Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

»Hvala moru, luni, maestralu, ričima i svemu što nas je održalo na ovom moru i kamenu«

26.07.2021. 13:39


U prekrasnom ambijentu Trga Sri sela u Bibinjama održana je 5. Večer dalmatinske beside posvećena autorima koji pišu na dalmatinskom dijalektu. Ovogodišnje izdanje domaće beside okupilo je devet autora, devet ljudi koji svoje misli, doživljaje, emocije, u trenu na papiru ostavljaju.
– Poezija zna biti svemoćna i razviti neslućena značenja. Prepustite se svim vrstama iskušenja i propitkivanja, a u našem podneblju, nad morem, kazala je voditeljica programa Vesna Matešić, inicijatorica Večeri dalmatinske beside.
Među publikom su bili Šime Sekula, bibinjski načelnik, Šime Šimunić, prvi načelnik i predsjednik KUD-a Ivan Goran Kovačić, i drugi.


Nasuprot duhom siromašnom životu
– Poezija ima narav vječnog stanja. Takav život ima svoju zvučnost i svjetlost, ali i svoje sjene i sjete, dakle onu drugu, ali dragocjeniju, jasnu vrstu mudrosti kad se stvara nasuprot našem brzom i zastrašujuće duhom siromašnom životu, rekla je Matešić.
Važno je, kaže ona, i kako izgovaramo svaku rič jer ona mora biti razumljiva, ona mora tješiti, liječiti, odgajati, zabavljati, povezivati, smirivati i poticati.
– Zato treba ponekad stati, uzeti vrijeme od života, uzeti predah i posuditi si osjećaj kako nisi stvoren samo za brigu, trku, zujanje i strah već kako si stvoren i za upuštanje u maštu. Za vraćanje u sjećanja potrebno je nekad stati i razgovarati s prijateljima, sa stvarima oko sebe, istaknula je Matešić.
Svoje stihove, riči i beside su govorili Bibinjci Ante Sikirić Krivin, Martin Fuzul, Josip Bepo Bralić i Šime Lisica Kitov te Bibinjke Samantha Pedišić, Stoja Lenić i njezina unuka Josipa i Anka Birkić iz Murvice te Žarko Sarađen iz Stankovca i Lorenta Fuštin iz Primoštena.


Samantha, poštar Marin, osebujni Ante, pjesnik Krivin
Publiku je svojim recitacijama nasmijala mlada Samantha Pedišić. Pjesme su jako aktualne s kojima se publici lako poistovjetiti, o nacionalnom stožeru za zaštitu od korone i turističkim bukingu. Najpoznatiji poštar u Hrvatskoj, bibinjski pjesnik Marin Fuzul svojim recitacijama je na osebujni način i s puno nostalgije, nazočne vratio u prošlost.
– Okruženi smo materijalnim bogatstvom i duhovnom prazninom i zato je dobro vraćati se izvoru i crpiti vrijednosti koje su nam poklonili naši stari, a to su vjera, ljubav i domoljublje, naglasio je Fuzul.
U osebujnim pričama Ante Lisica Kitov vrijedno i brižno čuva bibinjski govor. A da pisma i Bibinje jedno bez drugoga ne mogu još jednom je potvrdio pjesnik Ante Sikirić Krivin.




Očuvanje svog jezika
– Hvala moru, luni, maestralu, ričima i svemu što nas je održalo na ovom moru, kamenu, drači i sabunu. Hvala i dragom Bogu koji nas voli jer drugačije i ne bi mogli opstati kao narod, poručio je Ante Sikirić istaknuvši kako su već uspjeli u naumu da očuvaju domaće pomalo zaboravljene riječi.
Naime, želja organizatora da sačuva lokalne idiome, riječi zadarskog zaleđa, otoka te da inspirira mlađe generacije da očuvaju svoj jezik, urodila je plodom.
Anka Birkić iz Murvice čije pjesme, kako nam je kazala, nerijetko budu »napisane na listu kupusa«, s obzirom na to da cijelu godinu radi u polju, rado dolazi u Bibinje.
– Osjećam se kao domaća, kada dolazim u Bibinje imam osjećaj kao da dolazim kući, već sam petu godinu ovdje i osjećam se predivno, kazala je Birkić.


Bibinjska nevista Stoja
Jednu od urnebesnih priča iz primoštenskog slovara, knjige »Bepa i Vane« pročitala je suautorica Lorenta Fuštin, dok je Žarko Sarađen iz Stankovca nadahnuto pročitao svoje dvije pjesme.
– Napokon sam postao pjesnikom, na tiskanju mi je prva knjiga pjesama, ponosno je otkrio Sarađen.
Posebna priča je 70-godišnja baka Stoja Lenkić koja je proteklog mjeseca sa svojim Andrijom Lenkićem proslavila zlatni pir. Pjesmom »Bibinjska nevista« ova »Zemunička« izazvala je salve smijeha i pljeska, a sve je začinila njezina unuka Josipa pročitavši pjesmu »Baka Stoja«. Bio je to šlag na tortu ove spektakularne večeri poezije, »u lipoj domaćoj besidi s kojon se idrilo kroz minulo vrime«.
Pročitavši jednu od pjesama Ivica Matešića Jeremije prisjetili su se na protekle godine ovog rano preminulog zadarskog književnika, pjesnika i publicista.