Fotografije (p)ostaju uspomene

Ranije smo mi fotografi prilikom razvijanja slika morali ocijeniti svjetlosnu jačinu i osjetljivost filma kao i promijeniti brzinu snimanja da bi na kraju fotografija “ispala” dobro, pojašnjava Vjekoslav Surać iz fotostudija “Vjeko” koji se bavi fotografiranjem i izradom fotografija još od davne 1945. godine
Napredovanje u tehnologiji i svakodnevna otkrića i spoznaje zahvaćaju sve segmente raznih djelatnosti, koji se uvijek mijenjaju i unaprjeđuju pa ništa drugačije nije ni s fotografijom.
Nekadašnje klasične fotoaparate i razvijanje filmova s ograničenim brojem snimaka, zamijenili su digitalni “strojevi” i pohranjivanje slika u kompjutorima, CD-ima i sličim medijima u neograničenim količinama.
– Kod klasične fotografije postojao je pravi zanat i umijeće povezano s razvijanjem same fotografije. Danas je to sve automatski “obrađeno” u samom uređaju, odnosno njegovom kompjutoru. Naime, ranije smo mi fotografi prilikom razvijanja slika morali ocijeniti svjetlosnu jačinu i osjetljivost filma kao i promijeniti brzinu snimanja da bi na kraju fotografija “ispala” dobro i kvalitetno, pojašnjava Vjekoslav Surać iz fotostudija “Vjeko” koji se bavi fotografiranjem i izradom fotografija još od davne 1945. kada se u cijelom Zadru moglo vidjeti tek pet fotoaparata i jednako toliko fotografa.
Danas se gotovo svi bave fotografiranjem pa i izradom fotografija jer napretkom fotografije i fotoaparata, ona je svojom rasprostranjenošću postala i bliska i dostupna ljudima. Danas se barem po jedan fotoaparat zavukao pod krov svake kuće i stana, a koriste ga svi i djeca i odrasli.
Tek prije kojih pedesetak godina fotoaparati, posebno oni profesionalni i kvalitetniji, bili su jako skupi, ali i masivni. Danas se, u odnosu na ranije, za relativno malu cijenu dobije iznimna kvaliteta slike kao i jednostavnost i lakoća upotrebe aparata.
Većina danas odmah i bez ikakvih dvojbi mijenja novo za staro posebno kada se radi o tehnologiji, no ipak postoji i onih 10 posto ljudi koji su i dalje “vjerni” svojim starim fotoaparatima i teško se od njih odvajaju.
– Još uvijek mi svakodnevno dolaze ljudi sa starijim fotoaparatima na ručno navijanje i s filmovima za razvijanje. Uglavnom su to kvalitetni fotoaparati koje su ljudi skupo platili, a često im predstavljaju i svojevrsnu uspomenu pa ih zato ne žele mijenjati. To se najviše odnosi na starije osobe koje se ne žele “gnajviti” s učenjem nove tehnologije. Najveći nedostatak tih fotoaparata je to što ograničavaju broj slika koji se može napraviti i predstavljaju rizik da poneke slike i ne uspiju, kaže Surać.
Fotografije su uspomene koje nikada ne blijede i u pravilu služe za bilježenje i “urezivanje” onoga čega se želimo cijeli život prisjećati i pamtiti. Upravo zato i najveći broj fotografija nastaje prilikom sretnih događaja, postignutih uspjeha, proslava rođendana, izleta, putovanja…
Prava fotografija, “izađena” na kvalitetnom originalnom fotografskom papiru, može trajati preko sto godina ako je sačuvana u pravim uvjetima i na pravi način, znači tamo gdje nema jakog svjetla i puno vlage. Najbolji su primjer još uvijek sačuvani primjerci prvih fotografija.
– Danas ljudi u velikom postotku izrađuju vlastite fotografije printerima i na običnom papiru zbog čega su one kratkog vijeka. To je utjecalo na posao izrade fotografija, odnosno razvijanja slika i zato se u zadnjih pet godina smanjio za preko 70 posto. Ljude više raduje i zabavlja sam postupak fotografiranja i kratki pogled na “urađeno” nego pregledavanje tih fotografija nakon određenog vremena. Vjerojatno zato jer u svakoj prigodi nastaje veliki broj fotografija s više raznih fotoaparata pa i samo pregledavanje zahtijeva više vremena ali i volje, a često se brojne fotografije na kraju ipak izbrišu ili, pak, u potpunosti preprave, zaključio je Vjekoslav Surać.