Nadanova nada

Čine se kao da u teškim gospodarskim trenucima koji se običnom  malom čovjeku čine beznadni jer na  njih ne može osjetno utjecati, politika  dolazi kao razbibriga i utjeha. Tako  čim se zatvori jedna izborna knjiga,  otvara se nova, a onda kao da i recesija  manje boli. S vremena na vrijeme maše  se s lepezom potencijalnih kandidata  za predsjednika Republike Hrvatske,  no od kada su minuli lokalni izbori,  predsjednički su došli u središte pozornosti pa se na listu imena svrstao i  sam premijer Ivo Sanader koji se još  uvijek tajanstveno smiješi na spomen  Pantovčaka. Tom činjenicom kao da se  hoće “ubiti” Nadanova nada da bi  upravo on mogao biti prvi čovjek  zemlje za koju je kao gospodarski mag  prorekao da će joj baš “predsjednička”  2010. godina biti najteža.
Naime, sva imena spominjana u  kontekstu mogućih predsjedničkih  kandidata ostaju u sjeni pred premijerovim jer je Sanader izgradio gard  vođe, onaj koji najbolje razumije i  najviše voli većina koja se i dan danas  hrani politikom, a od nje, nažalost ne  živi.
SDP-ovci koji žele u bitku za Pantovčak Ivo Josipović i Ljubo Jurčić  previše su tiha stvorenja da bi se  daleko čuli. Prvi priča o pravednosti i  kultu rada, drugi o proizvodnji kao  zamašnjaku gospodarstva. Previše apstraktno, teško ostvarivo, idealističko i  stoga nezanimljivo za veći dio javnosti.  Da bi postigli uspon prema svome  cilju obojica moraju izaći iz političkog  bljedila i valjda ubaciti u svoju kampanju iskre koje pale javnost, a to su  rasprave o prošlosti i otpor slovenskim  nastojanjima da što duže drže barikade prema EU. Morali bi jače  zagrmjeti kako Slovenci neće dobiti  niti kap hrvatskoga mora, a ne samo  pričati o krizi, neimaštini i brdu dugova. U doba recesije radi se o čudnoj  kontradiktornosti, no takva je realnost. Dok postoji neka viša politička  opasnost, napuhana ili stvarna,  građani će uvijek potiskivati one “niže”  probleme koji ih guše svakodnevno i  baviti se besplatno politikom.  Čačićeva predsjednička priča temeljena na stalnom kritiziranju premijera i  njegovih poteza također bi imala slabu  prođu. Sve je to već viđeno na drugim  izborima i nije slavno prošlo.  Uljuđena Vesna Pusić kao žena trebala bi imati iznimnu karizmu da bi  mogla biti na čelu države, a to bi  vrijedilo i za ostale političarke koje bi  se drznule dirnuti u muški posao. Oni  koji su se iz HDZ-ovog tabora spominjali kao potencijalni predsjednički  kandidati, kao primjerice Andrija Hebrang ili Dragan Primorac koji, kako  neki tvrde, upravo zbog ambicije da  putuje prema Pantovčaku napušta  Vladu, moraju ustuknuti pred premijerom Sanaderom.
Onaj koji se još uvijek drži i koji  reče da se nikoga ne boji i kojega još  uvijek prati dobar glas, a kojemu i ime  govori o karakteru je Nadan Vidošević, “vječni”, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, spreman na  kritiku i vic, a opet gospodarski  stručnjak, što bi mu ako kriza prema  njegovom predviđanju dodatno pritisne, moglo ići na ruku.
Priče i razne kalkulacije oko predsjedničkih izbora i igre s imenima  potencijalnih kandidata, među kojima  se spominje i televizijski voditelj Denis Latin, nastavit će se sve do konačnih kandidatura, a onda će nastupiti kampanja te izbori. Dovoljno  vremena za zaborav na recesijske probleme?!
Prijem za idući Dan državnosti priredit će neki drugi predsjednik koji će  zasigurno od Mesića naslijediti želju  da ne bude fikus. Ljudski je da se  vidoviti Nadan –  nada.