Poduka Dariju Longinu

Longin Dario, alatničar nekadašnjeg Bagata. Propašću metalne industrije izvlači iz sebe sve najbolje, darovitošću vrlog  izumitelja i poduzetnika.

Strast mu je oblikovanje pakiranja, ali ga naslijeđe dida Luzara  i oca Đina vuče u poljodjelstvo.

Podiže nasad kivike u Smilčiću. Ulazi u projekt mlade govedine, koji ipak nije bio suđen za zadarsko područje.

Pokus s nutrijama koji je na sreću ostao u začetku, zamijenjen  je uspješnim ambalažiranjem i distribucijom meda.

U poduzetništvu ga drže i konopi, koje umjetnički pakira za  jednu izvozničku tvrtku.

Razgovaram s Darijem u njegovu kafiću u Varoši, gdje gaji  posebni umjetnički duh, organizirajući galeriju likovne umjetnosti. Kaže da su ga kopirali mnogi otvorivši galerije kafiće po  gradu, ali ga nisu uspjeli kopirati u vrsnim tržnim proizvodima, u  slatkom medenom štapiću i vrhunskom rješenju vakuumskog  celofanskog pakiranja meda.

Dario je primjer nezaustavljiva poduzetničkog duha hrvatskog  čovjeka, genij krša i otoka, koji izniče iz dubine nataloženog  iskustva, koristeći suvremena znanja uspijeva ni iz čega stvoriti  sve.

Njegova tvrtka i deset radnika u otkupu, pakiranju i distribuciji  meda natječe se kakvoćom posla i troškovima sa svjetskom  konkurencijom.

Osvježen spoznajom, da ispred sebe imam vrsnog poduzetnika počinjem s podukom: "Proširi asortiman, uvedi poznate  znamke županijskih proizvoda. Nove proizvode na mednoj vrpci,  primjerice uđi s medom u kozmetičarsku i farmaceutsku tržnu  nišu. U alternativnoj medicini osvježi pripovijest o ljekovitosti  vriskova, kaduljinog i bušinčeva meda. Proširi glas o našem  propolisu, peludu i matičnoj mliječi", gotovo naizust podučih  neobičnog sugovornika Darija.

Vaš Bage