Svake pripreme su borba, nadam se da ću biti spreman

Bi li Nikolaos Pappas s 23 poena odveo Grčku do pobjede, u polufinalu Europskog prvenstva do 20 godina u Zadru, da ga je čuvao Šime Olivari, nikada nećemo saznati. Nažalost, obrambeni specijalist hrvatske reprezentacije završnicu prvenstva je, zbog ozljede mišića, odgledao s klupe, te nije mogao pomoći svojim suigračima, koji su prvenstvo zaključili s dva poraza i tako ostali bez medalje. Neki će reći da je četvrto mjesto neuspjeh, ponajviše zbog slabe igre, dok će drugi ipak uzeti u obzir brojne pehove s ozljedama, koje je imala hrvatska reprezentacija. Što kažu igrači? Toni Prostran kazao je da ni on, ni njegovi suigrači nisu razočarani, iako su prije početka prvenstva očekivali medalju, a to mišljenje dijeli i njegov prijatelj Šime Olivari.
– Mislim da je normalno da nismo razočarani. To je dobar rezultat, jer je ova generacija već četiri godine u polufinalima. Svaki put smo, nažalost, izgubili, ali smo dvaput dobili utakmice za treće mjesto. Veliki je uspjeh dosta godina za redom biti u samom vrhu. Francuzi su sada prvaci, a mi smo ih u skupini dobili 25 razlike. Dobili smo i Grčku u pripremnom razdoblju, ali na prvenstvu nismo. Eto, okrene se sve. Možda nama loš dan, a njima dobar, jer na kraju se sve svede na jednu utakmicu – kaže Olivari.
Ozljede ostavile trag
Šime je u najavi prvenstva bio vjerojatno najoprezniji od svih članova reprezentacije. “Put do medalje ovisit će o mnogo čimbenika, prvenstveno da nas izbjegnu ozljede i onda se imamo pravo svemu nadati”, kazao je 20-ak dana prije početka natjecanja. Nažalost, Hrvatska doista nije imala sreće s ozljedama i to je moralo ostaviti traga.
– Na ovakvim prvenstvima se treba baš sve poklopiti da bi se došlo do medalje. Nažalost, ozljede nas nisu zaobišle. Prvo je Butorac u Italiji slomio ruku, onda je meni prst izletio, Radošević je posljednje utakmice igrao pod blokadom, Toniju je pukao mišić pa onda i meni isto, Delaš je imao problema s leđima, također Bilinovac, Zubčić… Sve skupa, situacija je po tom pitanju bila dosta loša i to je sigurno ostavilo traga na igri i rezultatima.
Unatoč ozljedama, bilo je dosta kritika na igru momčadi, ponajviše zbog napadačke bezidejnosti. Koliko je tu nedostajala kreacija Prostrana?
– Od playmakera sve počinje. Toni je vukao i dosta toga se vrtilo oko njega. Onda se odjednom ozlijedio i morali su ga zamijeniti Bilinovac i Došen. Odmah je malo čudnija, drukčija igra.
Kao da zdravstveni problemi Prostrana, Butorca i ostalih nisu bili dovoljni pa se usred prvenstva ozlijedio i Olivari.
– Odigrao sam prvih pet utakmica, a na petoj protiv Francuske sam najvjerojatnije dobio neki udarac. Kako sam bio zagrijan, nisam ga osjetio, ali kasnije, kada se noga ohladila, počela je oticati i prvenstvo je za mene bilo završeno.
Teško gledati s klupe
Igrači, inače kažu da im je najteže gledati suigrače na terenu, a da im ne mogu pomoći. Šime je morao odgledati tri najvažnije utakmice na prvenstvu i to još u svom gradu, gdje je sigurno postojala još veća želja zaigrati.
– Istina, uvijek je teže gledati s klupe, nego kada igraš. Tvoji suigrači se bore za medalju, ti misliš da možeš pomoći, a zapravo možeš samo gledati sa strane. Lakše bi mi bilo da sam se zagrijavao pa da me trener nije stavio u igru, nego ovako, kada znaš da ne možeš igrati.
Na utakmicu za treće mjesto došli ste u dresu, kao da ćete zaigrati. Je li uopće postojala takva mogućnost?
– Teško, jako teško. Evo, još danas ne mogu normalno skvrčiti tu nogu.
Najljepši dan prvenstva za Hrvatsku bio je onaj četvrtfinalni. Veliki preokret protiv Srbije bio je, barem na jedan dan, to-tema u hrvatskom sportu, no kao da vas je ta utakmica više ispraznila, nego napunila energijom uoči polufinala.
– To je stvarno bila čudna utakmica. Mislim da nas je na određeni način ispraznila, jer smo cijelu utakmicu bili tu negdje pa smo u posljednjoj minuti morali dostizati njihovu prednost, što nije nimalo lako. Svašta se tu moglo dogoditi, mogao je sudac dosuditi dva bacanja, a ne tri, ili Delaš ne uhvatiti posljednju loptu. Na kraju je dobro završilo za nas.
Za većinu onih koji su pratili prvenstvo, pobjeda Francuske u finalu protiv Grčke bila je veliko iznenađenje. Zapravo, iznenađujući je bio i sam plasman Francuza u finale, s obzirom na ono što su prikazali u prvom dijelu natjecanja. No to i je draž košarke i ovakvih turnira. Najvažnije je biti najbolji u pravom trenutku.
– To me je stvarno iznenadilo, jer u Makarskoj nisu igrali baš dobro. Mi smo ih lagano dobili i ostavili ih na četrdeset poena. Izgledalo je kao da se traže, kao da imaju dosta rezerve, da nije to ta Francuska protiv koje smo uvijek igrali. Onda su došli u Zadar, otvorilo im se, proigrali su i u finalu dobili Grčku, koja je do tada bila bez poraza.
Napredak i borba
Šimino prvenstvo trajalo je pet utakmica, s tim da je ta peta, na kojoj se ozlijedio, bila najlošija i jedina bez poena. U prve četiri bio je jedan od ključnih igrača Hrvatske, kako zbog posla kojeg je obavljao u obrani, tako i zbog napadačkog učinka (vidi okvir), koji mu ranije nije bio jača strana. Uzimao je više šuteva i više pogađao, što znači da je prošle sezone dosta napredovao i nekako se oslobodio u tom dijelu igre.
– U tome mi je dosta pomogla prošla sezona u Boriku. Trener Plantak mi je stvarno davao prilike. Igrao sam dosta, 20-ak minuta u prosjeku, ovisi kako koju utakmicu, unatoč tomu što sam bio bolestan. Nije kao što je bilo u Zadru, gdje sam uglavnom igrao samo na treninzima, a na utakmicama slabo. Velika je razlika za mladog igrača ako sjedi na klupi ili igra. Ta sezona u A-1 ligi mi je stvarno puno koristila, jer sam dobio sigurnost u igri. Jednostavno, neke situacije u igri se drukčije, bolje rješavaju.
Na pripreme Zadra ovoga će puta doći snažniji, kvalitetniji i nešto iskusniji nego prije dvije godine, te će se pokušati nametnuti treneru Danijelu Jusupu i izboriti za mjesto i minutažu u prvoj momčadi.
– Svaki put je to borba. Nikad ne možeš biti sto posto siguran da ćeš biti u prvoj momčadi. Uvijek se nešto može dogoditi. Možeš biti siguran pa ti se dogodi ozljeda i otpadneš. Nikad se ne zna što će biti.
Kakvo je sada stanje s ozljedom?
– Svaki dan idem na terapije, a u ponedjeljak (danas, op. a.) ću lagano početi raditi sa Šangom i nadam se da ću biti spreman za početak priprema 2. kolovoza – zaključio je Olivari.

