Trojica pastira koji su veloratski kraj učinili još ljepšim i skladnijim

Hrvatski narod, nažalost, ne zna otkrivati i poštivati svoje velikane. Vi ste iznimka, poručio je jučer Veloraćanima mons. Puljić. Mate Garković i njegov nasljednik Marijan Oblak te veloratski župnik Josip Marcelić – imali su važne uloge nakon Drugog svjetskog rata u Zadarskoj nadbiskupiji. Podizanje poprsja Garkoviću bila je želja mons. Oblaka 2008. godine – o 40. godišnjici Garkovićeve smrti, a u godini svoje 50. obljetnice biskupstva
Zadarski nadbiskup Želimir Puljić blagoslovio je u srijedu, 25. kolovoza, u župi sv. Ante Padovanskog u Velom Ratu na Dugom otoku brončana poprsja trojice uzornih pastira. To su zadarski nadbiskupi Mate Garković i njegov nasljednik Marijan Oblak te veloratski župnik Josip Marcelić, koji su imali važne uloge nakon Drugog svjetskog rata u Zadarskoj nadbiskupiji. Podizanje poprsja Garkoviću bila je želja mons. Oblaka 2008. g. – o 40. godišnjici Garkovićeve smrti, a u godini svoje 50. obljetnice biskupstva. Nakon Oblakove smrti Veloraćani su ostvarili njegovu želju, no podigli su poprsja još dvojici pastira kao trajni znak sjećanja za sve što su učinili za hrvatski narod – svjedočili su bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje, istaknuto je na svečanosti.
Blagoslovljena i oltarna slika Gospe od Ružarija
Nadbiskup Puljić je zahvalio župljanima jer su prepoznali vrijednost svojih sinova. Župa Veli Rat, rodbina i prijatelji Marijana Oblaka financirali su poprsja lijevana na Hvaru i u Zagrebu koja je izradio eminentni hrvatski kipar Kažimir Hraste. Nalaze se na mramornim postoljima ispred župne crkve, a na podignutom pločniku na rubnom dijelu trgu ispred župne crkve podarili su novu vizuru spomen mjesta. „Hrvatski narod, nažalost, ne zna otkrivati i poštivati svoje velikane. Vi ste iznimka” čestitao je nadbiskup Veloraćanima, kako se nazivaju, u zahvalnosti za sinove hrvatskog naroda i Crkve koji su nas zadužili. Uime župljana tog malog ribarskog težačkog mjesta, prisutnima se obratio Damir Ćaleta, poželjevši da puk prepozna veličine svojih sumještana. Imali su potrebu Svevišnjem iskazati ljubav i svojim crkvenim pastirima materijalnim znakom zahvale, a čine to i duhovno. Uime te ljubavi naši pradjedovi su htjeli resiti svoje crkve, rekao je Ćaleta, dodavši da su trojica pastira veloratski kraj učinili još ljepšim i skladnijim. Mons. Puljić je blagoslovio i dragocjenu oltarnu sliku Gospe od Ružarija u župnoj crkvi u vrijednosti od 45 tisuća kuna. O njenoj restauraciji govorio je mons. Pavao Kero, biskupski vikar za kulturu. Obnova je financirana, kao što se to čini s obnovom svih umjetnina Zadarske nadbiskupije – prihodima od prodaje ulaznica Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.
Mjesto koje je dalo dva nadbiskupa
– Rijetko koje mjesto se može podičiti time da ima dva nadbiskupa, i to u 50 godina jedan za drugim. Imali su ključnu ulogu u Velom Ratu i bili su naši pastiri u najtežim trenucima za domovinu, rekao je dr. Ante Uglešić, nećak mons. Marijana Oblaka koji je o životu trojice pastira svjedočio osobno ih poznavajući. Mate Garković, rođen 1882. godine, skromni svećenik glagoljaš, bio je župnik Preka, obnovitelj zadarske Visoke teološke škole i sjemeništa gdje se školovao pomladak zadarske i drugih biskupija u Hrvatskoj i BIH. Komunisti ga nakon Drugog svjetskog rata nevinog osuđuju zbog tzv. staleškog udruženja svećenika i navodnog neplaćnja poreza za novac poslan crkvama zadarske nadbiskupije za njihovo održavanje. Don Josip Marcelić je rođen 1912. godine u Preku. U Velom Ratu je bio župnik u Drugom svjetskom ratu i nakon hrvatskog proljeća. „Njemu moramo zahvaliti što smo tu, živi” kažu danas Veloraćani. On je ponudio svoj život klečeći na kamenu pred talijanskim fašistima, srpskim i crnogorskim četnicima koji su htjeli streljati Veloraćane, izmolivši da ih se pusti. Za odmazdu neprijatelj je 15. svibnja 1943. godine u susjednom zaseoku Polje streljao 14 mještana, što je tragičan dan u životu župe. Okupatori su se ponovno vratili 17. svibnja 1943. godine kada su odveli Veloraćane u koncentracijski logor na Molatu. No, nisu ubijeni u molatskom logoru, a to zahvaljuju zavjetu u svojoj crkvi kojeg su taj dan učinili. Zato do danas, 17. svibnja, slave kao svoj zavjetni dan u zahvalnosti Gospi za sačuvane živote. Mons. Oblaka Veloraćani su zvali don Mario, a mons. Garkovića sinko. On je pomogao Oblaku u svećeništvu i kada ovaj nije primljen u šibensku klasičnu gimnaziju. Od 1958. Oblak je Garkovićev pomoćni biskup, a nakon njegove smrti, od 1969. rezidencijalni nadbiskup. Oblak je zaslužan za gradnju desetak crkava i pastoralnih centara. Obnovio je samostan benediktinki crkve sv. Marije i utemeljio Stalnu izložbu crkvene umjetnosti u Zadru. U svijetu je poznat po zbirci Biblija koju čini više od 1.000 primjeraka Biblija na stotine jezika. Nije bio kolekcionar, nego je kao ljubitelj Božje riječi za svoju nadbiskupiju želio prikupiti Bibliju na svim jezicima.
Mons. Puljić obišao dugootočke župe
– Oba naša nadbiskupa ostala su trajno vezana uz naše mjesto. Svraćali su u njega koliko god su mogli, osobito ljeti. Ali ne samo to, nego su voljeli crkvu u kojoj su kršteni, zaređeni, doprinosili Crkvi, mjestu i hrvatskom narodu koliko god su mogli, zaključio je dr. Ante Uglešić. Uz domaći puk, svečanosti blagoslova su nazočile i nećakinje mons. Garkovića te Olga Uglešić i Anita, sestre mons. Oblaka, s rodbinom i prijateljima crkvenih pastira.
Cijeli je dan mons. Puljić u pratnji saljskog župnika Filipa Kucelina i tajnika don Darija Tičića obilazio župe Dugog otoka: Luku, Savar, Brbinj, Verunić, Soline, Božavu, Dragove, Sali i Zaglav. Posjetio je i Velu stražu, najviši vrh Dugog otoka gdje je postaja Hrvatske ratne mornarice koja nadzire hrvatske teritorijalne vode i ZERP, blagoslovivši hrvatske mornare u njihovoj službi čuvanja domovine.