Najbolje idu Gospa, Tito i Tesla

Svoju prvu pržilicu odnosno pirograf nabavio sam iz Kine. Pokušavao sam crtati po gotovo svim vrstama drva koje se može dobiti na našem području, ali to jednostavno nije ispadalo dobro. Obišao sam sve prodavače drva u Zadru i okolici i gotovo da nema pilane u Hrvatsk

Iako već, kako sam kaže, gura osmo destljeće života, Jovan Aleksić nije se prepustio uobičajenom umirovljeničkom načinu života koji se svodi na odlazak po kruh i mlijeko te razgovor o političkoj situaciji s drugim umirovljenicima. Ovaj zadarski umirovljenik je, usprkos teškim zdravstvenim problemima, uspio zadržati mladenački duh i snagu zahvaljujući hobiju koji je otkrio prije nekoliko godina.
– Dok sam bio mlađi volio sam ići na pecanje, a jako sam volio i vrtlarstvo pa sam uređivao brojne vrtove po Zadru. No, od kad su me stigle godine i kad mi je srce popustilo, više se nisam mogao baviti time i trebao sam pronaći nešto novo. Dugo sam razmišljao čime bih se mogao baviti da si skratim vrijeme i penzionerske dane, kaže Jovan Aleksić i nastavlja:
– Jednog sam dana bio u posjetu prijatelju, danas nažalost pokojnome, i vidio sam kako je pokušavao lemilicom crtati po drvenoj ploči. To mi se svidjelo i tako sam se počeo baviti pirografijom, priča nam Jovan i kaže kako je tako započela i prava avantura pronalaženja materijala i alata za ovaj, ne baš tako čest hobi. Pirografija je, inače, slikarska tehnika pri kojoj se slike, osobito na drvetu, dobivaju utiskivanjem vrelog željeza u materijalu.
Ploče johe
– O pirografiji nisam znao ništa pa sam odlučio sam malo istraživati. Kod nas je inače teško nabaviti bilo kakav profesionalni materijal ili alat za neki hobi jer su specijalizirane trgovine uglavnom samo u Zagrebu, ali nisam ni slutio da će moja potraga za pirografskim materijalom potrajati gotovo dvije godine, kaže Jovan i dodaje kako je pokušao improvizirati, ali to nije davalo prave rezultate.
– Svoju prvu pržilicu, odnosno pirograf, nabavio sam iz Kine. Pokušavao sam crtati po gotovo svim vrstama drva koje se može dobiti na našem području, ali to jednostavno nije ispadalo dobro. Obišao sam sve prodavače drva u Zadru i okolici i gotovo da nema pilane u Hrvatskoj koju nisam nazvao dok nisam pronašao čovjeka u Sloveniji. Ta moja odiseja trajala je čak dvije godine, ali se isplatila, kaže Jovan.
Za rad koristi ploče johe jer je ovo vrlo lagano drvo idelno zbog dosta guste strukture i karakterističnih godova, a inače se koristi i za izradu glazbenih instrumenata.
– Najprije sam pokušao raditi u podrumu zgrade, uredio sam i radni prostor, doveo više svjetla, ali sam na kraju ipak odlučio preseliti radni stol u dnevnu sobu. I od tada se ne mičem! Moram priznati da me veseli kada na prognozi kažu da će sutra loše vrijeme, jer to znači da ću moći crtati, kaže Jovan i dodaje kako pirografiji dnevno posveti nekoliko sati, ovisno o težini crteža.
– Tu i tamo ostavim alat i pridružim se supruzi pa pogledam nešto na televiziji, ako je zanimljivo. No, najdraže mi je kad se zabijem u svoj radni kutak pa onda ni ženi ne dosađujem svojim brbljanjem dok ona gleda sapunice, šali se Jovan i dodaje kako svoj hobi voli i zbog toga što je vrlo opuštajući.
Jovin blog
– Iako za pirografiju trebate biti vrlo koncentrirani, jer i najmanja pogreška može pokvariti crtež, mene ovaj hobi opušta i ne da mi da klonem duhom. Kada crtam, zaboravim na sve probleme sa zdravljem i na malu mirovinu, kaže nam ovaj samouki zadarski umjetnik koji je do sada nekoliko puta izlagao svoje radove.
Gotovo da nema poznatije povijesne ličnosti čiji portret Jovan Aleksić nije pirografom prenio na drvo. Najčešće su to pisci, političari, znanstvenici, glumci i pjevači, a omiljena tema su mu i slike svetaca. Iako nije baš voljan prodavati svoje radove, jer kaže kako se jednostavno teško rastaje od njih, neke je ipak prodao, ali najviše ih je darovao.
– Stipi Mesiću darovao sam njegov portret u drvu i to mi je baš bila čast. Što se drugih tiče, oni me najčešće pitaju da im izradim slike Nikole Tesle, Josipa Broza Tita i Djevice Marije, kaže Jovan te dodaje kako je njemu ipak najdraži portret njegovih unuka, jedan od prvih koje je izradio.
– Ova slika s moje tri unuke, kad su bile još djevojčice, meni je najdraža i ima posebno mjesto u našem stanu, kaže Jovan koji je u hodnik svoga stana pretvorio u svoj mali osobni muzej za crteže koji su mu najdraži.
– U Gradskoj knjižnici sam imao izložbu “Zadar u drvu”, a nekoliko sam puta izlagao na skupnim izložbama. Dobio sam i neke nagrade, ali ipak mi je najdraže kada sami ljudi kažu da im se sviđaju moji crteži, kaže Jovan i dodaje kako najviše voli crtati portrete slavnih povijesnih ličnosti.
– Kako je većina ploča kružnog formata, na njima je najbolje raditi portrete, iako na ovima koje su pravokutne volim crtati prirodu ili povijesne spomenike, no takvih imam znatno manje, kaže Jovan i pokazuje nam tri ogromne kutije u dnevnoj sobi, prepune pirografskih crteža.
– Imam ja toga još u podrumu, ali nisam ih donio jer mi moja baba ionako već prigovara zbog ovih, kaže u šali ovaj vitalni umirovljenik koji se već pet godina bavi pirografijom, a odnedavno tajne svog hobija dijeli i s drugima putem bloga i svog Facebook profila.
– Iako sam već pradjed, zašto i ja ne bih imao kompjutor i Facebook? Svi koje zanima pirografija, mogu o tome više pročitati na mome blogu: http://samonaucena-pirografija.blogspot.com ili mogu potražiti moj profil na Facebooku, gdje s prijateljima i kolegama pirografima iz cijelog svijeta razmjenjujem savjete o ovom divnom hobiju, kaže na kraju Jovan.