Krešinim odlaskom otišla je i vizija hrvatske košarke

Jučer je obilježena 25. godišnjica smrti Krešimira Ćosića, velikana zadarske i svjetske košarke. Osim delegacija koje protokolarno polažu cvijeće i pale lampione pred spomenik na Višnjiku Kreše su se sjetili i predstavnici Košarkaškog kluba Diadora, potom i nekoliko drugih udruga, kao i brojni Zadrani kojih je ovih dana na tisuće na terenima ŠC Višnjik. Na Facebook stranici Diadore napisali su i prigodni tekst:
– Pisati o velikanima je inače jako teško, a pisati o velikanu iz svog grada čija silueta krasi grb Diadore posebno je izazovno. Vrlo je teško napisati nešto što već nije napisano i rečeno o Kreši. U vrijeme kada se pojavio, Krešo je bio visok i mršav, igrao je na betonskom igralištu, izgledi zbilja nisu bili na njegovoj strani. Možemo slobodno reći za sve košarkaške sudionike iz tog vremena pa i za Krešu, da su bili tipični entuzijasti, ali uspjeli su. Krešo je od početka bio primoran biti drugačiji, zbog velike visine i mršavosti morao je raditi osim na centarskoj tehnici i na ostalim košarkaškim elementima. U to vrijeme, to je bila apsolutna avangarda, Krešo je bio pionir ove lijepe igre u svakom pogledu, ali doslovno.

Sporedni zadarski kolosjek
U tekstu se potom nastavlja:
– Svoju avangardu ubrzo je pokazao i u SAD-u, gdje sjajnim partijama postaje prvi neamerički igrač na kojeg su oko bacile i NBA momčadi. Lakersi su mu čak i ponudili ugovor, ali Krešo vuče nekonvencionalan potez i vraća se u Zadar. Iz tog vremena potječe i kultna rečenica: »Zovu Lakersi, ali zove i Zadar!« U ovom kratkom tekstu, gdje se prisjećamo tužne obljetnice Krešine smrti, namjerno nećemo nabrajati sve silne medalje koje je u karijeri osvojio. Krešo je bio drugačiji, ispred svog vremena, Krešo je govorio djelima, a njegova djela su govorila dovoljno za njega. Sama činjenica da je odbio Lakerse i vratio se u Zadar jasno govori o kakvoj se kompleksnoj i slojevitoj ličnosti radilo. Zadar je znao biti i grub prema Kreši, ali to je cijena koju su mnogi velikani platili, to je cijena kada misliš i radiš po svome i ne odstupaš! Te principe i postulate ovaj grad nije baš uvijek cijenio i uvažavao. Zadar je Krešinu veličinu potpuno priznao tek kada Kreše više nije bilo među nama, ali tako su kroz povijest prolazili mnogi velikani, ne samo on. Nama u Zadru, osim što se prisjećamo tužne obljetnice, valja nam se vratiti zadarskim korijenima i valja se uhvatiti posla, danas možda više nego ikad. Lijepo je staviti cvijeće i prisjetiti se, ali sigurni smo da bi i sam Krešo bio sretniji kada bi se malo više uhvatili rada i djela. Kada bi za početak zadarsku košarku barem vratili na pravi put, jer trenutno je ta zadarska ljepotica na nekom sporednom kolosijeku. Sigurni smo da bi to i Krešu činilo sretnijim i zadovoljnijim, tamo negdje gore.

Tapkanje na mjestu
Uspomena na Krešu čuva se i na internetskoj stranici udruge Dani Krešimira Ćosića. Za godišnjicu smrti na Facebook stranici udruge objavili su:
– Mnogo je toga rečeno o legendi o Krešimiru Ćosiću. Taj jedinstveni fenomen koji se rađa jednom u sto godina, i kao da je došao, dao nam sve i otišao u nadi da ćemo nešto naučiti. Na žalost, čini se da nismo ništa naučili od Kreše nakon njegove prerane smrti 1995. godine. Krešimir Ćosić nas je napustio prije 25 godina. Sa svojih 46 godina života ostavio je hrvatsku košarkašku scenu praznom. Zadnja medalja koju je hrvatska reprezentacija osvojila bila je u Grčkoj u lipnju 1995., mjesec dana nakon Krešine smrti. Tada smo prestali biti svjetska i europska košarkaška sila. Za mjesec dana bit će 25 godina od naše zadnje košarkaške medalje. Krešimir Ćosić je u kasnim 60-ima pomutio planove KK Zadru odlaskom na fakultet Brigham Young. Tamo je osvojio skoro sve što se moglo osvojiti i vratio se u Europu kao prvi stranac All American, heroj u državi Utah, prvi Europljanin na draftu NBA-a, a do nedavno je držao rekorde u asistencijama, skokovima i koševima za svoje sveučilište. Krešo se vratio u Zadar kao što je obećao, i s novim znanjem spojio europsku i američku košarku. Primijenio je ono najbolje s oba kontinenta, a rezultati su pokazivali točno to. Da je Krešo prihvatio ponude NBA-a u 70-ima, imao bi odlične individualne uspjehe, ali koji bi bio njegov doprinos europskoj košarci, Zadru, reprezentaciji? U to vrijeme igrači nisu smjeli igrati za NBA tj. profesionalno i u reprezentaciji u isto vrijeme. Da je ostao, vjerojatno bi se povlačilo njegovo ime po današnjim NBA portalima jer kako kažu: Krešo je bio Magic Johnson prije Magica. Otvorio bi možda ranije ulazak europskih igrača u NBA, ali zar je to ultimativni cilj? Ili bi cilj trebao biti nešto više? Svatko bira svoj put. Ako nas je ičemu naučila 2020., to je da je neophodna promjena naših vrijednosti. Novac dođe i ode i u biti na kraju te nikada ne ispuni. Odlaskom Kreše, otišla je i vizija hrvatske košarke, već 25 godina tapkamo na mjestu. Možda je ovo prilika da se prisjetimo svega što nas je htio naučiti. (Šime ĆURKO/KK Diadora)
 

Što nas je Krešo želio naučiti?

– Košarka je kolektivni sport, individualac ne može vrijediti više od ekipe;
– U košarci ne smije biti ega;
– Bez razvoja mladih talenata, nema budućnosti sporta;
– Individualni interesi ne smiju nadvladati interese društva;
– Zajedništvo ekipe se ne dešava preko noći, treba raditi na tome;
– Treba davati priliku mladima u igri;
– Mladi moraju poštivati starije iskusne igrače;
– Igrač nije samo sportaš, on je uzor, i kao takav se treba nastojati formirati kao kompletna osoba;
– Ono što igrač čini izvan terena, utječe na njegovu igru na terenu;
– Igrači se trebaju školovati;
– Materijalno te ne smije voditi u odlukama, mora postojati viši cilj;
– Ne trebaš se bojati zauzeti za ono što smatraš ispravni
(Izvor: Autobiografija Igraj, vjeruj, živi)
 

JESTE LI ZNALI?

Samo je šest košarkaša u Kući slavnih koji nisu igrali u NBA-u. Uz Krešimira Ćosića to su Sergej Belov, Dino Meneghin, Dražen Dalipagić, Oscar Schmidt i Nikos Galis