Anđeoska vodica

Cupkajući kroz krš, od kamena do kamena, vježbajući spretnost (ili utvrđujući po ne znam koji put koliko sam smotana) preko mocira često naiđem na mirtu. I po cijelom mediteranskom području se na nju nailazi. Divnog mirisa listova i cvjetova, prekrasnog blagog okusa plavo-crnih bobica, toliko uredne grančice ima. Listići kao vojnici, svi na istom razmaku, izgleda luksuzno. Gotovo kao neko skupo cvijeće kupljeno u cvjećarnici. Pa opet toliko je sveprisutna da navikli, više ni ne obraćamo pažnju na ovu ljepoticu.
Sve je na njoj korisno. I listovi i cvjetovi i kora.
Myrtus communis L. Myrtaceae mirta, mrča je biljka koju čovijek koristi od praskozorija. Naši preci su vrlo brzo uočili njena blagotvorna svojstva. I s njom riješavali par osnovnih problema. Pluća, mokraćni sustav, probava i problematična koža. Na prvi pogled ovi problemi i organi su dosta daleko jedni od drugih. No zajednički nazivnik je ustvari vrlo jednostavan. Antiseptička i protuupalna te stežuća svojstva.
Kao i ljudi tako i biljke su na kraju ipak rezultat onoga što jedu i onoga što ih okružuje. Mirta je to dovela do elegantne jednostavnosti. Naime okružuje ju mediteran, suša, vrućina i bura zimi. Pa u sebi razvija svojstva koa ju štite od toga. Balzamičnost, eterična ulja, žilavost i antiseptičnost protiv nametnika i bolesti. Također jedna te ista mirta, u smislu ista vrsta, razlikuje se ovisno o tome što »jede« tj kvaliteti i vrsti zemlje u kojoj je ponikla. Pa tako na Korzici imamo jedan kemotip, a u Maroku drugi. Što znači da se u djelovanju razlikuju, jer eto direktno su vezane na elemente iz zemlje koji su im dostupni, a da pri tom ipak ostaje ista vrsta. Tu kod nas je zanimljivo da raste kemotip koji je nešto između Korzike i Maroka. Možda nismo zemljopisno na pola puta između njih, no po svemu sudeći naša zemlja kemijski gledano to jeste.
Isto tako kako biljka postaje ono što »jede« tako i mi. Pa eto nas ponovno na djelovanju koje ima na naše tijelo.
Sadrži eterično ulje, trjeslovine, smolu, gorke tvari, limunsku i jabučnu kiselinu, esencijalno ulje…
Ima njih čak 3000 vrsta u svijetu. Više vrsta upotrebe u pomoći ljudskom tijelu, no jedan riitual kao simbol. Posvuda se pa i kod nas koristila na vjenčanjima. U engleskoj je dio buketića mladenke, za sreću. U staroj Grčkoj, mladenki su ukrašavali zglobove ruku i nogu s idejom da bi mogla povećati ljubavnu strast u ložnici, a i inače se vjerovalo da je dovoljno dodirnuti ju pa bi naspram toga rezultat malih plavih tabletica postao smiješan…
U Starom vijeku su izrađivali izuzetno cijenjenu vodicu za tijelo, koja se zvala Anđeoska vodica. Osim što je bilo primjetno velika dobrobit za kožu, u meni raste crv sumnje da su možda pri tome htijeli dodati i ovaj element zavodljivosti.
Danas se od nje izrađuje eterično ulje, dva kemotipa, naravno. Onaj s Korzike i onaj iz Maroka. Svojstva im se razlikuju. 1,8-cineol (»korzikanski« je najčešći) nazvan još i »zelena mirta« te onaj koji sadrži više mirtenil acetata (»sjevernoafrički«, nazvan još i crvena mirta). Boje su vezane uz boju ulja koje se od njih dobiva. Na fizičkoj razini ovo ulje je bogato monoterpenima (do 56%), a sadrži i nešto aldehida, estera, fenola, te oksida (do 37%). Ima snažno antiseptičko i antiinflamatorno djelovanje, umiruje kašalj, a ima i hormonalno djelovanje (smanjen rad štitnjače, izostanak menstruacije, bolne menstruacije) i vrlo je dobar dekongestant (proširene vene, zastoj limfe, hemeroidi). Na emotivnoj razini donosi emocije veselja, radosti, bezbrižnosti, povjerenja i prihvaćanja. Izvanredna je kod emocionalne nestabilnosti i nesigurnosti, umanjuje osjećaj zabrinutosti, emocionalno nas otvara i potiče iskrenost. Na mentalnoj razini usklađuje misli, umiruje ih i smanjuje mentalnu napetost, poboljšava učenje i pamćenje i pogodna je za učenje socijalnih vještina kod osoba s posebnim potrebama. Na duhovnoj razini vibracija ovog ulja razvija povjerenje i strpljivost. Pomaže u iscjeljivanju strahova vezanih uz odbacivanje, izolaciju, neprihvaćanje i gubitak socijalnih odnosa.
Pupovi su jestivi, mogu se stavljati u voćne salate. Od listova se radi čaj za bronhitis, a sitno samljeveni postaju puder čak i za bebe a imaju karakteristiku da smiruju oštećenu kožu. Od listova također možemo napraviti izuzetno ukusan sirup za piće.
A kad smo kod pića, poznati je liker dobiven od bobica sa Sardinije – Mirto. Odličan je za probavu, a odličan je i po okusu pa se lako može pretjerati i veselo nacvrcati. Pa samim tim postati anđeoska vodica u skroz drugom smislu.
Kod nas se od bobica radi rakija, tj ono klasično – velike staklenke napunjene rakijom u kojima se maceriraju bobice. Toliko tipična scena koja nas gleda sa teraca i prozora Dalmacije. Pa uz maraske, bajame, zelene orahe eto i nje – Mirte. Biljke koju je sama Afrodita izabrala. Ako ju je ona posvojila, dobro bi bilo da je se i mi ponovno prisjetimo.