Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

»Bili smo blizu, sve drugo je bilo daleko«

26.06.2021. 08:29


Gotovo 20 godina njezini »mornari«, »poljupci«, »otoci« i »gradovi« – njezine slike, krase ulice Zadra. Prepoznatljivi stil i motivi zadarske umjetnice Ane Kolege još jednom su dosegnuli pravi trenutak za samostalnu izložbu, ovoga puta pod aktualnom temom »Bili smo blizu, sve drugo je bilo daleko«. Izložba je otvorena u Kapetanovoj kuli, u prostoru Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zadar. Otvorenju je, uz autoricu, prisustvovao Dragan Jelavić, predsjednik zadarskog HDLU-a, a svečanu atmosferu je stvorio zbor Fige, voditeljice Marte Kolege. Ugodno druženje obilježilo je početak desetodnevne izložbe, s obzirom da izložba traje do 30. lipnja.
Izložene slike su većeg formata, metar puta metar, a prikazuju uglavnom parove u noći, kao i, uvijek neispcrpan izvor inspiracije za ovu autoricu – otok. Slike su nešto tamnijeg kolorita, no što je uobičajeno za Kolegino šarenilo, ali ta noć je na slike došla sama po sebi.


Trenutak stvaranja
– Izložba je ustvari posljedica lockdowna i prikazuje što se događa među zidovima kada osoba uđe u intenzivan odnos s drugom osobom i napravi svoj mali svijet. Otok je za mene također simbol izolacije od svijeta, mjesto gdje čovjek dođe i suočen je sam sa sobom ili s nekom bliskom osobom, ali na nekoj drugoj razini, govori Kolega, dodajući kako je trenutak stvaranja često odvede negdje gdje nije »planirala«.
Tako pred sebe uvijek stavi više komada platna, nikad ne napravi samo jednu sliku, tema se razrađuje na varijacije, a u stanu/ateljeu – kreativni nered.
– Ponekad samo zabilježim neku skicu ili ideju, ali uglavnom kad stanem pred prazno platno, ideje same počnu navirati. I neki životni trenutci u kojima se mnogi prepoznaju. Onda paralelno radim na više slika. Ideje koje sam neko vrijeme akumulirala, svijesno ili nesvijesno, počnu izlaziti i to doživljavam kao svojevrsnu eksploziju. To zna biti i naporno, ali je i predivno, zato što se i sama energija neko vrijeme nakupljala i onda oslobodila. To je neko potpuno drugačije stanje od onog uobičajenog, pojašnjava Kolega.
Kako kaže, na kraju tog procesa, iako sretna što je ponovno nešto stvorila, zapravo jedva čeka sve pospremiti, odnijeti u galerije ili kod obitelji i nastaviti život u stanu bez toliko platna oko sebe.
Slušajući njezin stil rada, nije teško shvatiti da je to zapravo hiperprodukcija.
– Osim što je ovo čime se bavim moj život, i što to obožavam, dobro je što sam vrlo brz slikar, govori Kolega.
 


***Više pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista!