Lana Barić: Imala sam potrebu ispričati našu priču

Zadrani su prošlog vikenda u Kino Zoni gledali hvaljeni dugometražni igrani film »Tereza37« redatelja Danila Šerbedžije i scenaristice i glumice Lane Barić.
Naime, svjetsku premijeru imao je na prošlogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, na kojem je osvojio šest Zlatnih arena, a međunarodnoj publici prvi put se predstavio na 36. Međunarodnom filmskom festivalu u Varšavi. Od tada je putovao festivalima diljem svijeta (SAD, Libanon, Švedska, Španjolska, Crna gora, Francuska) osvajajući priznanja i nagrade, od kojih je posljednja ona za najbolju glumicu na beogradskom Međunarodnom filmskom festivalu FEST.

Sukus iskustava
Filmska poslastica u Zadru započela je razgovorom ugodnim s gostima, Lanom Barić i Danilom Šerbedžijom, koji su moderirali umjetnički ravnatelj Kino Zone, Mario Županović i producent Ivica Perinović.
Između razgovora i projekcije dugometražnog filma prikazan je i kratki film »Orah« koji je također nastao pod redateljskom palicom Danila Šerbedžije, a glumila je Lana Barić.
Gosti i domaćini bili su milostivi prema publici i izbjegavali su »spoilati« radnju budući da je razgovor bio prije same projekcije.
Šerbedžija je komentirao najprije kratki film kazavši da je to zaista divna forma koja ima drukčija pravila.
Lana Barić šaljivo je kazala da je film počeo kao Tereza24 ukazujući tako na dugo nastajanje.
– Počela sam pisati dok sam studirala glumu u Sarajevu. Kako sam bila dosta svadljiva i bezobrazna, pozatvarala sam si neka vrata pa sam imala praznog hoda, a oduvijek sam voljela film. Krenula sam pisati. Imala sam sukus svojih iskustava, a i iskustava žena u Splitu. Htjela sam to sročiti u formi scenarija, iako tad nisam znala pisati za scenarij. Puno sam radila na tome, nisam htjela ništa površno. Bio je to dugačak put. Nažalost ili nasreću, bilo je baš iz tog praznog hoda, ali i unutrašnje potrebe da se to ispriča, prisjetila se Barić i dodala da još vodi svoje bitke sa Splitom i pokušava razriješiti neke svoje odnose.
Ti su odnosi povezani s tretmanom žena u Splitu, ali i u Dalmaciji, i u Hrvatskoj.
– To je morao biti Split, ulica mog odrastanja. Bilo mi je bitno da tu bude i istine, da ne budem »fejkerica«, ne volim lagati ni pisati ono o čemu ne znam i onome što me se ne tiče. Jednostavno nisam dobra u tome, objasnila je Barić zaključivši da je imala potrebu ispričati priču koja je »naša«, odnosno priča »nas žena«.
 

***Više pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista!