Opasne boje za kosu i redukcijske dijete

Od limfoma, zloćudne bolesti limfocita, prema aktualnim istraživanjima, u Hrvatskoj godišnje oboli oko 700 osoba, dok se u svijetu svakodnevno dijagnosticira blizu tisuću novooboljelih. Riječ je o malignim oboljenjima čija je etiologija nepoznata, te nisu povezana, kako se ponekad  u javnosti pogrešno misli, sa stresom, osobito s PTSP-om.
Povećani limfni čvorovi
O limfomima, koji se dijele na dva osnovana tipa, liječenju i izgledima  za oporavak voditeljica Odsjeka za hematologiju u zadarskoj Općoj bolnici mr. sc. Željka Škunca, spec. hematologije kaže:
– Postoje dvije skupine limfoma – Hodgkinov limfom koji se naziva i  Hodgkinova bolest i Ne-Hodgkinovi limfomi. Od Hodgkinova limfoma  liječi se mali broj bolesnika jer bolest nije u porastu, za razliku od ne- Hodgkinova limfoma, koji je u stalnome porastu.
Razliku između Hodgkinove bolesti i ne-Hodgkinova limfoma može se  otkriti isključivo citološkim i histološkim analizama. To uključuje vrlo  skupe pretrage i analize, jer se mora znati točna dijagnoza da bi se bolesnika moglo liječiti. Hodgkinov limfom karakterizira povećanje limfnih  čvorova na vratu ili u plućima, a bolest uglavnom zahvaća mlađe osobe.  Karakteristične su Hodgkinove i Reed-Sternbergove stanice, koje se nalaze u preparatima (citološkim i patološkim), kaže dr. Škunca, a navodeći  simptome, čije je rano prepoznavanje iznimno važno za rano uspostavljanje dijagnoze, ističe:
– Bolesnik primijeti uvećane limfne čvorove, te gubitak na težini, znojenje, umor, malaksalost. Liječenje je dugotrajno, a pacijent mora biti  pod nadzorom liječnika određene subspecijalnosti. Izgledi za oporavak  su dobri. Danas se od te bolesti mnogi uspješno liječe. Budući da je velika heterogenost u tim bolestima, isto tako je i prognoza bolesti različita, i ovisi o podtipu limfoma koji je zastupljen.
Bijelci ugroženiji
Inače, limfomi se javljaju oko 19 novodijagnosticiranih slučajeva na  100 tisuća stanovnika stanovnika, a čimbenici koji mogu povećati rizik  za nastanak limfoma, navodi dalje dr. Škunca, su imunosupresivni lijekovi koji se uzimaju kod autoimunih bolesti, npr. reumatoidni artritis i  sistemski lupus, te AIDS i kod transplantacije organa. Uzroci, također,  mogu biti prekomjerno ultraljubičasto zračenje, pesticidi, boje za kosu i  redukcijske dijete. Neke podskupine ne-Hodgkinovih limfoma povezuju  se s infekcijom EBV virusom, kaže dr. Škunca i navodi da se opaža stalni  porast učestalosti ne-Hodgkinova limfoma.
– Ne-Hodgkinov limfom se češće javlja kod muškaraca (23.6 na  100.000 stanovnika) nego kod žena (15.4 na 100.000). Porast broja oboljelih veći je u pripadnika bijele rase nego kod crne rase. Oko 40 posto je  viša zastupljenost u urbanim nego u seoskim sredinama, no zadnjih godina zabilježen je nagli porast učestalosti limfoma u ruralnim sredinama. U zemljama Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Australije učestalost limfoma je veća nego u Južnoj Americi i Aziji, neovisno o infekciji  HIV-om kao faktorom rizika za nastanka limfoma, zaključuje dr. Željka  Škunca.