Albicy, Pappas, Delaš…

Na prvenstvima mlađih reprezentativnih selekcija uvijek se s posebnom pozornošću promatraju igrači, koji bi u budućnosti mogli biti nove zvijezde europske i svjetske košarke. U najbolju petorku ovog EP-a uvrštena su dva Grka, Pappas i Papanikolaou, zatim hrvatski kapetan Delaš, španjolski centar Mirotić, te najkorisniji igrač prvenstva, francuski playmaker Albicy, no bilo je tu još dosta igrača, koji će sasvim sigurno napraviti velike seniorske karijere.
– Albicy je stvarno odličan igrač. Krade lopte, asistira, zna uhvatiti skok. Nizak je, ali bez obzira na to igra vrhunski. Brz je i stvarno nezgodan za čuvati. Pappas igra rutinerski. Nije nešto posebno brz, ali fintira i ima odličan šut. Delaš je isto uvijek u vrhu, među najboljima – mišljenja je krilni igrač Zadra.

Novi Zeland i suigrači

Europsko prvenstvo u Hrvatskoj bilo je posljednje gdje je ova generacija košarkaša nastupila u istom sastavu. Možda sljedeće godine na EP-u do 20 godina zaigraju Došen, Batur i(li) Prostran (rođeni 1991.), no svima ostalima ovo je bila posljednja reprezentativna akcija u mlađim kategorijama. Što će Šimi Olivariju najviše ostati u sjećanju?
– Sigurno ću pamtiti Novi Zeland. To je stvarno bilo nešto vrhunsko, od toga kako su nas ljudi tamo primili, do atmosfere na utakmicama i rezultata. Osim toga, mislim da smo bili stvarno dobra klapa, svi smo se slagali i na terenu i izvan njega, a tu je i moj cimer, Toni. Tko zna, možda se neki od nas ponovno sretnu u reprezentaciji.

Žal za atmosferom

O slabom odazivu publike i atmosferi netipičnoj za grad košarke, bilo je mnogo riječi nakon završetka prvenstva. Možda i previše, ali nažalost, to je ipak nešto, što je ponajviše obilježilo ovo prvenstvo.
– Protiv Srbije je bilo ljudi i nije bila loša atmosfera, ali u polufinalu i na utakmici za treće mjesto ih je bilo puno manje. Možda im termin nije odgovarao, jer su ljeti u sedam sati još uvijek svi na kupanju. Ne znam što bi još rekao, osim da mi je žao što nismo imali veću podršku.

Veliki napadački napredak

Olivari se do sada najviše isticao kao vrlo dobar obrambeni igrač, no prošle je sezone napravio značajan korak naprijed i u napadačkoj igri. Primjera radi, na devet utakmica na Svjetskom prvenstvu na Novom Zelandu prošle godine, igrao je u prosjeku 18 minuta, te je za to vrijeme postizao tri poena, uz 2,8 skokova i jednu asistenciju. Na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj godinu dana kasnije, na pet je utakmica igrao prosječno 29 minuta, uz učinak od 7,8 poena, 6 skokova i jednu asistenciju.