Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Diktatura bolesti

26.05.2020. 12:42


Očaravajuće piše poljska književnica Olga Tokarczuk. U svojoj knjizi, remek djelu Bjeguni, u izdanju Frakture, divna nobelovka, Olga piše:« Noću se nad svijet diže pakao. Prvo što napravi – izobliči prostor; sve učini skučenijim, masivnijim, nepokretnim. Nestaju pojedinosti, predmeti gube svoja lica, postaju dežmekasti i nejasni, čudno je da se za njih danju može reći kako su »lijepi« ili »korisni«; sada se pretvaraju u nezgrapne oblike, teško im je pogoditi svrhu.«
Noć, pakao, izobličenost. Ne vidi se u svoj svojoj ljepoti i dirljivoj nježnosti. Lica nestaju. Lica su osobe: žene i muškarci. Nema lica. Nema ni obraza ni obzorja. Mnogovrsnost lica nestala su. Postala su tek upozorenje na moguću opasnost. Mnogovrsnost se pretvorila u jednu misao i ideju: opasnost. Bježimo od ljudi, jer ljudi su opasni. Prenose nam bolest i ništa drugo. Zavladala je diktatura bolesti. Cijela paleta boja života ponoćila se, zacrnila i umnogostručila strah od drugoga. Diktatura bolesti i straha zavladala je nad svim slojevima divnoga života. Uvela je svoje zakonitosti koje proizlaze iz samo jedne ideje; strah od drugoga. Toliko je moćna da svatko želi bar malo participirati u njezinoj vlasti i moći. Svatko se želi skućiti na njezinoj pozornici i igrati bar malu ulogu. Neka nas se vidi. Kamera, molim na moje lice, ton molit ću lijepo na moja usta. Tako moja draga Crkva, od svoje duše, od svoga disanja, a to je molitva, sudjeluje u tom teatru diktature bolesti, uzimajući krišku torte vidljivosti. Molitva nije predstava. Molitva nije uloga u tom teatru vidljivosti. Molitva je prodisavanje Duha Božjega kroz dušu, um i tijelo čovjeka. Molitva je utičnica, kojom se osoba uključuje u ambijent Duha Božjega.
Ušavši neki dan u omiljenu zadarsku knjižaru pozdravljam staru, zamaskiranu knjižničarku »Bog vas blagoslovio«. Stara, izbrazdana knjižničarka odgovara mi: »Previše je Boga. Stalno se spominje Bog.« Zatekla me. Uozbiljio sam se.
I zaista, u javnom prostoru previše se spominje Bog. Ta postao je dragi Bog tek mala uloga u halabuci medijske molitve.
Ozračje molitve, stanja biti u Božjemu Bogu jest tišina, skrovitost, podzemnost, katakombe. »Jer Otac nebeski, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti, kaže Isus iz Nazareta. Molitva nije točka u teatru goropadne bolesti. Molitva je uključenost u Oca nebeskoga. I Otac Nebeski toj će molitvi uzvratiti zdravljem, radošću, spoznajom, ljubavlju, velikodušnošću. Molitva neće igrati ulogu, ali njezini plodovi će se vidjeti. To je ta vjera, povjerenje srca u srce Božje. »Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati« opet će Isus iz Nazareta. Jesi li Crkvo, i ja kao njezin dio, učenik Isusa iz Nazareta ili je Isus iz Nazareta tvoj učenik?