Vanja Fotović modni čarobnjak i šef "Vickove" kuhinje

Slika korisnika valentinam
STARIGRADSKA RAPSODIJA
Majstor zanata, kuhar čija jela odlikuje ne samo vrhunski okus već i izgled, vrlo maštovit i bojama usklađen vizualni identitet, što itekako korespondira s njegovom pojavom, Vanja je i više nego poseban lik i odličan "materijal" za intervju
Arif SITNICA
Vanja Fotović, kuhar i zaljubljenik u modu

Chanel je ljubav, Chanel je bolest, Chanel je opsesija, kroz smijeh nam priznaje Vanja Fotović, novi šef kuhinje u restoranu poznatog hotela Vicko u Starigradu. Vanja ima 21 godinu, rodom je iz Siska i kvalificirani je kuhar, novo ime na šire zadarskoj kulinarskoj sceni. Majstor zanata, kuhar čija jela odlikuje ne samo vrhunski okus već i izgled, vrlo maštovit i bojama usklađen vizualni identitet, što itekako korespondira s njegovom pojavom, Vanja je i više nego poseban lik i odličan "materijal" za intervju. Isplastificiran, našminkan, i više nego ekstravagantno odjeven, pojava je koja ne može proći nezapaženo. Razgovaramo o poslu no i o mnogim drugim stvarima, prije svega o modi, koja mu očito jako puno znači, što stalno ističe i što se, između ostalog, može zaključiti i kroz izjavu koju smo s njegovog facebook profila kopirali na početak ovog teksta, vezanu za njegov omiljeni modni brend Chanel.

Nalazimo se u jednom zadarskom restoranu s obzirom da je Vanja to jutro odlučio obići malo Zadar pa nije trebalo potegnuti do Starigrada, gdje smo bili prije par dana i uživali u njegovim jelima. Umoran od cjelojutarnjeg obilaska zadarskih turističkih lokacija kao i fotosessiona koji je odradio s fotografom Zadarskog lista moli nas za kratki predah. Udaljava se i brzo vraća, savršeno namještene frizure i popravljenog make up-a u okviru kojeg u prvi plan upadaju njegove duge umjetne trepavice poprilično podebljane maskarom kao uostalom i njegove usnice koje su također nešto poprilično "narasle".

Ideja je bila popričati najprije o jelu pa onda o modi i općenito tvojoj pojavi no evo sad kada sam te bolje promotrio i vidio kako si podebljao usnice, a čini mi se malo ojačao i obraze, ja bih krenuo od toga i pitao te kada si počeo i zašto tako se odjevati te što te tako mladog potaklo da već sada posegneš za plastičnom kirurgijom i make up-om?

- Uvijek sam iskakao i bio iznad prosjeka, od malih nogu imam dobro oko za modu, boje i stil. Odjevao sam se uvijek drugačije, a ovako intenzivno "iskačem" zadnjih pet godina. Što se tiče plastične kirurgije, ona je odvijek bila moja ljubav. Sjećam se kada sam prvi put upoznao Severinu, bilo je to 2003. godine, ako se ne varam, kod moje bake, kada sam ugledao njezina usta, odmah sam znao da ću i ja to napraviti. I eto, tako je i bilo, čim sam napunio 18 godina otišao sam pod nož (smijeh).

Plastična kirurgija

Vidio sam tvoje slike prije zahvata i po meni, korekcija nije bila nužna no naravno da svi imamo vlastitu viziju sebe i ako ti je to bila želja, zašto ju ne ispuniti?

- Mogu reći da sam uvijek bio zadovoljan sobom no isto tako čovjek na sebi zna vidjeti i neki nedostatak ili nešto što bi popravio. Tako sam ja riješio usta koja su i prije bila puna no ja sam htio da budu još punija. Isto tako sam želio i upečatljivije jagodice pa sam nakon toga zatezao i lice te napravio još nekoliko stvari koje vam neću još otkriti, polako (smijeh), ako sada sve otkrijem što će ostati za poslije?

Naravno, ne treba sve adute ispucati na početku. Nego što ti je još u planu, što bi još korigirao?

