Nikolić nije onaj s početka 90-tih

Ni Nikolić ni Srbija nisu više isti, kao niti Hrvatska. Pitanje je samo hoće li njegov način rada donijeti diskontinuitet ili će se stvari nastaviti tamo gdje su stale s Borisom Tadićem kao predsjednikom

Relativno neočekivana pobjeda Tomislava Nikolića u izborima za predsjednika Srbije izazvala je u Hrvatskoj zebnju od pogoršanja međudržavnih i međunacionalnih odnosa. Nikolića je Vojislav Šešelj 1993. proglasio četničkim vojvodom, a devedesetih i dvijetisućitih neprestance je agresivno govorio o Hrvatskoj. Predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović prokomentirao je da Nikolićeva bliskost četništvu i podrška agresiji izaziva strah. Nikolić je poznat i po izjavi, nekoliko dana prije ubojstava srbijanskog premijera Zorana Đinđića 2003.: “Recite Đinđiću da je i Tito imao problema s nogom prije nego što je umro”. Osim o situaciji u Srbiji, s dr. Miloradom Pupovcem razgovarali smo i o promjeni na čelu HDZ-a, politici prema Srbima u Hrvatskoj…
Tomislav Nikolić je postao predsjednik Srbije. Hoće li to poremetiti odnose između Hrvatske i Srbije?
– Sigurno je da Tomislav Nikolić nije Boris Tadić. Ali je sigurno i to da Nikolić nije na početku drugog tisućljeća ono što je bio početkom devedesetih. Niti on niti Srbija nisu više isti, kao niti Hrvatska. Njegov odnos će donijeti određena iskušenja, otvarati određena pitanja, ali je pitanje hoće li donijeti diskontinuitet ili će se stvari nastaviti tamo gdje su stale s Borisom Tadićem kao predsjednikom, s drukčijim imidžem ili pristupom.
Protiv stereotipa
Nije se, barem u Zagrebu, očekivala Nikolićeva pobjeda i zbog anketa koje su najavljivale Tadićevu pobjedu. Na HTV-u se činilo da ste iznenađeni, možda i potreseni tim rezultatom jer se zna da ste u dobrim odnosima s Tadićem?
– Razvili smo blizak odnos i izvrsnu suradnju. I u pogledu međudržavne politike i međunacionalne, a tako i u pogledu unaprjeđenja položaja Srba u Hrvatskoj. Žao mi je što nije dobio priliku za treći mandat, ali su ekonomske okolnosti presudile. Loš život ljudi je donio prevagu jer radna mjesta koja su se otvarala nisu mogla biti niti približno broju mjesta koji se gubio.
Još je rano, ali možete li kao predsjednik SNV-a prognozirati kakva će biti suradnja s Nikolićem?
– SNV mu je uputio čestitku i želimo mu uspješan mandat. I da nastavi unaprjeđenje odnosa sa zemljama u regiji, osobito s Hrvatskom. I da nastavi brigu o položaju Srba u Hrvatskoj.
Mnogi su hrvatski mediji naravno podsjetili na Nikolićeve radikalne i prema Hrvatskoj agresivne izjave. Iako to svakako nije većinsko stajalište, čini mi se da je nekima ovdje drago što je pobijedio Nikolić zato što bi se možda moglo očekivati pogoršanje odnosa i radikalizirati situacija ovdje.
– Moguće da ima ljudi kojima nije odgovarao politički profil koji je predstavljao Tadić i nije se uklapao u stereotipe o Srbima i Srbiji. Pa su htjeli da se taj stereotip ponovno rodi na izborima. Lako je moguće da će Tomislav Nikolić u tome iznenaditi i ići protiv tog stereotipa. No, ovo su bili izbori u Srbiji i tiču se Srbije i ne tiču se Hrvatske, BiH pa čak niti Kosova. Srbija je u jednom svom dijelu htjela promjenu i odlučila je dati povjerenje Nikoliću, s jednostavnijom retorikom od Tadićeve. Nije to izbor protiv Hrvatske.
Ima Tadiću idejno bliskih ljudi koji mu predbacuju da je težio za svevlašću, općom kontrolom pa i kontrolom nad medijima?
