Vlatko Stefanovski, makedonski gitarist, pjevač i skladatelj, uoči dolaska u Zadar i predstavljanja albuma “Grmljavina iz vedra neba/Thunder From The Blue Sky”
Snimajući svoj novi album “Thunder From The Blue Sky” (Esoteria Records), prvi na kojem izvodi blues standarde, poznati makedonski glazbenik Vlatko Stefanovski ostvario je suradnju s legendarnim nizozemskim gitaristom i skladateljem Janom Akkermanom, nekadašnjim članom kultne skupine “Focus”. Promovirajući taj album Stefanovski će sa svojim triom i Akkermanom održati i nekoliko koncerata u Hrvatskoj: 29. srpnja u klubu “Aquarius” u Zagrebu, 31. u klubu “Arsenal” u Zadru, 2. kolovoza u Tvrđavi Gripe u Splitu, 4. kolovoza na Ljetnoj pozornici u Opatiji i 6. kolovoza u Utvrdi Pula u Puli.
Kako ste se upoznali s Janom Akkermanom? – pitanje je kojim otvaramo razgovor s Vlatkom Stefanovskim.
– Kad je prije pet godina nastupio na kumanovskom jazz festivalu, direktor festivala me nazvao i pitao mogu li Akkermanu posuditi gitarsku pedalu. Rekao sam: “Gitarsku pedalu? Sva pojačala, sve gitare i cijeli studio ću mu dati ako treba, jer on je moj heroj iz mladosti!”
Naravno, dao sam mu pedalu i otišao sam na koncert. Upoznali smo se, odmah uspostavili prijateljski odnos i počeli se dopisivati. Ponovno je došao na blues festival u Skopje i već smo tada podijelili pozornicu. Nakon mojeg nastupa s triom, svirao je on sa svojim bendom, a tada smo, na kraju njegovog nastupa, svirali on i ja s njegovim bendom. U publici je bio delirij. Kako je došlo do toga da kao gost svira na vašem novom albumu?
– Rekao sam mu da spremam blues album i da bih volio da mi bude gost, na što je bez razmišljanja pristao. Došao je u Skopje 3. siječnja ove godine, tri dana je proveo sa mnom, pili smo kvalitetno makedonsko vino, jeli novogodišnja blagdanska jela, družili se i snimali u studiju. Sve je proteklo jako dobro. Bila je to sjajna avantura. Izuzetna je osoba. Strašno je duhovit. Zanimljiv mozak. Po pitanju glazbe – možete misliti!
Povratak bluesu
Je li Akkerman preko vaše glazbe upoznao makedonsku?
– On se za mene zaiteresirao upravo zbog makedonske glazbe. Zna što sam, jer sam mu prigodom prvog susreta poklonio nekoliko mojih ploča. Odmah mi je javio da je fasciniran tom glazbom. Nije slučajno usred zime došao u Skopje.
Kako blues možemo povezati s makedonskom glazbom na koju svi koji ne dolaze iz Makedonije gledaju kao na iznimno složenu?
– Otkrio sam usporednice između makedonskog i američkog bluesa. Za mene je to isto. Makedonska je glazba blues, samo drukčije zvuči. Način na koji sviram makedonske teme, makedonske balade, je blues. To je isto.
Možemo li to reći i za sevdah?
– Isto to se može reći i za bosanski sevdah. Ta sjeta i ta tuga i ta radost u tuzi… “Joy Inside My Tears”, rekao je Stevie Wonder. A blues nije samo tuga. On je istodobno prkos, čežnja za slobodom, ljubavlju, ljepotom. To nije tuga. To je radost.
Zašto je u današnje doba došlo do povratka bluesu?
– Potrošila se bjesomučna, suha glazba, elektronska i DJ-ska. Profanirali su je, a DJ-i su se umorili od energetskih napitaka i raznoraznih sintetičkih droga. Umorili su se od jednoličnosti ritma i silnih gaža. Ne bih htio zvučati grubo, ali elektronika je umorila naše uši. Ovaj je album puristički napravljen. Snimljen je s velikom ljubavlju prema glazbi, s “lampama” i električnim gitarama iz šezdesetih. “Lampaška” pojačala, gitare, Hammond orgulje. Sve je odsvirano u stvarnom vremenu. Akkerman je negdje nasnimavao, ali i on je u nekim izvedbama svirao s nama. U izvedbi skladbe “Amazing Grace” odsvirali smo izuzetan duet, samo dvije gitare. Tako počinje album.
Tri akorda
Budući da se radi o izvedbama blues standarda, je li snimanje albuma bilo zasnovano na načelu “jam session”?