- Korigirao bih još uši, pa onda još i usnice jer na njima treba još raditi, a kada dođe vrijeme za to bit će i face lifting (smijeh).

Kako ljudi reagiraju na tebe. Ipak živimo u vrlo konzervativnoj sredini i muškarac koji se odjeva poput tebe i koji tako izgleda kod nekih ljudi sigurno pobuđuje negativne reakcije. Jesi li imao zbog toga problema?

- Ljudi me vole ili ne, bitno mi je da nisu ravnodušni jer to je nešto najgore. Imaju dojam o meni kao o jednom pokondirenom snobu, što je zapravo moj obrambeni zid jer ne dopuštam svakome da mi priđe niti sjedim sa svakim. Ne dopuštam ljudima da troše moju energiju uzalud no ako uspijete srušiti taj zid dobit ćete onu osobu koju svi koji znaju itekako vole.

Muškarce koji izgledaju poput tebe najčešće proglašavaju gejevima?

- Ne komentiram to nikako jer sam svjestan sebe i ne skrivam svoju seksualnost. Zapravo to je samo moja stvar, a ne tuđa. Uostalom ni mene ne zanima što drugi rade u svoja četiri zida i s kim (smjeh).

Obazireš li se ti uopće na komentare o sebi?

- Apsolutno ne.

Kao princeza

Pročitao sam na tvom facebooku duhovitu opasku: "Princ Harry se danas ženi, jel' to znači da mi je ovo bila zadnja prilika da postanem britanska princeza?! Ništa, morat ću čekat da princ George odraste". Znači li to da sebe doživljavaš u ženskom rodu?

- Ne, sebe doživljavam kao princezu (smjeh). Šalim se, to je interna šala mene i mog društva kada ja krenem pričati u ženskom rodu. Zapravo, ruku na srce, tko ne bi bio britanska princeza (smjeh)?

Bilo bi onda love za "krpice" koje ti, kako vidim, jako voliš?

- Da, volim modu, a moj stil zavisi od raspoloženja i prigode. Sve može i sve se da uklopiti. Nemam nešto posebno za izdvojiti, a ako bi morao, bila bi to klasika.

Odjevati se tako kako se ti odjevaš je sigurno skupo a kuharske plaće i nisu baš tako velike za nositi jednog Louis Vuittona. Kako ti to polazi za rukom?

- Kuharske plaće su različite. Ako znate raspolagati s novcem i ako znate odabrati pravog muškarca, jer kako zračiš tako i privlačiš - sve se može kad se hoće!

Carrie iz "Sex & Citya" je jednom izjavila da je njen obrok Vogue i da će radije biti gladna nego propustiti kupiti omiljeni časopis. Bi li i ti jelo zamjenio Vogueom?

- Ja bih jelo prije zamjenio Chanelom nego Vogueom i bio sam u sličnoj situaciji. Kupio sam si cipele ili torbu pa sljedeći dan nisam imao za cigarete, ali Bože moj, sve je to život. Ako moze Carrie, što ne bi mogao i ja?

Slažem se. U svakom slučaju moda itekakao utječe na tvoj posao. Ono što si mi servirao prije neki dan je bilo odlično, kako okusom, tako i izgledom.

- Hvala. Kada slažem tanjure to je kao kada uđem u garderobu i slažem kombinaciju koju ću nositi razmišljajući o bojama, detaljima, finesama. Tako je i s tanjurima: boje, detalji, finese i naravno - okus!

Za sve je zaslužna baka

Nego, nisam te pitao, zašto si se odlučio biti kuhar? Evo pada mi na pamet da bi lako mogao biti i netko čiji je posao vezan za modu, stilist recimo?

- Za to je kriva moja baka koja mi je usadila ljubav prema kuhanju od malih nogu isto kao i prema modi. Zapravo za sve ono što sam ja danas zaslužna je ona. Volim kuhanje i ono što je najbolje u ovom poslu je stvaranje, isprobavanje novih okusa, prenošenje ljubavi i znanja na tanjur. Pa ako još dobiješ povratnu informaciju da je gost zadovoljan, kud ćes većeg zadovoljstva?

