od istrošenosti. Na Dugom otoku nije tako. Tamo ima drugog bilja pa pčela nije luda da se muči s kaduljom, a ovdje mora ići na nju, govori Bukvić dok zajedno s drugim pčelarima stavlja košnice na tralje i polako ih prebacuje na brod kojim će ih iz uvale Lopatica preko noći prebaciti u Biograd.
– Nije ni nama pčelarima lako. Ovdje u Lopatici ima mul pa nam nije bilo toliko teško iskrcati iz broda i sada ih ukrcati. A kako je kada moramo po sikama sve to raditi? Samo jedan krivi korak je dovoljan da se čovjek cijeli polomi na oštrom kamenju, kaže Bukvić.
Sve se to radi u sumrak, a zadnje košnice se u brod stavljaju po noći. Turistička atrakcija za Kanađane koji su na svojoj jedrilici preplovili Atlantik i došli na ribu u Lopaticu. Istina, malo su strahovali od pčela koje su se uzbunile nakon što se jedna od zadnjih košnica prevrnula s nestabilnog punta, ali to je sve dio turističke avanture koja će se prepričavati za vrijeme hladnih kanadskih zima.
Iako su svi pčelari bili na izmaku snaga nema galame i ljutnje. Pčele bodu po rukama, zuje oko očiju kada uđu u kapu, specijalnost im je napadanje najslabije zaštićenih nogu, ali posao treba odraditi do kraja. Biograđanin Radovan Mikulić bez sustezanja uzima traku i lijepi košnicu bez obzira na to što ga pčele bodu po svakom dijelu tijela. Radovan je veteran Domovinskog rata i vidi se da ima iskustvo za reagiranje u kritičnim trenucima.
Patvorine s Male pijace
Nakon ukrcaja noćni povratak kući s brodom predsjednika Zlatka Elveđija. Brod nema kabinu, a hladan morski zrak nošen vjetrom polako dolazi do kože i hladi je. Nema te jakete koja će biti stopostotna zaštita na hladnom, noćnom morskom vjetru. I to je jedan dodatak ovoj kornatskoj paši koja još nije došla kraju i koja je pravi odgovor zašto kadulja ima tu cijenu koju ima.
Međutim, na tržištu ima svega što ljutito komentira predsjednik Elveđi.
– Ono što se na sajmovima i pijaci prodaje pod medom od kadulje za četrdeset, pedeset kuna nema veze s tim. Velike firme otkupljuju kadulju u bačvama od 300 kilograma po cijeni od četrdeset i pet kuna za kilogram. Svatko normalan bi njima prodao med na veliko po većoj cijeni, a ne gubio vrijeme po pijaci, kaže Elveđi i osvrće se na rupe u sustavu koji ne štiti adekvatno prave proizvođače:
– Nedavno su komunalci Grada Zadra na Maloj pijaci kod Trgovačkog centra na Relji zaplijenili određenu količinu meda koja je bila sumnjive kvalitete. Ljudi koji su ga kupili su se žalili da su imali probavnih tegoba zbog njega. I sad se mi pitamo koja je inspekcija zadužena da se napravi analiza tog meda i spriječi takva pojava u budućnosti. Na kraju je ispalo da nitko nije nadležan jer onaj koji ga je prodavao nije prijavljena kao trgovac.
Bukvićev račun i Radovanovo iskustvo
Ipak, pčelarstvo je isplativo i onoga tko mu se želi posvetiti nagradit će pristojnom plaćom. Bukvić ima sljedeću računicu sa sto proizvodnih košnica.
– Ako košnica godišnje da pedeset kilograma to je proizvodnja od pet tona meda. Na veliko se kilogram meda od kadulje otkupljuje po cijeni od 43 do 46 kuna, vrisak je na nivou od 35 do 38, a ostali dalmatinski medovi od 30 do 32 kune. Recimo da je prosječna otkupna cijena meda 35 kuna po kilogramu. To je 175.000 kuna godišnje zarade i kada se odbiju troškovi ostane više nego pristojna plaća.
Dobro Bukvić računa, ali tko će u ovoj državi raditi. Kada mala i promrzla ekipa stiže u Biograd oko tri sata ujutro može vidjeti tinejdžere i dvadesetogodišnjake dobro zagrijane žestokim alkoholnim pićima spremnih na tuču zbog najmanje sitnice. Da ne bi slučajno dočekali zoru iskrcavajući košnice i med iz broda na kamion pa zatim u kuću ili na novu poziciju.
Nakon dva dana zaborave se sve kornatske muke i ostaje samo med od kadulje koji se lagano filtrira. Mikulić je zadovoljan, po košnici ima trideset i pet kilograma meda. Trud i muka se isplatio. On je u pčelarstvo ušao prije deset godina. Jedan je od brojnih hrvatskih ratnika koji su zadovoljstvo i mir pronašli u pčelama i proizvodnji meda. Počeo je polako. Prije nego što je krenuo s praksom pročitao je zavidnu količinu literature. Kasnije kada se spajala teorija i praksa sve mu je išlo lako. Danas ima 150 košnica od čega su dvije trećine proizvodne.
– Počeo sam s deset košnica, drugu godinu imao sam sedamnaest, treću trideset i pet, a reći ću šezdeset. Imao sam sreću treću godinu kada sam u Bukovici izvrcao dvije tone meda. Dobra noga u guzicu mogu reći, govori u šali Radovan te otkriva zašto se on našao u pčelarstvu:
– Pčelarstvo me smiruje i izazovno je. Lani sam radio na jedan način i sada ću ove godine ponoviti isto. Uvijek treba učiti, tražiti nešto novo i isprobavati nove tehnologije da bi se postigao rezultat.