Zaljubljeni u hrvatski jezik, zemlju i kulturu

Kad sam bila mala moji roditelji su išli na zabave kod svojih prijetlja iz Hrvatske i uvijek pamtim atmosferu s tih zabava. Oni su nam pričali o svojoj zemlji i to mi se nekako urezalo u pamćenje. Kad sam birala koji ću jezik novih članica Europske unije učiti, odmah sam znala da će to biti hrvatski, rekla je Vinciane iz Luksembourga, prevoditeljica u Europskoj komisiji

Na zadarskom sveučilištu održana je Međunarodna ljetna škola hrvatskog jezika i kulture pod nazivom «Zoranićeva arkadija», a njezini polaznici došli su iz raznih krajeva svijeta s raznim pričama koje ih vezuju za Lijepu našu.
Naš kompleksan jezik i bogatu kulturu nisu htjeli bolje upoznati samo oni koji imaju rodbinske veze s Hrvatskom. Neki su tu iz poslovnih razloga, neki su studenti hrvatskog jezika u svojim zemljama, a neke je jednostavno privukla ljepota naše zemlje.
Cinzia iz Brescie u Italiji volontira za nevladinu organizaciju VIS iz Rima čije misije djeluju po Africi, Južnoj Americi i Europi. Cinzia je s još jednim kolegom na zadatku u Bosni i Hercegovini, a radi na integraciji, profesionalnoj orijentaciji i kulturi srednjoškolaca u jednom mjestu u kantonu Zenica. Kako bi se bolje razumjeli sa djecom, htjeli su usavršiti hrvatski jezik.
– Moramo se i mi integrirati kako bismo pomogli djeci da se integriraju. Tamo smo jer im želimo pokazati jednu perspektivu drugačiju od njihove. Ta djeca nisu ni proživjela rat, a opet nose njegove rane baš zato što od svojih roditelja vide da je u redu da primjerice muslimani ne vole Hrvate, Hrvati ne vole Srbe i onda se i oni tako ponašaju. Želimo im pomoći da se međusobno uvažavaju i stvore normalni suživot, rekla je Cinzia koja će u BIH ostati dvije godine.
Kako kaže, put do njihovog cilja je težak, ali djeca ih slušaju i pokušavaju shvatiti pa se nada da će do kraja svog boravka u BIH ipak vidjeti dobre rezultate.
Veniciane iz Luksembourga i Veronique iz Belgije su prevoditeljice u Europskoj komisiji, a s obzirom da se Hrvatska sprema za punopravno članstvo u Europskoj uniji, bit će potrebne i prevoditeljice s hrvatskog jezika. Kako kažu, njihov posao je vrlo interesantan, a naša zemlja, jezik i kultura jako im se sviđa.
Veroniqein suprug je porijeklom iz Šibenika stoga joj je bilo prirodno da uči hrvatski dok su Vincianini razlozi nešto drugačiji.
Kad sam bila mala moji roditelji su išli na zabave kod svojih prijetlja iz Hrvatske i uvijek pamtim atmosferu s tih zabava. Oni su nam pričali o svojoj zemlji i to mi se nekako urezalo u pamćenje. Kad sam birala koji ću jezik novih članica Europske unije učiti, odmah sam znala da će to biti hrvatski, rekla je Vinciane.
Hrvatska joj se jako sviđa, grad, more i sunce svih su ih očarali, a za slapove Krke Vinciane kaže da su njezina vizija raja.
Massimiliano iz Rima studira Međunarodnu suradnju na Političkim znanostima te je zbog toga želio naučiti hrvatski jezik. Našalio se da će možda upravo on, kad nauči hrvatski, riješiti neka neriješena pitanja između Italije i Hrvatske, poput ZERP-a.
Slovakinja Lea završila je prvu godinu na studiju hrvatskog i bugarskog jezika u Bratislavi. Iako ga uči nešto manje od godinu dana, Lea odlično priča hrvatski, a i zaljubila se u našu zemlju.
– Prvi put sam bila u Hrvatskoj prije godinu dana, a od onda sam posjetila Dubrovnik, Split, Trogir, Pulu, Rijeku i druga mjesta, ali Zadar je definitivno najljepši hrvatski grad, tvrdi Lea.
Ovi zaljubljenici u našu zemlju na Odjelu za kroatistiku Zadarskog sveučilišta uče hrvatsku književnost, gramatiku i kulturu kroz glazbene radionice, gledanje hrvatskih filmova, a u učenju im puno pomaže komunikacija između sebe i s Hrvatima. Smješteni su u Studentskom domu, a uz učenje i izlete stignu se i okupati i malo izaći vani.
Iz Zadra su otišli u ponedjeljak, a sa sobom su odnijeli puno lijepih uspomena, bogatiji za veliko znanje, nove prijatelje i neponovljivo iskustvo. Otišli su s lijepim uspomenama i sigurnošću da će se opet vratiti.