Korisnici poticaja zakinuti 25 do 40 posto?!

Slično dijelu poljoprivrednika koji su nedavno blokirali ceste, a potom odustali i prešli na tzv. pravnu bitku, ogroman broj korisnika poljoprivrednih poticaja na području Zadarske županije nazvao nas je i kazao kako im je država uskratila značajan dio poticaja.
– Najgore je što nitko ne zna izračunati što smo u stvari dobili a što nismo, i što nema izvjesnosti u smislu toga koliko nam je uskraćeno. Kod nekog je to 25 ili 28 posto, negdje 35, negdje 40 posto, kazuju nam ovdašnji poljoprivrednici ne želeći da im se imena nađu u novini jer “tko zna što im se još može dogoditi”.
Seljaci s prosvjeda svojevremeno su govorili da su umjesto nešto preko 2.000 po hektaru oranica dobili oko 1.400 kuna, odnosno da su zakinuti za oko 700 kuna po hektaru, a slično tvrde i ovdašnji, iako nisu podržali niti pristupili onakovom načinu prosvjeda.
Poticaj u poljoprivredi je naknada za “minuli” rad, dakle naknada propisana i jamčena od države za nešto što je već učinjeno, obrađeno, uzgojeno, ulovljeno, proizvedeno, a ne tek obećanje za buduće vrijeme.
Izvjesnost i sigurnost su prva pretpostavka razvoja. Ljudi usvajaju pravila i moraju znati da će ta pravila važiti potrebno vrijeme. Kod povrća to može biti kraće, kod dugotrajnih nasada neminovno duže. Kad se netko odluči zasaditi vinograd, maslinik ili voćnjak, prvih nekoliko godina, kod vinograda do pet, kod masline i sedam, ne računa na nikakav ili barem ne na pravi rod. Ako se u međuvremenu pravila igre promijene, a promijenila su se kod nas nekoliko puta, sve gubi smisao.
Hrvatska, a i Zadarska županija, posljednje je desetljeće uz tradicionalnu poljoprivredu u propadanju dobila poduzetničku poljoprivredu. Ljudi su imali ideje i određenu količinu novca, saslušali su državne programe, analizirali odluke i odlučili krenuti u posao. Negdje je bila riječ o nekoliko stotina tisuća kuna, negdje se radilo o milijunima. U projekt je ukalkulirano to što je država imala poticaje za kapitalna ulaganja i jamčila povrat, recimo, 25 posto sredstava, uz to su definirani poticaji po hektaru pašnjaka, oranice ili trajnih nasada. Negdje su postojali poticaji na količine (mlijeko po litri, ekstradjevičansko maslinovo ulje po litri, telad i sl.). Kada je sve to ukalkulirao poduzetnik u ovom poslu, na to je morao računati barem na 10 do 20 godina, jer ovdje nema brzinskog povrata sredstava. Onda država ukine dio poticaja ili ih preoblikuje, ili kaže da nema novaca i smanji iznos. I to tako da nitko ne zna izračunati za koliko.
Značajan dio tako zatečenih projekata, a ovdje smo svjedoci da je mnogo ljudi i u ribarstvu i u poljoprivredi na našem području u posao krenulo upravo zadnjih šest, sedam ili najviše 10 godina, neki tek sad. Pravila su se promijenila, novaca više nema. I što sad?
Otići u banku po kredit za nedostajuća sredstva na koje se računalo iz državnog proračuna (EU sredstva), gdje vas čeka 10 ili 12 posto kamata? Pritom dosta banaka za niz poljoprivrednih djelatnosti više ne daje kredite. Ako su banke uočile da u Hrvatskoj ima viška vina i da je plasman upitan, a jest, onda za to više ne daju kredite. Pa se čovjek nađe pred bankrotom. Javili su nam se poduzetnici koji tvrde da su izgubili od nekoliko stotina tisuća do više milijuna kuna na koje su, potpisom i odlukom države, računali.
Svjedoci smo kolapsa razvoja i investicija na ovom prostoru, ali i pozitivnih primjera da smo u vinogradarstvu i vinarstvu konačno počeli uzimati mjesto koje nam pripada na hrvatskoj karti. Isto tako, svjedoci smo da se u maslinarstvu događa revolucija, posebnost paških sireva i slično da ne spominjemo. Konačno, imamo prethodni uzor – PK Zadar s voćem i povrćem, s naglaskom na rano. Ogroman je to potencijal i jedna od rijetkih stvari u kojoj bez čekanja stranih investicija i multinacionalnih kompanija možemo dobiti proizvodnju. Imamo dakle i sredstva u EU koja će biti bitno veća od onih koje smo nacionalno ulagali. Zašto ih ne uzeti i oživjeti proizvodnju? S njome i krajeve koje nam uvelike hara “bijela kuga”, odnosno nestanak stanovništva!
Dakle, 2014. godina po mnogo čemu bit će odlučna za budućnost agrara na ovom području unutar EU. Veliki je strah što tako odlučan posao dolazi u najgore vrijeme.