– Tadić će vjerojatno ostati ključna figura srpskog političkog života. I na sebe je preuzeo rizik time da spoji sve izbore u isto vrijeme i to očito da bi izazvao veću promjenu i smanjio rizike po demokraciju u Srbiji. O tome što su neki naši prijatelji liberali govorili – da je Tadić vladao tako da je bolje da dođe Nikolić – mislim da jutro poslije izbora mnogi od njih nisu bili spremni više tako misliti. Bilo je za Tadića bolje da je imao jaču vladu nego što ju je stvarno imao. Tadić je tako personificirao svoje predsjedništvo, vladu i stranku. On je ovako neke stvari spasio, izgubio je treći mandat i mislim da mu ne treba zbog svega toga prigovarati.
Kako mislite da će završiti sastavljanja vlade u Srbiji? Spominje se i mogućnost da Tadić bude ipak premijer, iako je u nedjelju rekao da neće?
– Ovlasti predsjednika u Srbiji su čak i nešto manje nego kod nas. Tadić je na neki način koordinirao rad vlade zato što je i predsjednik Demokratske stranke. Nikolić to sigurno neće raditi. A ako dođe do formiranje koalicijske vlade kakva je bila dosad, onda nema nikakve sumnje da će biti kohabitacija.
Je li velika koalicija naprednjaka i demokrata moguća u nekoj skoroj budućnosti?
– Nisam jednom s raznim ljudima prije izbora razgovarao i o toj mogućnosti. Srbija nije daleko od potrebe za velikom koalicijom. Kohabitacija je pola puta od toga. Hoće li doći do toga, to moraju prije svih odlučiti ključni akteri u Srbiji.
Svi znamo da je Kosovo vrlo krupan problem na putu Srbije prema EU. Priznanje Kosova nije uvjet za EU, ali jest nešto što bi bilo slično priznanju?
– Ne radi se samo o Kosovu. Nije realno da se Kosovo prizna. Ako ga nije priznalo pet ili šest članica EU, zašto bi morala Srbija koja tek želi ući u EU?
Ali, pritisci postoje?
– Da, ali, treba li reći Španjolskoj ili Rumunjskoj da iziđe iz EU zbog Kosova. Ta vrsta pritiska je nešto što je neprincipijelno i ne odgovara europskoj politici. To ne može biti produktivno niti za EU niti za Srbiju. Treba postići rješenje – rješenje o statusu sjevera Kosova i statusu enklava. Za to je potrebna suradnja – to mora napraviti i Tadić i Nikolić. I oni za to imaju našu podršku.
Žikino kolo i Ceca
U nedjelju je HDZ dobio novog predsjednika. Je li opasno za jednu zemlju da bivši šef i obavještajne i kontraobavještajne službe postane šef jedne tako značajne i jake stranke. Čini mi se da je to jedan presedan. Tu je Putin i ne znam tko još.
– Dobro, obavještajni šef bio je i Klaus Kinkel, predsjednik njemačkih liberala i ministar vanjskih poslova. Nije uobičajeno, ali nije nemoguće. I to će biti otežavajuća okolnost za Karamarka.
Mislite u očima javnosti?
– Da, javnosti, ali i drugim strankama. Zato jer će se uvijek misliti kako može posegnuti za moćima koje mu možda mogu stajati na raspolaganju na temelju iskustva vođenja obavještajne zajednice i MUP-a. Možda mu je to mogla biti prednost do izbora, ali poslije će biti otežavajuće ako se odluči bilo što od toga koristiti. To je mač s dvije oštrice. Nema sumnje, sam Karamarko je na ovom mjestu novopečen. Politički je posao bitno drukčiji od policijskog.
Imao je dosta radikalnu retoriku u tijeku kampanje, najavio je retuđmanizaciju, kroatizaciju HDZ-a i Hrvatske. Svakako, retrogradni trend. Doduše, s tim su išli i skoro svi drugi kandidati.
– Pozivanja na tuđmanizam naprosto nisu realna. Sadašnje okolnosti su za Hrvatsku pod teškim bremenom Tuđmanovog tipa i posljedica vladanja. Ti pozivi kad bi se nastavili, samo bi suzili prostor stvaranja jednog ozbiljnijeg profila novog HDZ-a. Hrvatski građanin ima potrebu bolje živjeti, a ne imati bolju sliku o Tuđmanu.
— cijeli intervju pročitajte  u tiskanom izdanju Zadarskog lista