Kad su Francuskinje s kajacima zapele za zaštitnu mrežu…

Puno sam gledao »Baywatch« i zato sam odlučio da i ja budem spasilac na plaži. Svidjelo mi se kako spašavaju djevojke i daju im umjetno disanje usta na usta, kroz smijeh priznaje Lovre Dundov, dvadesetjednogodišnji student nautike iz Zadra i jedan od nekolicine zadarskih spasilaca. Sunce je visoko na nebu, ura je oko podne, u hladu je dobrih 35 stupnjeva Celzijevih, lokacija bazen na Kolovarima. Dundov tamo čuva od utapanja kupačice i kupače, a društvo mu pravi kolega Antonio Eleršek. I Antonio je u ranim dvadesetima, broji svega jednu više od Lovre. Zajedno, pak, dijele isti broj godina u spasilačkoj službi, konkretno tri ljeta.
Fali Pamela
– Fali nam Pamela, smije se Lovre.
– Šalu na stranu, nije ovo loš posao, plaća je dobra, smjena doduše traje dosta dugo od 10 do 19 sati no imamo pauzu za ručak i kada se dobro organiziraš nije teško. A sviđa mi se i ova pozicija kao i to što nam je poslodavac država pa nema nekih ekstra zadataka kako što to naši kolege imaju koji čuvaju privatne plaže ili bazene pa uz svoj posao rade i još nekoliko stvari na plaži, ističe Lovre.
Slaže se i kolega Antonio, inače student nutricionizma.
– Dobar je ovo posao. U svakom slučaju bolje od rada po nekakvim skladištima. Zna biti dosadno jer ovo je ipak bazen gdje se okupljaju ljudi koji znaju plivati, no ja sam zadovoljan, naglašava Antonio.
Lovre dodaje kako zna da se prijavilo manje ljudi nego su ih tražili što ga čudi.
– Ne razumijem da nije bilo dovoljno zainteresiranih za ovaj posao. Plaća je dobra pa računam da promidžba nije bila adekvatna, da ljudi ne znaju za ovo, mišljenja je Lovre.
Nekih opasnih situacija nisu imali, ističu.
– Ja sam prošle godine imao jednog djeda koji je operirao rak pluća pa mu je nedostajalo kondicije no to ga nije spriječilo da se uputi dalje od obale gdje mu je ponestalo snage pa smo kolega i ja uskočili u more i spasili ga od utapanja. Osim te intervencije nekih drugih nisam imao. Ipak iduće godine ne namjeravam ponovo u spasioce. Iduće godine ću u vatrogasce. Je da je manja plaća ali je više adrenalina, a to mi treba, najavljuje Lovre.
Prošle godine jedan dječak pao sa skakaonice
Antonio nije siguran hoće li i iduće godine čuvati djevojke od utapanja kao što je to napravio nedavno, kako nam prepričava, kada su dvije Francuskinje zapele sa svojim kajacima za zaštitnu mrežu.
– Zapele su u mrežu i bez naše pomoći nisu se znale izvući. No, nakon naše intervencije djevojke su nastavile laganini morem kao što su i došle, prisjeća je Antonio.
A prisjeća se i jednog i ne tako laganog slučaja kada je upravo u njegovoj smjeni prošle godine jedan dječak pao sa skakaonice, penjući se na najviši dio skakaonice, onaj od 10 metara, da bi se oskliznuo i pao na onaj dio od pet metara i od tamo završio u moru.
– Na sreću prošao je s lakšim ozljedama, ipriča Antonio.
Razgovor zaključujemo dogovorom oko slikanja, momci očekivano skidaju majice kako bi ih fotografirali baš onako kako to rade »kolege« iz »Baywatcha«.
U međuvremenu, uljeće im i jedna hitna intervencija. Jedna gospođa pada s plastične stolice, Lovre i Antonio odmah priskaču u pomoć, vade sredstva za dezinfekciju. Na sreću gospođa prolazi samo s lakšim ogrebotinama na laktovima…
 

Manje od deset zainteresiranih

Ove godine nismo organizirali tečaj za spasioce jer ih se prijavilo manje od 10, a 10 je minimum da bi organizirali tečaj. Ono što svaki kandidat treba zadovoljavati prije pristupanja tečaju je to da je punoljetan, da je zdrav, da zna engleski jezik i naravno da zna plivati. Tečajeve radimo na Višnjiku, radi se prva pomoć, izvlačenje utopljenika, polaznici slušaju predavanja o ekologiji, o zaštiti obale… vježbaju se sve one važne stvari za njihov budući posao. Po završetku, uspješnom završetku tečaja, dobiva se licenca koja traje tri godine. Mi u Crvenom križu dajemo licence, a zapošljava ih Obala i lučice, informira nas Bore Galac iz zadarskog Crvenog križa.