Zadarska županija – raj govedara?

Lošije informiran, ali stručan čovjek očekivao bi u ovdašnjem poljodjelstvu briljantne uspjehe vinara, maslinara, ovčara, voćara i sl. kad tamo – govedarske mliječne farme
Čitanje posljednjih podataka Ministarstva poljoprivrede, koji sadrže popis isplaćenih premija u 2007. godini poljoprivrednim proizvođačima, začudit će sve manje informirane koji žele shvatiti kakve adute Zadarska županija ima u poljoprivrednoj i općenito gospodarskoj borbi za život i razvoj. Naime, na samom vrhu Hrvatske po iznosu isplaćenih premija svrstale su se dvije ovdašnje tvrtke koje – uzgajaju mliječne krave.
Farme Vigens i Vrana dobile su na ime premija preko pet, odnosno preko četiri milijuna kuna, dakle, ukupno preko devet milijuna u kraju u kojem bi većina slabije informirana očekivala procvat mediteranskih kultura i proizvoda.
Kad tamo Zadarska županija na pravcu Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke, odnosno Podravine, Slavonije i sličnih područja.
“Pozitiva”
Vigens i Vrana blago su za svaku sredinu u kojoj djeluju i Zadarska županija sretna je što ih ima. Otkriva ovaj podatak čitav niz drugih stvari. Jedan bitan zaključak je da sve ono što smo imali, a nismo “rasprčkali” pod bivšim PK Zadrom “drži vodu”. Štoviše, otkriva da dobar program preživi i najgore nevolje, jer pamtimo da su obje firme prolazile dugogodišnju stečajnu agoniju da bi sada spadale u hraniteljice. Konačno otkriva se ovim podatkom da je Zadarska županija s Ravnim kotarima najveća ravnica na području hrvatskog sredozemnog dijela, sposobna za kulture koje neinformirani ne očekuju u ovom podneblju.
“Negativa”
Drugi set saznanja koja iz ovog proizlaze je da se “zlatni rudnik” Ravnih kotara još uvijek ne korsti ni približno koliko bi trebalo, jer bi na ovim listama moralo biti puno drugih stvari. Kao što otkriva da ne znamo baš sve o tome koje se kulture potiču, a koje ne.
Istina je da je posljednjih godina bilo i ima razloga za zadovoljstvo, utoliko što se ovdje umnažaju novi nasadi. Stručnjaci hvale Zadarsku županiju, odnosno pojedina područja na njoj, jer su posadili najviše novih maslinika na području zemlje. Isto tako ponosno se spominje višestruko vrijedan projekt Maraske s marašnjakom na Vlačinama. Konačno, makar se tu događaju neki zastoji, ako je ovako izvana suditi, ponosni smo i na Korlat, odnosno Badel i Vinariju Benkovac koja bi nas s vinogradima trebala konačno lansirati među pristojne proizvođače vina u zemlji.
Sve ovdje nabrojeno rezultat je osmišljenog projekta za Čobankovićevog “ministrovanja” kojim se omogućilo stavljanje nazovi šumskog zemljišta u pravu funkciju kroz sadnju dugotrajnih nasada, što se u Zadarskoj županiji prilično iskoristilo. No, postavlja se pitanje, kad smo tako uspješni u korištenju nekultivirane poludivlje zemlje, što je s onom koja je od pamtivijeka obrađena i zašto je nema u sustavu? To je i jedna od najvećih tragedija Kotara i ove plodne ravnice od Nina do Skradina.
Pogriješili kraj
No, pitanje je je li normalno očekivati da ovaj kraj blista u govedarstvu i mljekarstvu ili je bilo za očekivati vino, ulje, ovce, ovčje mlijeko, sir, voće, ribu…
Vraćajući se nekim drugim podacima, kažimo da je ipak u Hrvatskoj od kompletnog poljoprivrednog sektora jedini pozitivan u međunarodnoj robnoj razmjeni sektor ribarstva. Dakle, Hrvatska više ribe izvozi i proda za devize drugima nego što je uveze. No, i tu ne treba pretjerivati jer bilancu spase tune s izvozom u Japan. Spas za bilancu, a loš pokazatelj nacije je svakako premalena potrošnja ribe po glavi stanovnika u zemlji, jer Hrvatska je na nekih 8 do 10 kg, dok je prosjek EU preko 16 kilograma, što će reći da više ribe i morskih plodova jedemo i nju bi više uvozili. Zadarska županija toj pozitivnoj bilanci ipak daje najveći prilog u državi.
Hrana kao dobar posao
Spomenuti Vigens i Vrana, ali i uzgajivači tuna i dio drugih u sektoru ribe i marikulture, s druge su nam strane pokazatelj – da se posao s hranom isplati. Tome treba pridružiti činjenicu da u narasloj i bolnoj inflaciji, koja je u Hrvatskoj došla do 8,4 cijene hrane u tom prosjeku idu i dva i triput brže. To nije hrvatska stvar već rezultat rasta cijena hrane u svijetu. Istina je da se dio toga pripisuje lanjskom “incidentu” s iznimnom sušom. No stručnjaci s pravom procjenjuju da će hrana ostati skupa i rasti joj cijena. Hrvatska to nije ili nije dovoljno shvatila, odnosno pretvorila u svoju prednost od svjetskog nedostatka. EU je izmijenila sustav ponašanja u poljoprivredi, izgleda nakon niza godina odustala od ograničenja proizvodnje hrane, barem niza kultura, cijeneći da će u budućnosti to biti dobar posao. U Hrvatskoj i u ovom raju Ravnih kotara ostaju goleme neobrađene površine koje bi morale donositi novac.