– Ne. Kad se pojavio već smo bili pri kraju snimanja. Rekao je: “Pusti mi snimku onoga što ste do sada uradili!” Kad ju je preslušao rekao je: “Počnite snimati!” Uključio se i odmah počeo svirati na snimke standarda koje smo već odsvirali. Program je odabran iz literature koja me je “napadala” dok sam bio klinac. Ovaj put iskazujem poštovanje prema glazbi s kojom sam odrastao. Birao sam skladbe po svom afinitetu, one koje su dopirale do mene, koje su me hranile dok sam se glazbeno razvijao: “Need Your Love So Bad”, “Spider In My Web”, “Stormy Monday Blues”, “Hoochie Coochie Man”… Bez filozofije. Bez nepotrebnog intelektualiziranja. Najjedostavniji mogući pristup. Ili znaš to odsvirati, ili ne znaš.
Kako ste se upravo sada odlučili snimiti te skladbe koje inače glazbenici sviraju na početku karijere?
– Iscrtao sam širok krug da bih stigao do jednostavnosti. Ovo je na prvi pogled jednostavna glazba – tri akorda. Ali ta tri akorda su samo teren za razvijanje igre. Jesi li dečko iz kvarta koji igra nogomet ili si David Beckham, to je druga stvar. Lopta je okrugla. Jesi li majstor s ta tri akorda ili si diletant?
Kako objašnjavate povratak blues glazbi koji se događa danas.
– Godine 1980. sa skupinom “Leb i sol” nastupio sam na jazz-blues festivalu u Sportskoj dvorani u Zagrebu. Na istom je festivalu nastupio i B. B. King koji je svirao poslije nas. Bilo je sjajno, ali tada B. B. King nije bio “in”. Ni blues tada nije bio “in”. Svi iz njegova banda bili su odjeveni u odijela i doimali su se poput cirkuske atrakcije, za razliku od danas, kad je B. B. King najcjenjeniji. Naravno, godine rada i godine života čine svoje, ali on je sada nedodirljiv. On je sada Bog. Želim reći da je blues ponovno “in” među mladima. Trideset sam godina čekao da bih snimio blues album.
Mnogi gitaristi koji su tijekom karijere svirali suvremenu glazbu, vraćaju se bluesu.
– Primjerice Bill Frisell koji na nekoliko zadnjih albuma svira country i blues. Komplicirao je, komplicirao i vratio se na tri akorda. Ta tri akorda skrivaju veliku tajnu.
Posvećenost i disciplina
Koliko je žilav vaš trio?
– S basistom Đokom Maksimovskim i bubnjarom Dejanom Milosavljevićem sviram već osam godina. Putovali smo cijelim svijetom. Svladali smo sve moguće komplikacije makedonske glazbe. Momci sviraju jako dobro. Poznaju sve što sam svirao. Imamo bogat repertoar. Imamo veliko iskustvo, ali nisam htio snimati blues album prije nego sam ih odveo u Ameriku. Imali smo studijsko putovanje i turneju po Americi i Kanadi. Morali su osjetiti te blues vibracije.
Na koji ste ih način upijali?
– Dovoljno je hodati ulicama New Yorka i slušati radio, otići u jazz klub na pivo. Morate osjetiti taj miris, te vibracije. Svako putovanje je avantura i novo iskustvo.
Što vam je najvažnije u glazbi?
– Najvažnija mi je posvećenost. Volim vidjeti da je netko tko je na sceni, posvećen tome što radi, da je sto posto u tome. Ako je pedeset posto u tome, okrenem se i odem. Disciplina duha, tijela i uma. Želim osjetiti da me netko vodi, bez obzira kojim stilom svira. Važno mi je da mi privuče pažnju, da mi pobudi emocije, da me odvede negdje i po mogućnosti da me uspješno vrati.
najnovije
najčitanije
Zadar
međunarodni dan plesa
Zadarski plesni ansambl gostuje u Hvaru
Hrvatska
KULMINACIJA
Raskol u Mostu: ‘Bilo je pitanje vremena. Raspudići su intelektualci koje Grmoja i Petrov ne mogu kontrolirati’
Hrvatska
PROVOKACIJA POSTALA REALNOST
‘Radije ću biti kruha gladan, nego koalirati s tobom’: Zekanović još lani prognozirao koaliciju HDZ-a i domovinaca
Nogomet
Premier liga
Lider Arsenal pregazio Chelsea s čak pet komada! Pogledajte golove
Zadar
DRŽAVA TOLERIRA
PROBIJENI ROKOVI U Zadru bez koncesija i uređenja plaža – do početka ljetne sezone?!
Nogomet
TRENER MLAĐIH KATEGORIJA
Zadarski trener Patrik Puljić o borbi s bolešću: ‘Najteža faza bila je suočavanje s dijagnozom…’
Crna Kronika
NAPAD
TEŽAK NAPAD U VIRU: Staklenom bocom i fizičkom snagom udario 53-godišnjakinju, ozlijeđena je
Zadar
velika promjena
NOVI KONCEPT Od sljedeće godine uvodi se devetogodišnje obrazovanje. Evo kako će funkcionirati
Zadar
NIZ ŠALJIVIH KOMENTARA
NASUPROT FOŠE: Mnogi se sprdaju s cipelicama ‘zadarske Pepeljuge’: ‘Da znam tko je princ…’
Rukomet
bliži se kraj sezone