Lacić: Adria troši veliki novac na zbrinjavanje zapravo neopasnog otpada

Nakon što je inspekcija zaštite okoliša u zadarskoj industriji ribe Adria pronašla opasan otpad, poznato je više detalja o tome kako je Adria posljednjih godina davala svoj doprinos onečišćenju okoliša. Podsjetimo se, inspekcija zaštite okoliša je u krugu tvornice Adria pronašla 84 bačve s tehnološkim otpadom, koji je bio zakopan. Pronađen je i građevinski otpad koji sadrži salonitne ploče (rađene od azbesta), tzv. ternita koju zbrinjava tvrtka Kemokop. Sveukupno je pronađeno oko 20 tona otpada, a inspekcijski nadzor se nastavlja i na drugim indiciranim lokacijama na kojima bi mogao biti zakopan otpad.
Pojačan nadzor dogodio se kad je Adria, oglušujući se na višegodišnja upozorenja, nekoliko tjedana za redom ispustila masnoće koje su zagadile sve zadarske javne plaže u tom području, pa čak, prema dojavama građana, i neke plaže Puntamike. Netko bi u Adriji, na perfidan način, znajuči da inspekcije ne rade subotom ujutro, ispustio u petak navečer masnoće u more, mimo postojećeg separatora. No to je prije nekoliko tjedana, građanima toliko došlo na vrh glave, pa je zadarska Služba 112 bila zatrpana bijesnim pozivima kupača, nakon čega se inače tromi i neučinkoviti inspekcijski sustav konačno pokrenuo.
Umjesto promptnog reagiranja i pokretanja sustava zaštite, zanimljivo je da se resorno Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, rano izjutra potrudilo objasniti kako taj problem nije u njihovoj nadležnosti, nego u nadležnosti ministarstva vodnog gospodarstva i njegove vodopravne inspekcije. Iz nadležnog Ministarstva vodnog gospodarstva je čak stigla informacija da zagađanje i nije baš toliko koliko su ga “izvikali” građani, ali kad su stigla izvješća o provedenom nadzoru, bio je to znak za uzbunu koj je u krug tvornice doveo i inspekciju zaštite okoliša koja pak spada pod prvospomenuto ministarstvo zaštite okoliša.
Tehnološki otpad koji se pronašao u bačvama zapravo je zaostala masnoća sa separatora za otpadne vode kojeg moraju imati sve tvornice koje u odvodnju izbacuju zamašćene vode. Procijenjuje se da su te kante zakopane još 2004. ili 2005., pa se postavlja pitanje zašto su tek sad otkopane. Inače, za posljednje dvije godine zbrinjavanja otpadnih ulja u Adriji postoji dokumentacija, pa se uprava opravdava da se to ilegalno zakopavanje dogodilo u nekim “drugim” vremenima. Cijeli slučaj je tim zanimljiviji jer u Hrvatskoj se takav otpad ne može zbrinuti i potrebno ga je izvesti. Već se u ovoj  tvrdnji krije djelomičan razlog zašto se Adriji koji put “omakne” ispuštanje u more.
Na drugu stranu, nikome u tvornici nije smetala niti mljevena “ternita”, koja se može samo djelomično obraditi solidifikacijom, koja je bila pomiješana s ostalim građevinskim otpadom nakon obnove jedne od Adrijinih gospodarskih zgrada. Naime, vlakna salonitnih ploča, ako dospiju u dišne organe, mogu prouzročiti azbestozu. Pitanje koje se nameće nakon svih ovih nalaza jest hoće li državne službe svojim mjerama okončati ovakvo skoro 40-godišnje ponašanje Adrije ili će ova tvrtka biti jedna od naprepoznatljivijih zadarskih zagađivača, osobito u ljetnim mjesecima.
– Ne znam odakle ovi sad napadi na Adriju koja je kao prva tvornica za preradu ribe, još 2003. i 2004. nabavila separator i pročišćavala svoje otpadne vode. Te su masnoće su zapravo neopasan otpad, pa čak se koriste kao sirovina za proizvodnju komposta. Adria troši veliki novac za zbrinjavanje zapravo neopasnog otpada, kaže Miodrag Lacić, član uprave i direktor, koji je u spornom razdoblju od 2004. do 2005. bio i vlasnik Adrije.
– Što se tiče salonitnih ploča, one prekrivaju krovove skoro svih tvornica u nas. Odlučili smo ih zamjeniti novim krovom, skinuli smo ih, odložili na propisano mjesto, trebali ih odvesti na deponij u roku od jedne godine, a  nakon posjete inspekcije odvezli smo ih u roku od dva dana, kaže Lacić.
U resornom ministarstvu doznajemo da je Lacić djelomično u pravu, jer se kod masnoća zaista radi o zapravo neopasnom otpadu, ali koji kod građana izaziva veće reakcije nego kad se radi npr. o izlijevanju nafte u more koje je kudikamo opasnije. Međutim, i te „neopasne” masnoće, prema važećim propisima, nikako ne smiju dospijeti u more, jer itekako mogu utjecati na biocenozu. Što se tiče salonitnih ploča, one spadaju u opasan otpad i kao takav moraju ga zbrinuti ovlaštene tvrtke. Propisane kazne za neodgovorno postupanje s otpadom u ovakvim slučajevima su: za pravne osobe od 300.000 do 700.000 kuna, za odgovornu osobu od 50.000 do 1000.000 kn, a za fizičku od 100.000 do 250.000 kn.