Gdje si sve radio?

- Radio sam na Hvaru, u Istri te kontinentalnoj Hrvatskoj. Kuhao sam i za nepoznata lica kao i brojna poznata lica poput Nine Badrić, Milana Popovića, dizajnere, umjetnike, pjevače/ice...

Ako bi trebao sam sebe opisati, po čemu se ti razlikuješ od ostalih kolega kuhara?

- Razlikujem se samim time sto ja živim dva nespojiva života: gastronomiju i modu. To je rijetkost u ovom poslu jer rijetko tko to radi na način na koji ja to radim. Naravno ničiji rad i trud ne osporavam i ne umanjujem.

Koji su tvoji specijaliteti, koja bi svoja jela izdvojio?

- Najviše sam predan talijanskoj i mediteranskoj kuhinji i ne bih neko jelo posebno izdvajao jer svakome je neko drugo jelo koje skuham, baš najbolje.

To smo više puta spomenuli, dekoraciju jela, kao jako važan segment tvog profesionalnog djelovanja?

- Da, dekoracija mi je jako važna, isto kao i accessoires u modi - "final touch, finesse"!

Život u Starigradu

Sada radiš u Starigradu. Kako te životni put tu doveo?

- Mislim da ništa u životu nije slučajno i bez razloga, pa tako ni moj Starigrad. Konkretno poveznica su isti ljudi koje poznajemo, obitelji Katić, kao vlasnika hotela i mene. Stupili smo u kontakt i ostvarili i više nego uspješnu suradnju.

Živio si u Beogradu pa me zanima kako si se snašao u neusporedivo manjoj sredinu?

- Beograd je također ljubav koju mi je usadila baka koja je inače od tamo i prvi puta sam išao u Beograd već s tri godine. "Vucarala" me kao mačka mačiće, uvijek sam bio uz nju, gdje ona - i ja. Beograd je balkanski New York. Živi se od 0 do 24. To je jedno predivno mjesto, od ljudi do atmosfere, a pogotovo izlasci. Taj grad jednostavno ima dušu i prima svakoga. A što se tiče male sredine pa ja sam se rodio i odrastao u maloj sredini. Uvijek sam iskakao i bio napredniji od svojih vršnjaka tako da i nositi se s malom sredinom i malim umovima nije nepoznanica za mene. I to radim vrlo dobro, vodim se politikom da ljudima uvijek treba dati ono što žele. Konkretno žele li pričati o meni i znati sve o mom životu: gdje sam, što sam, kako sam, što sam novo kupio, pojeo ili popio, ja im to i pružam, pa nek’ se selo veseli! Ono što mi je važno je moj posao, a u Vicka se uistinu mogu izvrsno kreativno izraziti. Gosti su do sada u mojoj karijeri uvijek bili i više nego zadovoljni a tako je i ovdje iako, bit ću iskren, ni ja nisam bez mane, uostalom tko radi taj i griješi zar ne?

Vlasnik "Vicka" jako zadovoljan Vanjom

- Direktor kaže da je i više nego zadovoljan, sretan što sam se uklopio u njihov obiteljski posao i okruženje koje je već godinama odlično uhodano. Kaže da su moja pojava, znanje i vještina iznenađujući za moje godine. Sretan je što sam svoju smirenost i jednostavnost, znanje, a s druge strane i ekstravaganciju, sve ono što sam okusio i vidio na raznim putovanjima po velikim svjetskim metropolama, uspio pretočiti i na tanjur Vicka u posebnim bojama, mirisima i okusima.

Vjeran romantičnim komedijama

- Ispunjavaju me putovanja jer je to ulaganje u sebe, nešto na što mi nikada nije bilo žao dati novce jer tako obogaćujete sebe kao osobu.

Zaljubljenik sam i u kriminalističke serije, posebice britanske, a što se filmova tiče, vjeran sam romantičnim komedijama i ljubavnim dramama. Kakav "cliche" zar ne, zafrkava se na svoj račun mladi kuhar.

 

Ocjena: 
Nije još ocijenjeno