Slavka Gazić iz Ljupča kopa i u devedesetoj

Ja sam najbolja kad radim, onda uživam. Kad ne radim osjećam se loše. Evo, nekidan sam iskopala vrt i posadila kapulicu. U svako doba godine ima nešto za raditi i okopavati, kaže vitalna Slavka Gazić
Drag mi je svaki čovjek koji voli raditi, a one koji ne vole ne volim ni ja. Tako kaže baka Slavka Gazić iz Ljupča koja u devedesetoj godini života svako jutro uzme motiku u ruke i pješači kilometar uzbrdo do svog vinograda u društvu mačka Bikana.
Plivi, riže i okopava
Malo je danas ljudi poput ove starice. Užitak je s njom pričati u dvoru njene starinske kuće u Ljupču. Bistra je u glavi i mogla bi ravnopravno pričati i s doktorima. Sjeća se čak i tekstova iz “Kačićeve pismarice” koju je posudila Šimi Batoviću, uglednom hrvatskom arheologu. Život je rano ovu ženu naučio raditi. Bila je najmlađa kći u obitelji samohranog oca. Školovala se samo do petog razreda, a u završni šesti nije išla jer je njen otac odlučio da kao najmlađa mora ići “uz ovce”. Kasnije se udala za Božu Gazića i skupa s njim stvorila veliko poljoprivredno imanje u koje spada i današnji vinograd koji je podignut još davne 1949. godine.
– Moj muž je bio brz i jak, a ja sam bila precizna. Nekad je tu bilo više od 3.000 panja, a danas je ostalo tisuću. Unuk Toni mi ga freza i polije, a sve ostalo radim ja – plivim, rižem, okopavam. Malo bi ja njih pustila u moj vinograd. Trebate vidjeti kako to izgleda, ne bi se reklo da ga radi baka od devedeset godina, kaže Slavka i nastavlja:
Kad kuća ide naprid
– Ja sam najbolja kad radim, onda uživam. Kad ne radim osjećam se loše. Evo, nekidan sam iskopala vrt i posadila kapulicu. U svako doba godine ima nešto za raditi i okopavati. Zimi uzmem škare i ručnu pilu i radim masline.
Kaže da su ona i njen muž imali svega: ulja, kukuruza, krumpira, vina, ovce, koze, volove. Radili su i stjecali. Prije su ljudi imali drukčiji pristup prema zemlji. Ona ih je hranila, školovala djecu. Tada nije bilo zapuštenih njiva kao danas. Kritizira Slavka današnju mladež i ne čudi se što nam je država ovdje gdje se sada nalazimo. Današnji ljudi su čudni ovoj starici koja je sve stvorila radom svojih ruku. Osobito negoduje na ponašanje žena koje “gube svoje vrime u kafiću”. Takvo ponašanje je neshvatljivo ženi čiji je muž radio u Lavčeviću, a ona se sama brinula o kući i cijelom obiteljskom gospodarstvu.
– Danas ljudi samo da im je pušiti i piti kavu. Lako što muškarci to rade, nego i žene. U staro vrime se govorilo da žena drži tri kantuna kuće, a muško jedan. Muškarci su uvijek negdje vani ili rade. Žena je ta koja mora sve uzdržavati i biti pravi ekonomičar! Tek tada kuća ide naprid, kaže nam za kraj baka Slavka.

 LONČAR: VRATIT ĆEMO SE NAŠIM SORTAMA

Od grožđa bake Slavke vino pravi predsjednik županijskog HDZ-a Željko  Lončar.
– Već sedam godina uzimam grožđe od bake Slavke. Način na koji ona  održava vinograd sa svojih devedeset godina najviše me se dojmio. Isto tako  sam siguran da ne koristi nedopuštena sredstva te da se radi o izvorno  domaćoj sorti. Vina napravljena od njih mogu ravnopravno stati uz bok  drugim vinima. Mi smo se sada okrenuli komercijalnim sortama vinove loze,  ali sigurno ćemo se u budućnosti vratiti našim sortama kao što ćemo se  vratiti i našim maslinama, kaže Lončar.